Vaterpolo reprezentativac Crne Gore Petar Tešanović od prošlog petka je u karantinu u Budimpešti. Golman Jadrana bio je pozitivan na korona virus, zbog čega nije branio u posljednjem kolu drugog turnira Lige šampiona protiv Hanovera. Smješten je u hotelu, jedva čeka kući da se vrati.
– Teške simptome nijesam imao, osim standardnih grlo – nos, a na kratko sam dobio temperaturu. Pijem antibiotike, imam dovoljno vitamina koje sam dobio od ljekara iz ekipe. Za svaki slučaj, ako se stanje pogorša, dobio sam broj telefona nadležne službe – kazao je Tešanović.
Vrijeme ,,ubija“ kako zna i umije.
– To je ono najgore i najteže – vrijeme! Pokušavam da spavam što duže, više sam na telefonu, gledam TV…
Vrlo brzo će kući.
– Vjerovatno ću taksijem krenuti za Beograd gdje ću prespavati, a dan kasnije imam let za Crnu Goru. Ne znam kakav je protokol, ali mislim da neću imati nikakvih problema.
Njegova ekipa bila je u šoku kada je nekoliko sati pred posljednji meč u Budimpešti stigao rezultat.
– Testirali su nas u četvrtak, a test je stigao dan kasnije, što znači da sam branio pretposljednji meč pozitivan na virus. Nije mi bilo svejedno. Mada smo pretpostavili da će neko biti pozitivan, jer je jedan igrač zbog simptoma ostao kod kuće.
Malerima je kraj, vjeruje ovaj mladi, sjajni golman koji je zbog povrede (pokidao dva ligamenta u skočnom zglobu) preskočio mnoge reprezentativne i klupske akcije. Bio je na rezervnom spisku reprezentacije na olimpijskom kvalifikacionom turniru u Roterdamu. Prošle godine sa ,,ajkulama“ je osvojio evropsku bronzanu medalju.
– Reprezentacija i klubovi su se podigli. Primorac je igrao Evropu, što je dobro za vaterpolo sport. Nacionalni tim se preporodio. Ova ekipa može sa svima da igra i pobjeđuje. Imamo mlade igrače, spadam i ja u tu grupu, koji se polako dokazuju, a sa iskusnijim – Ivovićem i Brguljanom, napravljen je pravi spoj. Vidi se hemija koja je prisutna i na treninzima.
Njegov Jadran i dalje je u igri za završni turnir Lige šampiona, ali je velika šansa prokockana porazom od njemačke ekipe.
– Šanse su male. Na posljednjem turniru morali bi da dobijemo Barselonetu ili Brešu, a to su vrhunske ekipe. Nažalost, zbog povreda nijedan meč nijesmo odigrali u kompletnom sastavu. Uz sve to, počeli smo sezonu slabiji za šest, sedam igrača i nijesmo mogli previše da očekujemo.
Mentalna snaga u godini u kojoj je virus sve poremetio, važna je za vrhunske rezultate i ostvarivanje ciljeva.
– Ovo je bila teška godina. Virus je sve promijenio. Sport je, takođe, loše prošao. Sportisti su u strogom režimu i baš je stresno. Utakmice se igraju bez prisustva navijača, pa i nije neka draž.
