Đina za CdM: Na terenu ćemo pokazati da su lavice kao porodica

Dok se broje dani do početka Olimpijskih igara, raste i pozitivna trema u taboru naše ženske rukometne reprezentacije. “Lavice” su nas godinama unazad navikle da budu konkurente na svim takmičenjima, a Đina Jauković uvjerava da će i ovog puta učiniti sve obraduju naciju.

Za Đinu su ovo druge Olimpijske igre. Prije pet godina bila je najmlađa uz Emu Ramusović, a sada će biti jedna od najvažnijih igrača.

“Znam koliko velikih rukometašica nije uopšte dobilo priliku da se pojavi na Olimpijskim igrama. Za mene je drugi dolazak na Igre velika stvar. Prije pet godina u Rio sam učila od iskusnijih igračica. Sada je potpuno drugačije i sa osmijehom prihvatam moju ulogu. Jedva čekamo da počnu Olimpijske igre”, rekla je Đina za CdM.

Koliko može Crna Gora u Tokiju, koji je cilj ove ekipe?

“Prvi cilj je da prođemo grupu. Trenutno je fokus na utakmicu protiv Angole. Znamo da su malo neobični termini odigravanja meča, ali se mjesec i po spremamo za to. Mogu da obećam da ćemo dati maksimum, a na kraju ćemo vidjeti dokle će nas to dovesti”.

U grupi su dvije jake evropske selekcije Norveška i Holandije, ali i tri nezgodne selekcije kakve su Japan, Angola i Južna Koreja. Na prvi pogled čini se da imate dobar raspored u grupnoj fazi.

“Imamo iskustvo igranja sa Norveškom i Holandijom, nemamo kada su u pitanju ostale selekcije. One su malo specifične reprezentacije, igraju brz rukomet. U Koreji i Japanu igraju uglavnom niže igračice. Analizirali smo ih i mislim da imamo dobar raspored.”

Osjećate li pritisak jer crnogorska javnost od vas uvijek očekuje da se borite za visok plasman?

“Uvijek ćemo imati pritisak od crnogorske javnosti jer smo navikle naš narod na velike uspjehe. I sada to očekuju od nas. Znamo kako da se nosimo sa pritiskom. Ne želimo da se opterećujemo već da uživamo i da budemo kao porodica, što ćemo pokazati na terenu”.

Kako ste se nakon odlaska Kima Rasmusena prilagodile na rad sa Bojanom Popović?

“Nije bilo teško da se naviknemo na rad sa Bojanom. Ja sam sa njom sarađivala i u Budućnosti i kroz reprezentaciju dok je bila pomoćni trener. Svi znamo o kakvoj se legendi radi, kao i sa Majom Savić, koja je tu. One nas znaju bolje od svih trenera. Srećne smo što su nam one u stručnom štabu, zajedno sa saradnicima Novakom Ristovićem i Danicom Delić, kao i sa našim najboljim fizioterapeutima Mitrom Vujovićem i Andrijom Damjanovićem”.

Iza tebe je odlična sezona sa Brestom. Dupla kruna u Francuskoj i plasman u finale Lige šampiona. Kako to komentarišeš i ostaješ li i sljedeće sezone u istom klubu?

“Iza mene je sezona iz snova, s obzirom da sam prvi put otišla od kuće. Obično ta prva sezona bude najteža jer je potrebno vrijeme za navikavanje i prilagođavanje. Početak je bio težak, ali od januara je krenulo sve kako treba. Mnogo sam zadovoljna jer je klub prvi put osvojio titulu u Francuskoj i stigao do finala Lige šampiona. Ostaje žal za tim finalem, ali se nadam da ćemo opet dogodine doći na F4, a tamo je sve moguće. Ostajem i sljedeće godine u Brestu i nakon toga ću odlučiti šta dalje”.

Najveći “rival” svim učesnicima Igara biće činjenica da neće imati podršku sa tribina.

“Organizacija Igara je na visokom nivou, što za mene nije iznenađenje, znajući koliko su tome posvetili. Svakog dana imamo testiranja, moramo se na to navići. Tužno je što neće biti navijača na tribina jer za kog da navijaju, drugačiji je osjećaj kada su tribine pune. Vraćamo se na onaj početak, kao što je bilo u septembru kada smo u Ligi šampiona igrali pred praznim tribinama”, poručila je Đurđina Jauković.