Milena se oporavlja u Holandiji: Naporno je, ali ne žurim nigdje

Od povrede ramena u Danskoj, 23. februara u meču protiv Kopenhagena do danas, kapitenka Budućnosti Milena Raičević je prošla dug put.

Najteži je bio oporavak neposredno nakon operacije u Zagrebu. Bio je težak, a prvi put, kako nam je tada kazala, bolan do granica izdržljivosti. Ali, kao i mnogo puta ranije, ustala je i krenula dalje. Put je odveo u Holandiju, gdje je od 24. arila na oporavku. U Podgoricu se vraća 22. maja, kada će i znati na koji način će krenuti u novu fazu oporavka.

A u Holandiji ne staje sa radom. Samo nedjelju koristi za odmor.

“Umorim se tokom sedmice. Naporno je, ali mnogo stvari koje mislim da ne mogu, uspijem da uradim. Bez problema radim kompletan program za noge, za rame neke stvari, ali desnu ruku još uvijek moram da čuvam. Uglavnom vježbam po dva sata.

Oporavak ide svojim tokom, zadovoljna je.

“Prije svega pokret ruke je blizu normalnog pokreta. Zadovoljni su koliko sam postigla, a je ne žurim nigdje.”

Planovi?

“Poslije Holandije ću znati u kakvom je stanju ruka i što mogu da uradim i tako ću pripremati naredni period oporavka. Sigurno da će potrajati do početka sezone. ”

Povreda ramena zahtijeva detaljan plan i program.

“Kao i svaki oporavak traži volju, a onda disciplinovano da se rade vježbe. Imala sam kroz karijeru povrede, ali ne previše, koliko posljednje dvije godine. A ovo je neki najteži period, jer je povreda ozbiljnija i sve ide mnogo teže.”

Potrebno je mnogo više nego što je trebalo ranije. Glava je na mjestu, mentalna snaga Milenu ne napušta.

“Tu sam najjača. Uspjela sam mnoge stvari da prevaziđem, što me ojačalo.Teško je kada gledate ekipu sa strane ili reprezentaciju. Eto, ubrzo nas čeka baraž sa Češkom, dvije najvažnije utakmice, moramo da prođemo i da na taj način pokušamo da dođemo do vize za Olimpijske igre. Sigurna sam da će naći način da prođemo na Svjetsko prvenstvo.”

Jedan igrač ne čini kolektiv, ali bez Milene, a i Tanje Brnović, “lavice” čeka pakleni posao.

“Svaki igrač je bitan. Od jednog ne zavisi ništa, ali nama je svako bitan. Moja uloga u timu je organizatorska, dosta velika. Nedostajaće mnogo i Tanja, u problemu smo, ali ostale su svjesne situacije i daće više od onoga što mogu”.

Put do Olimpijskih igara je dug. Prisjeća se Milena kvalifikacija u Francuskoj i Danskoj za posljednja dva učešća u Londonu i Riju. Utisak je da će biti mnogo teži put za Tokio.

“Dug je to put. Do sada nijesmo uspjeli da izborimo mjesto za kvalifikacije, a ovo nam je posljednja nada. Odlično znamo koliko su teške bile kvalifikacije i koliko smo se spremali za to. Znamo kako ide, nijesmo neiskusni, a da je teška situacija, teška je. Možda i najteža do sada, ali mislim da pristisak treba da ostavimo sa strane i relaksirano uđemo u dvije utakmice baraža. Naravno, ni Svjetsko prvenstvo ne garantuje učešće na OI. Čeka nas mnogo posla, ali je najbitnije da idemo korak po korak. Prioritet je plasman na SP.”

Budućnost je od poraza u četvrtfinalu Lige šampiona, polako počela da pravi tim za narednu sezonu. Pojačanja su stigla. Milena je zadovoljna. Nažalost, kraj sezone nije bio onakav, iz objektivnih razloga, kakav su priželjkivali.

“Kako smo završili sezonu ne mogu biti zadovoljna, naša želja je bila prolaz na završni turnir, ali sticajem okolnosti nijesmo bili u prilici, iz dosta razloga, da se izborimo. Povrede su nam umanjile šanse, a imali smo dobar dio prve sezone i u drugi dobro krenule.Po završetku utakmice sa Vajpersom krenuli smo u pripreme za narednu sezonum, gdje ćemo imati mnogo bolju ekipu, a samim tim ambicije treba da budu veće od ovogodišnjih. U svakom slučaju, najbitnije da sve zdrave krenemo u priču i da nas povrede zaobiđu.”

Drugi kupuju, pojačavaju se Đer, Bukurešt, Rostov, Brest. Još neki timovi gomilaju zvijezde na papiru. Budućnost nema ni približan budžet ovih ekipa, ali ni to nije problem. Sistem i vizija su često bili aduti podgoričkog tima.

“Uvijek smo preferirali domaće igrače. Naš sistem pokazuje da najbolje funkcioniše. Angažovali smo za narednu sezonu dosta igrača. Vratile su se Majda i Jovanka, stigla dva beka, da li će biti još pojačanja vidjećemo. Ali u ovom trenutku je dovoljno. Istina, mnogi timovi imaju jake budžete, a nijesam sigurna da Budućnost ima takav budžet da je li angažovala toliki broj igrača. Mislim da je bespotrebno. Bolje je forsirati domaći kadar, jer domaći igrač će uvijek više dati, do sada se tako pokazalo. Eto, za narednu sezonu Đer je praktično za svaku poziciju angažovao po tri jaka igrača. Vjerovatno su im potrebna jer imaju i jaku ligu i možda se plaše povreda. Mi nemamo jaku ligu, pa je i zbog toga bespotrebno gomilati igrače. Bitnije je da da napravimo zdravu ekipu i atmosferu uz gro domaćih igrača”, zaključila je Milena Raičević.