Zašto svakog zanimaju vijesti iz Sjeverne Koreje?

Novinari i urednici odlično znaju: šta god da se objavi o Sjevernoj Koreji, naići će na interesovanje publike. Zašto je ta zemlja, posljednje ostrvo Hladnog rata, tako fascinantna? Deutche Welle je pokušao da odgovori na to pitanje.

„Smrtonosna igra“, naslov je prošlog izdanja magazina „Špigl“. Podnaslov glasi „Donald Tramp i Kim Džong Un rizikuju nuklearni rat“. Uz to se vidi crtež na kome američki predsjednik i sjevernokorejski vođa u gaćama koje nalikuju pelenama sjede na bombi.

U subotu ujutru je, prema južnokorejskim i američkim izvorima, Sjeverna Koreja obavila još jedan raketni test. Navodno neuspješno, pošto je projektil eksplodirao odmah po ispaljivanju.

Zato gotovo da ne prođe ni dan a da se u novinama ili magazinima na njemačkom ne pomene Sjeverna Koreja. Čitav spektar naslova poput „Čovjek koji testira nuklearno naoružanje“ (Berliner cajtung), „Ravnoteža strahote“ (Noje cirher cajtung) ili „Ratna igra Kim Džong Una (Fokus). Zanimanje njemačkih čitalaca za Sjevernu Koreju ne treba dodatno buditi, ono je tu.

Faktor surovosti

Povod za redovno objavljivanje tekstova o Sjevernoj Koreji nisu samo testiranja nuklearnog oružja (kojih je do sada bilo pet), ni druge vojne provokacije, već i druge vijesti. Praktično sve koje dolaze iz međunarodno izolovanog Kimovog carstva, poput otvaranja zabavnog parka ili jahačkog kluba u Pjongjangu. Ali, ima i sasvim drugačijih vijesti.

U februaru je na aerodromu Kuala Lumpur u Maleziji otrovan stariji polubrat Kim Džong Juna – Kim Džong Nam. Napadnut je zabranjenim nervnim agensom VX. Pretpostavlja se da iza napada stoji Sjeverna Koreja, što Pjongjang odbacuje. U decembru 2013. godine Kim Džong Un je naložio egzekuciju svog ujaka i bivšeg mentora Jang Song Teka – zbog, kako je navedeno, protivdržavnih akcija.

Ni u vezi tog pogubljenja do danas nije poznato više detalja. I to je ono što je zajedničko mnogim pričama o Sjevernoj Koreji i što ih, može biti, čini još zanimljivijim. Jer kada nedostaju provjerene informacije ima mnogo mjesta za spekulacije. Stručnjak za literaturu i medije Ekhard Pabst taj fenomen naziva – faktor surovosti.

„Mislim da totalitarni sistemi bude određenu vrstu fascinacije, jer tamo se sve objašnjava i sve je motivisano istom idejom“, kaže on.

Koreja kao njemačka istorija?

Upravo za njemačku publiku je, smatra Pabst, Sjeverna Koreja posebno zanimljiva. To ima veze sa sopstvenom istorijom.

„I mi smo imali diktatorsku prošlost, sa kojom se uvijek iznova suočavamo. Na tome radimo i kada posmatramo druge diktature“, dodaje Pabst.

Slično smatra i Štefan Vajhert, profesor novinarstva iz Hamburga.

„Naravno nacionalsocijalizam ne možemo da poistovjećujemo sa situacijom u Sjevernoj Koreji. Ali postoji jedna druga paralela. Njemačka je bila podijeljena zemlja, Koreja je i dalje. DDR je imao prijateljske odnose sa Sjevernom Korejom.“

Posebno za starije generacije ta zemlja nije tako daleka kao što jeste na geografskoj karti.

Dodatni razlog za fasciniranost Sjevernom Korejom, prema mišljenju Vajherta, je sama vladarska familija Kim i njeno veličanje. Dok se Kim Džong Il – otac Kim Džong Una – rijetko pojavljivao u javnosti, trenutni diktator to radi svakodnevno.

„Kim Džong Un nastupa u maniru Jutjub zvijezde i uživa kada ga ljudi slave“, kaže Vajhert.

Znatiželjan pogled na najgoru noćnu moru

Uz sve to, predsjednik SAD od početka godine je Donald Tramp, čija se politika prema Sjevernoj Koreji znatno razlikuje od politike bivših američkih predsjednika. Prema mišljenju Štefana Vajherta i to ima važnu ulogu: faktor nesigurnosti i strah od eskalacije sukoba utiču na pojačano zanimanje njemačke publike za dešavanja u Sjevernoj Koreji.

Većina izvještaja o Sjevernoj Koreji se piše iz dopisništava u Južnoj Koreji, Kini, Japanu, SAD ili Evropi. Rad stranih novinara u samoj zemlji se strogo kontroliše, svaki korak moraju prethodno da odobre državne službe. Čak i kada dobiju vizu i stignu na lice mjesta, novinari se nikada ne kreću slobodno, već uvijek pored sebe imaju pratioca. Takođe, jedva da ima stranih novinara koji trajno borave u zemlji. Samo dvije zapadne novinske agencije imaju kancelarije u Pjongjangu: Asošiejted pres i Frans pres.

Višegodišnja dopisnica agencije AP iz Pjongjanga, Žan H. Li, smatra da je veliko zanimanje javnosti za sjevernokorejske teme jednostavno objašnjivo.

„Sjeverna Koreja je i dalje tajnovita zemlja i uostalom jedino preostalo ostrvo Hladnog rata. Zato su ljudi fascinirani njome. Sjevernokorejci to znaju i igraju na kartu takvog imidža“, kaže ona.

I novinare tradicionalno privlači ta mješavina, posebno u vremenima veće napetosti. Tako je magazin Špigel još u februaru 2005. godine imao naslov „Ludak sa bombom“. U tekstu se radilo o Kim Džong Ilu, ocu Kim Džong Una. Naslov je i dalje aktuelan.