Rukomet

Znale smo šta moramo uraditi

Zbog milion razloga crnogorski sport slavi golmanku Marinu Rajčić. Ona je “kriva” što je spasila budućnost crnogorskog rukometa i prije dvije noći u baražu i u prvoj utakmici sa Češkom u Mostu i zbog stvari koje je radila sa gola u malo daljoj ili još daljoj prošlosti.

Prisjetimo se Svjetskog prvenstva od prije dvije godine u Njemačkoj, kada je u posljednjem trenu zaustavila čist šut sa krila Brazilke Samire Rohe i odvela “lavice” u osminu finala i duel sa Srbijom! Naznake vrhunske karijere krenule su još od Južne Koreje i čuvene bronzane medalje na juniorskom Svjetskom šampionatu. Tada je imala 16 godina!

Na prozivke i komentare u decembru u Francuskoj na Evropskom prvenstvu, posebno u porazu od Rusije, gdje je bila jedna od rijetkih svijetlih tačaka, ostala je imuna. Podsjetili smo je tokom jučerašnjeg razgovora na takmičenje krajem prošle godine.

Ono što je mislila i pričala u decembru, ponovila je juče u razgovoru za Arenu:

“Cilj je Tokio, Olimpijske igre, na sve ostalo sam imuna. Psihološki sam sazrijevala u Budućnosti, potpuno u Mecu. U mom klubu nikad mi nijesu, sve da sam htjela, dozvolili da zaboravim. Psihički sam jaka”, kazala je Rajčič.

Što bi bilo da je bilo, prve riječi izgovorene na pitanje da je prolaz na SP spasio ženski rukomet.

“Za mene jedna od najtežih utakmica u karijeri. Mislim, prije svega, sa psihološke strane. Teret ogroman, ulog još veći. Znali smo što moramo da uradimo. Samo prolaz na SP nam je držao nadu u Olimpijske igre. Uspjeli smo i pokazali da možemo i pod pritiskom da igramo. Posljednji napad češkog tima i uopšte na utakmici testirao je odbranu koja je do tada bila u ritmu toplo-hladno. Od te prve postavke sam znala da djevojke neće odustati.
Bila sam rasterećena na golu, apsolutno ubijeđena u prolaz na Svjetsko prvenstvo”.

Marina je sa bolom u leđima branila obije utakmice baraža. Nije trenirala dugo, a trčkaranje pored terena i pokušaji da stane između  dvije stative, budili su oprez kako će i da li će biti u stanju da pruži sve što se od nje traži.

“Golmani su po tom pitanju malo specifični. Ali sam i to uspjela da prevazidem, uz ogromnu podršku koleginica Nenezić, Babović i trenera Ristovića. I sve da nije bilo kako je bilo, sigurna sam da bi moje koleginice znale da odgovore zadatku. Naša priprema je bila odlična. Dugo smo spremali Češku i vratilo nam se onako kako smo željeli.”

Poslije tri godine na golu Meca, jedna od djevojaka koja je sa reprezentacijom stizala do visina, u Budućnosti je od ove sezone bila jedna od ključnih za plasman među osam u Ligi šampiona. Skromnost je vrlina, uz Marinu ide, ali nekad i pretjeruje.

“Rukomet je timska igra, kolektiv pobjeđuje, kolektiv gubi, nema pojedinaca. Važna je podrška i prave riječi kada ide ili ne ide.”

Slijedi pauza.

“Odmoriću dvije sedmice. Sezona je, zaista, bila naporna. Puno energije je potrošeno. Onda ću se posvetili oporavku leđa. Vrijeme leti, krajem jula smo već u novim klupskim obavezama.”

Send this to a friend