Zlatni dječaci iz Kotora: Ne pitaju za pare, žele da se dokazuju

U prvoj pobjedi Primorca nad Mornarom (9:7), u drugom kolu Regionalnog takmičenja, igrala su dva dječaka Josip Rajhel i Mlađan Janović, obojica 2004. godište!

Najmlađi tim u ligi raspolaže sa klincima od kojih je najveći talenat i oko koga se uglavnom vrti igra, osamnaestogodišnji centar Miroslav Perković. Od iskusnijih u kotorskom timu su Marko Gopčević i golman Aleksandra Kralj (1992. godište). Ogroman potencijal krije se u još nekim klincima tu su Aljoša Mačić i Miloš Sekulić 2000. godište, Vuk Drašković i Alen Isljamović godinu mlađi, Draško Šekarić rođen 2002. godine, poput Marka Milića i Tomislava Hudlčeka, Dušan Matković dvadestogodišnjak…

U sastavu za Mornar zbog bolesti nije bilo Đorđa Stanojevića (2002), a šansu će trener Petar Vico, tokom sezone, pružati još nekim mlađim vaterpolistima.

I svi su Kotorani! To je poenta priče.

U nemogućnosti da angažuju pojačanja, Primorac je u sezonu ušao sa sopstvenim kadrom, bukvalno igrače iz mlađih kategorija klub je uveo u ozbiljnu regionalnu priču. Silom prilika, a čini se da bi mogao da bude dobar potez, klinci će (već jesu dva kola do sada) voditi borbe sa mnogim igračima koje su do skoro gledali na TV-u. Bez iskustva, sa ogromnim u najavi potencijalom, ispred sebe će imati veliki zadatak, da sačuvaju status u najjačoj Regionalnoj ligi.

I to bez sopstvenog bazena, iako je najava da će krajem ili početkom naredne godine biti završena rekonstrukcija kotorskog bazena. Uz svakodnevna, neko po dva puta, putovanja do Budve i nazad u Kotor, mlađani tim sa stručnim štabom hrabro se bori. Do skoro su trenirali na ljetnjem kotorskom bazenu, a u Regionalnu ligu ušli nakon turnira u Sarajevu, gdje su se prvi put sakupili oko zajedničkog cilja. Naravno, postoji opravdan strah što ako Primorac ne sačuva status A1 Regionalne lige. Posljedice mogu biti velike. Moglo bi da dođe do odlazaka mnogih talentovanih igrača, a oni koji bi ostali nastupali bi u A2 RL, koja ni približno nema kvalitet kao što ima A1 liga. Ali, godina je duga, možda na polusezoni kotorska uprava angažuje potrebna pojačanja. Sa vjerovatno dva iskusnija igrača, mogli bi mnogo da riješe i približe se cilju, ostanku u društvu najboljih.

Do tada…

“Nemamo izbor, nemamo druge mogućnosti. Radimo i gradimo. Spremni smo i za to. Manje se baziramo na taktici, više na tehničkim elementima, da ih obučimo da bi mogli zadatke da odrade. Čak bi i to bilo lakše da imao uslove i više vremena. Ovako, oni koji idu u školu, treniraju jednom dnevno. Kao i prošle godine na jutarnjem treningu je prisutno najviše sedam igrača. Zato jedva čekamo da se kotorski zatvoreni bazen otvori”, kazao je Vico. S

upertalentovani Perković podijelio je neke stvari za javnost. Kaže da je ključ mladog tima u atmosferi.

“Super se slažemo, radimo i ne žalimo se, a plate kad dođu. Manje-više niko ne pita za pare. Željni smo dokazivanja, imamo mlad tim, kojem je pružena šansa, iako do ove sezone mnogi od njih nijesu odigrali utakmicu u domaćem takmičenju.”

Borbeni duh ne napušta Primorac.

“Dosta toga nije realno, ali Primorac ima jak mentalitet i spremnost igrača da se dogovore i urade neke stvari koje niko ne očekuje. Kao što smo uradili prije dva dana u pobjedi nad Mornarom. Bili smo bolji od iskusnijeg rivala na papiru. Znali smo da nemamo što da izgubimo, a vjera nas nije napuštala. Bio sam ubijeđen da ćemo osvojiti bodove. Zato smo i onako grizli, pravili greške, ali se i ispravljali tokom meča. Mnogi mlađi igrači nosili su se uspješno sa duplo starijim igračima. Svjesni da su ubačeni u vatru, ali i mogućnosti da napreduju u jakoj ligi i protiv kvalitetnih protivnika.”

Kotorani u narednom kolu gostuju favoritu Jadranu iz Splita.

“Svi su favoriti sa nama, a na nama je da probamo da uradimo neke stvari koje mogu da nas približe trijumfu ili osvajanju bodova”, poručio je Perković, uz nadu da će u polusezoni Primorac angažovati pojačanja.