Odbrojava do titule u zemlji koja se ne plaši korona virusa

Dok je veliki dio njegovih saigrača iz reprezentacije, kao i većina sportista širom planete, u karantinu ili samoizolaciji zbog borbe sa korona virusom, crnogorski rukometaš Branko Kankaraš u Bjelorusiji se bori za titulu.

Stanje u nekadašnjoj sovjetskoj zemlji je redovno, broj incifiranih osoba virusom kovid-19 je manji od 100, prema jučerašnjim podacima nije bilo preminulih.

Samo kod njih sport nije stao, a Kankarašev Meškov iz Bresta sprema se za proslavu 12. titule prvaka države, šeste uzastopne. U subotu su u gostima savladali direktnog rivala, SKA Minsk (40:32) i šampanjac stavili na hlađenje.

“Ostalo je još sedam kola, igraćemo kod kuće sa SKA Minskom, ali imamo šest bodova više od njih i titula je 99,9 odsto naša, samo još daje matematički ovjerimo”, rekao je Kankaraš za Arenu.

Kako je igrati i živjeti u zemlji koja ne pridaje previše važnosti pošasti kojaje paralisala svijet?

“Teško je kad gledaš i čitaš što se sve dešava oko tebe i tamo gdje ti je familija, da je uzelo previše maha. Život u Bjelorusiji je normalan, isti kao kad sam došao, nikakve razlike nema. Naravno, pratimo što se dešava, a klub vodi računa da budemo maksimalno sigurni. Nema panike, ljudi žive i rade normalno, otvorene su sve radnje, restorani, škole… Učenici će sad imati raspust, ali ne zbog korone, već je takav kalendar inače”, priča Kankaraš.

Jedina mjera prevencije vezana za sport, objašnjava 31-godišnji pivot, što je klubovima ostavljeno da odluče da li će igrati uz prisustvo navijača.

“Mi igramo pred publikom, a protiv SKA Minska u gostima u subotu smo igrali pred praznim tribinama, što je, dakle, bila odluka kluba, ne države. Recimo, fudbalski klub Dinamo iz Bresta, koji je takođe prvak države, igra utakmice pred navijačima, uvijek je pun stadion”, ističe Kankaraš.

“Nama igračima je rečeno da treba više voditi računa o higijeni i na tome se sve završava. Poenta priče bjeloruskih zvaničnika je da ne treba dizati paniku, da je sve u redu i da će sve biti kako treba, Bjelorusija je inače malo izolovana zemlja, ne dolazi mnogo turista i donekle ima logike što nema toliko inficiranih u odnosu na ostatak Evrope. Odsječeni su i to je to.”

Da je u nekom od svojih bivših klubova (Jugovič iz Kaća, Vojvodina, francuski Valans i Istr), Kankaraš bi bio na prinudnoj pauzi i trenirao kod kuće. Kao član Meškova je “na slobodi”.

“Mnogo mi je draže da treniram i igram, nego da sam zatvoren. U formi sam i to je mnogo bitno, ne znam što bih radio i kako bih je održavao da sam zatvoren u karantinu ili samoizolaciji. Sa sportske strane, odlično je što igramo. Nije jednostavno kad si određeno vrijeme u kući, a onda treba da se vratiš u formu. Drugačije je trenirati u kući ili u sali. Nadam se da će ljudi koji odlučuju o tome imati sluha i dati igračima dovoljno vremena da se spreme ukoliko dođe do nastavka sezone”, kazao je Branko Kankaraš.