Vaterpolo

Bili smo zajednica, a Pro Reko nas je potcijenio

Osvajač zlatnog olimpijskog odličja iz Atine (2004) u Kotor je stigao četiri godine kasnije, kao zreo, iskusan i centar pun samopouzdanja.

Došao je u Primorac da se dokazuje! Tek što je izašao iz teške povrede, oporavka nakon operacije, bio je spreman za novu “avanturu” nakon što je propustio OI u Pekingu 2008. Prvi put slavni vaterpolista otišao je od kuće, iz mađarskog klupskog vaterpola, gdje je bio legenda i FTC-a i Vašaša. I uspio je ono što sa nijednim klubom nije – osvojio trofej Evrolige. Deceniju kasnije sjeća se najvažnijih detalja koji su pogurali Primorac do trona.

Adam Štajnmec nakon skoro četiri godine vratio se na mjesto uspjeha. Nije zaboravio Kotor, kao što Kotor nije zaboravio ovog slavnog Mađara.

“Bio sam povrijeđen i htio sam da budem što prije u dobroj formi i najboljem izdanju. Pošto nijesam otišao u Peking, bio sam tužan. Inače, nikad nijesam igrao u inostranstvu, uvijek sam igrao u FTC-u, poslije u Vašašu osam godina. Želio sam da probam i da vidim kako je to igrati u inostranstvu. Kada sam potpisao ugovor, angažovao sam profesora koji me naučio vaš jezik i od starta sam sa crnogorskim saigračima pričao na njihovom jeziku. Iskren da budem, engleski jezik dobro ne pričam, ali nije sad to bitno”.

Na Rijeci, sa Primorcem, plivao je do trofeja. Pokvario feštu tada moćnom Pro Reku i gazdi Volpiju koji se na Jadranu usidrio jahtom, spreman da dočeka buduće šampione. Spreman je bio vatromet, ali…

“Primorac je inače i tada imao vrhunske igrače. Angažovali su još dva Mađara, Kiša i mene, jednog odličnog ljevaka i sidraša. Mogli smo dati još mali plus. Sa potrebnim iskustvom, uz malo sreće, stigli smo do trofeja. Istina, naš cilj je tada bio završni turnir, ali ako smo već bili tamo, onda smo željeli više. Još jedna stvar: recept našeg uspjeha bili su navijači “beštije”. Pratili su nas gdje god smo igrali, ne samo u Rijeci, već i u Crnoj Gori. Osjetili smo ljubav naših navijača”.

Nekadašnji mađarski reprezentativac smatra da je jedno od najjačih oružja tadašnjeg Primorca na završnom turniru bio potcjenjivački stav italijanskog tima.

“Imam osjećaj da su nas u finalu potcijenili, nijesu mogli vjerovati da mi iz Crne Gore, koji smo jedva došli do finala i sa milion problema, možemo da uzmemo trofej. Bili su pojedinačno najbolji, ali Primorac je imao srce i Primorac je želio pobjedu. Pritom, nijesmo imali opterećenje i mogli smo lakše da igramo. Kada smo ušli u vodu zaboravili smo na sve i koncentrisali smo se na nas. Djelovali smo, a to smo bili od prvog dana, kao fantastična zajednica. I pokvarili smo feštu Reku. Nakon godinu opet smo sa njima igrali, ali onda su nas ozbiljno shvatili i dobro su mislili da nijesmo lak rival. Tada smo mogli igrati čvrstu utakmicu”.

Kaže da mu je toplo u srcu što je ponovo u Kotoru. Dolaziće češće.

“Nijesam bio u Kotoru četiri godine, u skorije vrijeme biće drugačije. Osjećaj je odličan. I dalje su tu lijepe uspomene. Inače se uvijek dobro osjećam u Kotoru i mislim sa zadovoljstvom na ono što je bilo. Ostvarili smo veliki uspjeh, najveći uspjeh u istoriji Primorca i najveći sportski u mom životu. Ni sa jednom mađarskom ekipom nijesam mogao da osvojim trofej Evrolige, ali mogao sam sa Primorcem i veoma sam ponosan na to.”

Adam je rođen 1980. godine i dalje je aktivan u vaterpolu.

“Igram još u Vašašu, u Drugoj ligi, ali samo rekreativno. Imam mladu ženu i treba da se držim (smijeh). Postao sam zastupnik mađarskog parlamenta. U Saboru sam jedan od 199 ljudi koji stvaraju zakone u zemlji, što je velika čast”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Maksim
Gost
Maksim

Što mi makoste komentar – čoek je u partiju Jobik. Neka vide ovi što zbore da sportisti ne bi trebali u politiku da ulaze, pa neka vide što radi jedan veliki Adam Štajnmec! Eno ga u Odbor za pravna pitanja i u Odbor za poljoprivredu! Pa vi vidite zna li on poljoprivredu i sve ostalo po redu..

Znace Bozo
Gost
Znace Bozo

Veliki Adam!

Send this to a friend