Kao igrač bio je kapiten, pokretač – pravi vođa na terenu. Sada se od njega očekuje da isti takav bude u nekim drugim vodama, koje za njega predstavljaju veliki izazov. Petar Kapisoda 29. januara je zvanično naslijedio Zorana Radojičića i postao predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore, a na početku intervjua za Novu M, Kapisoda je uporedio nekadašnji i sadašnji poziv.
„Mnogo je lakše kad si igrač. To je nevjerovatno. Ne razmišljaš o svim tim stvarima koje je potrebno organizovati da bi ti kao igrač došao u situaciju da igraš utakmicu. Ima milion i jedna stavka koja treba da se zadovolji da bi se to desilo.“
Koji će biti Vaš primarni cilj kao prvi čovjek Saveza?
„Ja bih volio da realizujem svoje planove. Oni se prije svega tiču organizacije oko mlađih selekcija. Poseban akcenat svakako će biti na tom školskom takmičenju u rukometu koje je ove godine organizovano na jednom lijepom nivou. Uz, naravno, pomoć Ministarstva sporta i razumijevanje Nikole Janovića. Pokušaćemo da finale školskog takmičenja bude predigra utakmici Crna Gora – Danska i da ti dječaci koji budu gosti i vide sve velike igrače na djelu.“
Nije tajna da se domaći klupski rukomet suočava sa velikim problemima, a razvoj crnogorske lige ključan je za oživljavanje sporta i stvaranje budućih reprezentativaca.
„Jaka liga znači i sjutra jaku reprezentaciju. Liga je oduvijek bila ta baza u kojoj su stasavali igrači koji su popunjavali redove reprezentacije. Lovćen je sjajna priča. Lovćen je velika institucija i drago mi je što su na čelu ljudi koji vole Lovćen i trude se. Volio bih da u narednih nekoliko godina dobijemo klub, da li će to biti Lovćen ili neki drugi, koji će prije svega igrati SEHA ligu koja je sjajna – to je druga liga po kvalitetu poslije Lige šampiona.“
Seniorska reprezentacija je u teškoj poziciji, jer nakon mečeva sa Farskim Ostrvima i Ukrajinom u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2020. ima samo bod.
„U jednom trenu, prije par godina, imali smo kontinuitet kad smo dva puta zaredom se plasirali na prvenstva Evrope za seniore, kroz ne tako lake kvalifikacione grupe. Uvijek se morao pobijediti jedan snažan protivnik da bi ste na kontu imali toliko bodova koji su vam kasnije garantovali plasman. Ovo su najlošije započete kvalifikacije. Očekivao sam veći broj bodova iz utakmica sa Farskim ostrvima i Ukrajinom.“
Već neko vrijeme naša rukometna reprezentacija nije u najjačem sastavu, što zbog povreda, tako i zbog ličnih odluka da u datom trenutku saopšte da nisu spremni da pomognu nacionalnom timu.
„Sad svi ti momci moraju da shvate koliko je važno igrati za reprezentaciju. To je najveća čast i potvrda kvaliteta prije svega. Na kraju, poslije završetka karijere, utakmice koje odigrate za reprezentaciju i svi ti trenuci ostanu vam ono najljepše što ćete pamtiti. Svakako, mislim da svoje lične animozitete, kakvi god da su, treba staviti po strani kada je u pitanju nacionalni dres.“
Osvajač dvije svjetske bronze sa Jugoslavijom i jedan od glavnih igrača prve crnogorske selekcije koja je nastupala na velikim takmičenjima imaće pune ruke posla, ali vođenim motivom pobjede kroz cijelu svoju karijeru nema sumnje da će istom cilju težiti i u novoj ulozi.
