Ni podmlađivanje, ni rezultat

Hronologija zaokreta. Nakon neuspjeha na Olimijskim igrama u Rio de Žaneiru, selektor rukometašica Crne Gore Dragan Adžić podnio je ostavku. Možda i očekivan čin čovjeka koji je našoj zemlji donio najveće uspjehe. Mjesec i po nakon toga novi Upravni odbor Rukometnog saveza Crne Gore, na čelu sa novim (starim) predsjednikom Zoranom Radojičićem, ponovo je imenovao Adžića za selektora za novi olimpijski ciklus i podržalo ga da podmladi selekciju.

Neke nove “lavice” već u decembru iste godine upisale su najlošiji rezultat Crne Gore na evropskim prenstvima, ali nisu razočarale. Vidio se potencijal, čekalo se Svjetsko prvenstvo neredne godine da zablistaju u mnogo ljepšem svijetlu.

A onda, prvo jedan šok. Dragan Adžić je na širi spisak za SP 2017. ponovo pozvao iskusnije otpisane “lavice”, a onda na samo petnaestak dana prije početka Mundijala i saznao da je smijenjen. Isti oni koji su ga ubijedili da se vrati nakon Rija, oni koji su bili uz njega u procesu podmlađivanja, sada su ga izdali. Nekako “na prepad” doveden je Per Johanson, a predsjednik Radojičić tada je objasnio da je Crna Gora u obavezi da se na svakom takmičenju pojavi u najjačem sastavu, a da je cilj da “lavice” uvijek budu u vrhu.

I dok su četvrtfinale i dioba 6. i 7. mjesta na Svjetskom prvenstvu i “mogli da prođu”, postavlja se pitanje da li je 9. pozicija sa ovog EP vrh zbog kojeg se odustalo od podmlađivanja selekcije.

Adžićeva greška u podmlađivanju je možda bila ta što je preko noći želio da otpiše rukometašice koje su sa njim pisale najveće uspjehe, jer bi vjerovatno i mlade bolje rasle uz provjerene šampionke.

Johansonova greška je što je u potpunosti zapostavio mlade, osim Đurđine Jauković i tandema na poziciji pivota (Tatjana Brnović Ema Ramusović), gdje i nije imao iskusnije alternative.

Dijana Ujkić koja je standardno desno krilo u Budućnosti, dakle u jednom od jačih timova Lige šampiona, ukupno je u Francuskoj odigrala 13 minuta.

Lijevo krilo Ivona Pavićević u plavo-bijelom dresu dijeli minutažu sa Itanom Grbić, a na EP je putovala samo da popuni broj, jer od Johansona, baš kao ni desni bek Sanja Premović, nije dobila ni sekundu na terenu. Pomenuta Grbićeva odigrala je takođe malo svega 43 minuta.

S druge strane, Maj da Mehmedović i Jovanka Radičević skoro pa da nisu izlazile sa terena. Iako se radi o dva možda i najbolja krila na planeti, jasno je da bi i njima odgovarao povremeni odmor (vidjelo se to protiv Danske), a zamijenile bi igračice koje su izgleda dobre za Ligu šampiona, ali ne i za EP.

Nakon svega, čini se da iz zlatne generacije, koja je 2012. imala svijet pod nogama, nije izvučen maksimum ni po broju medalja, a ni po kvalitetu i iskustvu koje su mogle da prenesu na mlađe.

Kada su u pitanju borbenost i želja “lavice” ni ovog puta nisu razočarale, Johanson je pokazao određeni “šmek”, ali nešto nije štimalo u Francuskoj.

Kako dalje? RSCG se sada našao u “nebranom grožđu” i najodgovrniji je za slab rezultat lavica (drugi najslabiji u istoriji EP) u Francuskoj.

Neke od onih iskusnijih igračica zbog kojih je i napravljen svojevremni “novembarski prevrat” najavile su oproštaj od dresa sa državnim grbom, pa će se izgleda i bez Adžića RSCG vratiti na ideju o podmlađivanju.

Ostaje samo pitanje sa Johansom ili nekim drugim rješenjem. A Olimpijske igre su sve bliže i viza za kvalifikacioni turnir za Tokio sve manje.