Bobana Klikovac oporavila se od povrede zgloba. U međuvremenu je promijenila sredinu, iz Fehervara prešla u Krajovu i kaže da će joj promjena prijati.
U trećem po kvalitetu rumunskom timu očekuje da igra, nametne se i još spremnija dođe na prve pripreme reprezentacije Crne Gore. ,,Crvene“ u oktobru čeka start kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Od 1. decembra nastupaće na SP u Njemačkoj. Bogatstvo utakmica za krajnji cilj Olimpijske igre u Tokiju, značiće puno i našoj lavici koja je zbog peha, nakon utakmice sa Bjeloruskinjama u Baru, revanš baraža za Svjetsko prvenstvo ispratila kod kuće, pored TV-a.
“Ne postoje riječi koje mogu da opištu moje stanje i emociju kada sam shvatila da neću putovati sa ekipom u Bjelorusiju. A prvi put sam odigrala utakmicu za reprezentaciju bez stresa i osjećala se super. Imala sam ogromno samopouzdanje. Znala sam, bez obzira na minus, da ćemo nakon odmora zaostatak nadoknaditi. I uspjele smo, kao i u revanšu da sačuvamo zalihu od sedam golova”, priča Bobana.
Ona se po završetku utakmice, prilikom slavlja u Baru, povrijedila.
“Maler, eto tako mogu da opišem stanje i situaciju. Ali, sve se na kraju dobro završilo. Srećna, između ostalog, što sam napokon dobila šansu, napokon je naša generacija, zajedno sa Mikom, Majdom, Marinom i Almom, na okupu. I to je prava stvar.”
Bobana je sa 18 godina napustila dom, preselila se u Mađarsku. Dvije i po godine nastupala za Debrecin, polusezonu za Fehervar. Željela je da napreduje, tražila je put i pronašla. Njena najveća želja je da igra za crnogorsku reprezentaciju.
“Baš je bilo teško. Mlada sam bila i u nepoznato otišla. Ali sam morala, željela sam napredak, a imala sam najveću podršku od familije. Vjerujte mi da neki drugi izlaz nijesam vidjela. Ispunjavao me samo rukomet, od starta i sve što je bilo do mene, do terena, sam radila kako bih prvo naučila, a onda napredovala. Ima još posla, ali je bolje nego što je bilo.”
Ne zaboravlja da napomene kako je svaki igrač u inostranstvu stranac.
“Nije kao kod kuće, ali, šta da se radi, svako ide tamo gdje misli da može napredovati i igrati. Eto, nakon tri godine mijenjam sredinu, jer mi je važna pozitivna okolina i atmosfera da bih pružila više. Suprotno od toga nema efekta. Iz tih razloga sam odlučila da promijenim sredinu, a u posljednjem klub ništa mi se nije dopalo.
Rumunija?
“Dobila sam ponudu, gledali su neke utakmice, a tamo su Nikolić i Trifunović, pa su, vjerovatno, i one imale pozitivno mišljenje. Krajova je treći najbolji tim u Rumuniji, rekli su mi daje trener dobar, atmosfera, uslovi, sasvim dovoljno za mene.”
Šta si dobila sa reprezentacijom?
“Puno toga. Reprezentacija je odskočna daska za dalju karijeru. Dobila sam priznanje da mogu da se nađem među 20 najboljih u Crnoj Gori. Šansu da se borim za svoju državu, što je privilegija.”
Za kraj razgovora dobili smo odgovor na pitanje kako je uspjela da pobijedi tremu i strah prisutni gotovo na svakom okupljanju reprezentacije.
“Diviš se igračima, a onda si sa njima. Sve su to lavovi, a ja mlada. Nesvjesno sam pritisak stvorila i milion pitanja kao „kako ću, da li zaslužujem, ima li stvarno za mene prostora, da li je, zaista, ovo moje vrijeme“. Na sreću, shvatila sam da nemam ništa da izgubim. Zaključila sam da moram da se borim, kao što to radim u klubu, i da će se sve posložiti. Na kraju je bilo tako. Vjera u sebe, rad, disciplina je ključ za sve”, kazala je Klikovac.
