Vaterpolo

Rame sluša, to je najvažnije

foto: wpolo.me

Aleksa Ukropina, najveći talenat crnogorskog vaterpola, od 11. juna oporavlja se od operacije lijevog šuterskog ramena.

Oporavak traje, a ima naznaka da će možda već od novembra u bazen. U kapici mađarskg kluba OSC, za koji nastupa kapiten ,,ajkula” Draško Brguljan. Kompletan rad jačanja ramena odradio je u Herceg Novom, u početku u Igalu, u banji, a onda sa fizioterapeutima. Bio je strpljiv, nije griješio u oporavku, a jedino je “prekršio” pravilo, što je ranije počeo da pliva. Kaže da se konsultovao i daje to bio pun pogodak. Kako ulazi u završnu fazu, računa da će brzo početi da trenira sa Jadranom, jer krajem mjeseca pakuje kofere i odlazi u Budimpeštu.

“Naporan je raspored, dani prolaze u vježbama i terapijama. Za sada sve ide kako treba, samo da nastavim. Ruka je skoro vraćena u stanje prije operacije, ali fali još malo, što će vremenom doći. Mogao bih sa loptom da radim, ali hirurg je rekao da izbjegavam takav rad najmanje tri mjeeca. Bilo je pokušaja, morao sam da probam, savjest mi nije dala, da bih bio miran. Potrebno je još mišiće da ojačam i da se ruka navikne na sve to. Da će biti kao nekad, ne sumnjam. Za deset dana počinjem sa Jadranom da treniram, a od toga zavisi kako ću nastaviti rad sa ekipom u Mađarskoj”, rekao je Ukropina.

Riječ hirurga koji je u Njemačkoj operisao crnogorskog reprezentativca se poštuje. U mladim je vaterpolo godinama i ne želi da riskira.

“Nadam se da ću već početkom novembra moći da igram, a do prave forme sredinom decembra ili početkom sljedeće godine”.

Mladi vaterpolista žali što ljeto nije proveo sa reprezentacijom. Bilo je teško gledati na TV-u saigrače.

“Nije bilo lako, to se ne može sakriti, ali znao sam da nemam drugi put. Morao sam sve ispoštovati. To me tjeralo naprijed, nijesam razmišljao kad bi bilo što bi bilo, nijesam se sputavao. Nikakav pritisak nijesam imao”.

Gledao je sve mečeve nacionalnog tima, radovao se uspjesima, posebno srećan zbog srebrne medalje mladog tima na mšampionatu Evrope.

“Pratio sam takmičenje, iznenadili su me. Imali su taj nedostatak na poziciji centra. Sa jednim centrom, u bilo kojoj kategoriji, teško je doći do medalje. Zato nijesam bio sto odsto siguran da će se to ostvariti, ali nakon četvrtfinala znao sam da će doći do kraja. Protiv Grčke u finalu nadao sam se zlatu, neko moje razmišljanje i iskustvo govorilo mi je da jedna ekipa dva puta na jednom takmičenju ne može pobijediti ili izgubiti. Pogriješio sam, na veliku žalost. Falilo je momcima malo sreće, ali Bože moj, srebro je veliki uspjeh. Sljedeće godine na Svjetskom prvenstvu mogu do zlata”.

O seniorskom nacionalnom timu kaže:

“Bilo je teško držati formu. Kao i uvijek, nadao sam se. Svjetska liga je dala krila, kao i navijačima i nama koji smo ih bodrili. Izgubili smo na šampionatu Evrope od Hrvatske, uz Srbiju najkvalitetnije reprezentacije. Imali smo šansu da se odvojimo na tri gola, ali nijesmo iskoristili, nažalost, neke zicere. Hrvatska kao iskusna ekipa, preokrenula je meč”.

Naš reprezentativac vjeruje u plasman na OI u Tokiju. Nada se medalji.

“Cilj je Tokio, olimpijska medalja, možda je i realno daje tada očekujemo. Dao bi nam fore i sljedeću godinu. Potrebno je da se još malo podignemo i mlađi da stasaju, što ne znači da se nećemo boriti do samog kraja. U svakom slučaju, primarni cilj je Tokio. Potrebna nam je i sreća, da bi na kraju bilo sve kao što treba”.

1 Komentar na "Rame sluša, to je najvažnije"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend