Sezonu snova Đurđina Jauković mogla bi da kruniše za vikend u Budimpešti na fajnal-foru Lige šampiona. Sa Brestom je čeka polufinalni okršaj protiv Đera, a kako igra francuski tim, možda i prođe najtežu prepreku za kraj sezone. Ima i pokriće za optimizam, prije tri dana Brest je osvojio prvu šampionsku titulu, malo ranije radovao se i u Kupu.
Za osvajanje duple krune ogromne zasluge imala je naša reprezentativka, koja je od kraja januara preuzela lidersku poziciju i potvrdila da je igrač za oba pravca. Đina je uglavnom u prvom dijelu sezone obavljala najvažnije defanzivne zadatke, a nakon šampionata Evrope u Danskoj – krajem prošle godine, stvari su počele da se slažu kako je željela.
“Možda smo nakon prvog meča u Mecu bili daleko od titule. Izgubili smo sedam golova, čekao nas je težak revanš, ali nijednog trenutka nijesmo gubili snagu i optimizam. Ko god da me pitao za poraz, odgovorala bih da smo imali loš dan. Nema šta nijesmo promašile u Mecu, a nije nam išlo ni sa odbranom… Zaista je situacija bila nevjerovatna, ali, na sreću, u revanšu nijesmo gubile fokus i od prvog minuta znale smo kako da dođemo do trofeja. Inače smo sa Mecom, samo u ovoj sezoni, igrali osam puta i doživjeli samo poraz u prvoj utakmici finala”, kazala je Jauković.
Brest je najvažnije pobjede slavio uglavnom na balkanski pogon, osim Đine sjajan učinak ima Ana Gros i sa crte Slađana Pop Lazić. Upravo je od njih imala snažnu podršku i pomoć ljetos kada je stigla u Francusku.
“Bila sam spremna i strpljiva za period adaptacije. Radila sam najbolje što sam mogla, svjesna koliko mogu. Prvi inostrani angažman tražio je maksimalnu posvećenost. Ljetos sam stigla u novi klub sa potpuno drugačijim sistemom, kasnila sam i na pripreme, tako da je sve to tražilo vrijeme koje je i došlo. Negdje poslije decembra, nakon prvenstva Evrope, kada sam se vratila u Brest, počela sam da igram. Pohvatala sam dosta stvari, a veliki broj odigranih utakmica, po dvije sedmično, pomoglo mi je i prijalo da dođem do nivoa preuzimanja odgovornosti. Znam da mogu bolje, ovo nije maksimum, ali sam zadovoljna sa postignutim do sada”.
U revanšu finala Brest je zbog pravila više golova u gostima podigao trofej (u Mecu je bilo 31:24, a u Brestu 29:22). Naša reprezentativka postigla je šest golova uz jedan promašaj.
Vikend nade
Kako je vikend rezervisan za završni turnir Lige šampiona, Đina sa drugaricama nije puno slavila. Prekomandovale su se na teren Lige šampiona, sa fokusom na Đer, sa kojim su u ovoj sezoni dva puta igrale neriješeno.
“I dva puta sam gubila polufinala od Đera, vrijeme je za treću sreću na F4. Glupo je trošiti riječi o kvalitetu ove ekipe. Kakvu samo ima tradiciju. Đer je favorit, ali mi ne idemo turistički u Mađarsku. Pokazali smo u ovoj sezoni, a bilo je slično i sezonu ranije, da naš stil ne odgovara Đeru. Mislim da smo i slični jer na svakoj poziciji imamo dva vrhunska igrača, što je prednost u držanju tempa, trčanja, odbrane i napada. U svakom slučaju, mi smo rasterećeni. Klub prvi put učestvuje na F4, što je samo po sebi uspjeh. Đer je, praktično, domaćin u Budimpešti, imaće podršku, imaćemo i mi, što raduje. Srećna sam što će majka i sestra biti moja velika podrška”.
Dva puta u Francuskoj Đina se radovala, daleko od kuće, porodice, prijatelja… Ali je, iz grada sa Atlanskog okeana, poslala lijepu poruku.
“Pred posljednju utakmicu, kao i u finalu Kupa, a malo je ko vjerovao da možemo nadoknaditi minus iz prvog meča, u torbu sam spakovala crnogorsku zaustavu. Znala sam da ću se nakon meča ogrnuti sa mojom zaustavom i proslaviti osvajanje trofeja. Bila sam srećna i ponosna”.
