Milena Raičević svakodnevno odlazi na trening Budućnosti. Bodri saigračice. Pružiće im podršku u nedjelju sa tribina, jer, nažalost, nije u mogućnosti da im pomogne na terenu.
Do povrede ramena bila je lider. Sada očekuje, u oba četvrtfinalna meča, od svake igračice da preuzme punu odgovornost i pametnom igrom suprotstavi se norveškom timu. Kapitenka ,,plavih” izjednačila je plasman Budućnosti na završni turnir, sa trofejom Lige šampiona.
“Od svih potencijalnih rivala u četvrtfinalu najjači je Vajpers. Imali smo želju da se plasiramo što bolje u grupi glavne faze, ali u trenucima raspleta stigli su pehovi sa povredama i nijesmo uspjeli. Igrale su uglavnom igračice do tada sa manjom minutažom, ali su uspjele, koliko toliko, da odgovore zadacima. Istina, nijesu bile pripremljene za takvu situaciju, jer su do tada uskakale i pomagale i to odlično radile. Trebalo im je malo vremena da se prilagode. Sada je drugačije, prilagodile su se, a i Đina Jauković se vratila. Biće bolje nego što je bilo u posljednje dvije utakmice” istakla je Raičević.
Napomenula je kapitenka da je Vajpers mnogo stabilniji i jači u odnosu na prethodnu sezonu.
“Imaju mnogo domaćih reprezentativki i igračica koje su osvajale titule. Suvišno je onda pričati o kvalitetu, ali, kao dosta puta do sada, Budućnost je pokazala da može sa svima da igra. Eto, prošle godine, nakon poraza u Norveškoj, pametnijim izdanjem u ,,Morači” uspjeli smo da pobijedimo u najvažnijoj utakmici sezone. Smatram da je rješenje u pametnoj i strpljivoj igri.”
Nikakvih tajni nema kada je o Vajpersu riječ. Tipičan izdanak norveške škole, sa sistemom brze igre i lakih golova koji je donio dobre rezultate u grupnoj i glavnoj fazi takmičenja.
“Strpljiva igra je najbolja igra. Navikli su na lake golove, imaju dobrog golmana i dosta se na Lunde oslanjaju. Ako ima dobar dan, onda nije dobro, ali možemo da je dovedemo do toga da bude drugačije kada Vajpers neće dobro funkcionisati.”
Igra Budućnosti se mora mijenjati, samim tim jer je Milena van stroja. Fale njene asistencije, golovi, odbrane…
“Potrebno nam je da više igračica bude na nivou. Moramo graditi igru na liniji od šest metara ili sa pivota ili iz prolaza. Do izražaja mora da dođe više igračica, jer drugačije ne možemo uspjeti. Jedino bi Dina mogla da šutira spolja, a sigurna sam da će postići nekoliko značajnih golova. Međutim, ne možemo se samo oslanjati na šuteve spolja, jer nije dobro. Duža i pametnija igra pravo je rješenje.”
To što nije u mogućnosti da pruži pomoć ekipi na terenu boli, ali vjeruje da će se, budući da oporavak ide dobrim putem, kada dođe vrijeme, vratiti jača.
“Trenutno se dobro osjećam, jer rame manje boli. Težak period je prošao, prevazišla sam sve, a nijesam očekivala sve ovo. Najteže je, ipak, ono neočekivano, jer od samog starta povreda nije bila teže prirode, a na kraju se završilo operacijom. Čeka me dug oporavak, ali, što je tu je, imam veliku želju da se što bolje i brže oporavim. Zato vježbam svakodnevno po dva sata i kod kuće. Posvećena sam oporavku, u pitanju je, ipak, rame, ruka je mobilisana, malo je teže, ali oporavkom smo zadovoljni i doktor i ja.”
Ruku pod ruku u karijeri naše rukometašice išli su rezultati, trofeji i povrede.
“Ne ide jedno bez drugog kod vrhunskih sportista koji su izloženi velikom naporu. Ali, ne žalim se. Uspjela sam da se ostvarim. Kad pogledam iza sebe, vidim uspješnu karijeru. Za sve sam se dobro pomučila, sama sve ostvarila i ponosna sam. Stojim čvrsto, tako će biti dok budem igrala i u ostalim sferama života.”
