Vaterpolo

Hrvati su čudo u fudbalu, Crnogorci u vaterpolu

Hrvatska je bila jedna od glavnih priča jula mjeseca. U svijetu! Zasluga je to “vatrenih” i njihovog sjajnog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Prema jednom istraživanju, inače mjerodavne međunarodne agencije, u danima oko utakmice Hrvatska Rusija na primjer u 72 sata ili tri dana riječ Hrvatska je u svjetskim medijima svih tipova (štampani, elektronski, TV) pomenuta jednako kao u tri godine. To je bilo, dakle, prije, odnosno oko četvrtfinala. Zamislite tek kakve su brojke nakon Engleske u polufinalu i Francuske u finalu. U apsolutno najvažnijem sportskom događaju ove kalendarske godine.

U to doba su vodeći mediji, najveće svjetske TV kuće i novinske agencije, a u čemu je ovaj novinar i sam svj edočio, dao prilog, jednostavno “gutali” svako slovo, priču ili snimak iz Hrvatske ili nešto vezano uz Hrvatsku.

Mali narod veliki majstori

Primarno svakako uz fudbal, iako je u centru pažnje inostranih novinara uopšte, bilo pitanje nevjerovatne uspješnosti Hrvata jednog brojčano nevelikog naroda koji tako vješto barata loptom. I postiže uspjehe. Je li to na fudbalskom terenu, u vodi, sa loptom košarkaškom ili rukometnom ili pak sa onom bitno manjom, teniskom lopticom. Država sa nešto tek više od četiri miliona stanovnika “uplela” je da se bori, nadmeće sa nacijama koje imaju nekoliko desetina miliona ljudi, te analogno tome neuporedivo veću bazu sportista iz koje onda crpe one najbolje za sport, za nacionalnu selekciju.

Ima, međutim, još jedna država koja obara rekorde. U redu, sport u kojem je velesila nije uporediv sa fudbalom, košarkom, ali i taj sport ima svoju istoriju, tradiciju, vrijednost, ali i rasprostranjenost po cijelom svijetu. Konačno, i silnu olimpijsku tradiciju, jer je zajedno sa fudbalom baš najstariji olimpijski loptaški sport od Pariza 1900. godine.

Riječ je o vaterpolu i Crnoj Gori.

Stanovnika manje nego u Zagrebu

Naši jugoistočni susjedi sa kojima dijelimo Jadransko more, Crna Gora, nezavisni su od 2006. godine, 156. je država na svijetu po veličini teritorije. Po broju stanovnika još malo manje, odnosno 160. U Crnoj Gori živi 600.000 stanovnika. To je bitno manje nego li ih živi samo u Zagrebu. I sad, krenimo analogijom.
Prepolovimo li ukupan broj stanovnika Crne Gore, dolazimo do 300.000 muškaraca, pa onda oduzmemo li starije od recimo 40 godina i mlađe od 15, to mora biti ispod 100.000. Puno ispod. Ma, da ne dužimo, iz ovako sićušne baze, ova država već više od decenije ima vaterpolo reprezentaciju koja je svjetski vrh, koja osvaja medalje. Uostalom, bili su jednom evropski prvaci (Malaga 2008), pa dva puta vicešampioni Evrope, jednom i drugi na svijetu, tri puta im je izmakla olimpijska bronza (4. na Igrama u Pekingu 2008, Londonu 2012. i Riju 2016).

“Ha, enigma je i za mene”, teško pojašnjava neobjašnjivo sadašnji crnogorski reprezentativac, Kotoranin inače, Uroš Čučković 28-godišnjak koji je prošlu sezonu igrao za mađarski Eger.

“Mislim da je puno toga i u mentalitetu. Kad prohodamo, odmah nas stavljaju u vodu. Tako sam i ja odrastao u Kotoru, u Risnu”, nastavio je Čučković. “Prvo gdje smo se mi kao klinci okupljali, tokom ljeta, bilo je na bazenu. Tu su tada dolazile malo i djevojčice čak i mi. Tako smo se nadmudrivali malo, igrali u početku jasno, ali najveći sportski talenti u tom životnom dobu, dakle kao djeca, uvijek su željeli biti prije svega na vaterpolu. Vaterpolo se najviše razvio zahvaljujući nekim velikim trenerskim imenima gdje bih ja prvo izdvojio Trifuna Mira Ćirkovića”

Mirova zaostavština

Za mlađe ili pak slabije poznavaoce vaterpola, Trifun Miro Ćirković je bio tvorac velikog kotorskog Primorca, ali i reprezentacije bivše države s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog vijeka. Osvajač olimpijskog srebra u Moskvi 1980, a koji je poginuo kod Dubrovnika, u saobraćajnoj nesreći 1981.

“Mislim, dakle, da se tajna ovakvog crnogorskog vaterpolo uspjeha, te naše priče, krije u tom mentalitetu i nekakvom prkosu u kojem želimo da se borimo sa svima”, dodao je Čučković.

Doduše, fudbal je i dalje najpopularniji, razvijate i solidnu košarku, a posebno dobar ženski rukomet. Ipak, vaterpolo je posebna priča.

“Uz ženski rukomet koji je takođe odličan, mislim da vaterpolo jeste najuspješniji. Sigurno na prvom mjestu u Crnoj Gori”

Četiri kluba, 400 igrača

Kako bismo još malo preciznije predočili iz koliko malog broja igrača Crna Gora stvara ludo kvalitetnu selekciju, pomenimo da u cijeloj ovoj državi ima registrovanih samo 400 vaterpolista!! U četiri kluba!?

“Tako je. Primorac iz Kotora, Jadran (HN), Budva i Kataro, drugi kotorski klub. Sad se otvara, nadam se klub i u Podgorici Budućnost”, podsjetio je Čučković.

Poređenja radi. U Hrvatskoj je registrovanih oko 3.000 vaterpolista (govorimo o svim igračima, odnosno svim uzrastima). Recimo, u SAD je klubova 500, a brojka registrovanih domaćih igrača je petocifrena. Iste su brojke i u Italiji, Mađarskoj, Francuskoj, čak i u Holandiji, Njemačkoj, Španiji, Rusiji…

“Nama u Crnoj Gori je još veći problem što možda samo jedan ili dvojica igrača još igraju u našoj ligi, svi su rasuti po svijetu, pa čak i igraju u istom klubu što doprinosi većoj uigranosti. Evo vam Španija, finalista EP, ima devet igrača iz Barselonete. Grčka sedam iz Olimpijakosa, pa i Hrvatska ima jezgro iz Juga, plus nekolicinu sad i iz Mladosti. Svi Italijani i Mađari igraju u domaćim klubovima, u svojim ligama. Ja bih se isto jednom jako rado vratio kući i tamo odigrao barem jednu još sezonu”, veli Uroš Čučković.

Srbija im ‘otela’ četvoricu

Crna Gora, onako malena, ne samo da stvara igrače za svoju reprezentaciju, već je dala do sada i čak četvoricu za sjeverne im susjede Srbiju. Možemo navesti i da su im susjedi “oteli” četvoricu i to sjajnih. Prvi je bio Andrija Prlainović (lijeva strana), zatim ljevoruki Dušan Mandić (desna strana), obojica danas u udarnih sedam olimpijskih pobjednika. Zatim mladi, ludo nadareni Gavril Subotić, a posljednji u nizu je centar Nemanja Vico. Ovaj Kotoranin je upravo na EP u Barseloni debitovao za Srbiju. Vico i Mandić su recimo još 2009. na juniorskom SP u Šibeniku 2009. kada je Hrvatska vođena Ivicom Tucakom bila zlatna, igrali za Crnu Goru. Štaviše, Vico je još u jesen 2012. igrao za Crnu Goru protiv Hrvatske u Zagrebu u debitantskom nastupu Ivice Tucaka na klupi barakuda.

Piše: Dean Bauer

Tagovi
Do NOT follow this link or you will be banned from the site!

Send this to a friend