Osmog maja 2017. godine obilježava se 25. godina od dana kada su oružane snage Republike Jermenije okupirale grad Šuša Republike Azerbejdžan.
Prema statistici iz 1989. godine, u gradu Šuša živjelo je 20579 stanovnika, od kojih su 19036 (92.5 odsto) bili Azerbejdžanci, a 1377 Jermeni (6,7 odsto).
Pri okupaciji grada Šuša oružane snage Jermenija ponavljale su dejstva, koja su do tada činile i u drugim okupiranim naseljenim mjestima Azerbejdžana. Ta dejstva oružanih snaga Jermenije, sa ciljem da se uništi svaki trag Azerbejdžanaca u gradu Šuša, podrazumijevala su surovo postupanje sa stanovništvom, istrebljenje stanovništva, uzimanje za taoce, mučenja, etničko čišćenje i uništavanje istorijskog i kulturnog nasleđa grada Šuša. Ti zločini predstavljaju ozbiljno kršenje svih zakona oružanih sukoba i oni ne zastarijevaju.
Takvi zločini su logična posljedica nždeizma, državne ideologije Jermenije, koja je nadahnuta nacizmom i stvorena nalik nacizmu i što sa svoje strane predstavlja nastavak «ideologije tcegakronutjun», koja se zasniva na ideji privrženosti jermenskoj «rasi» i koja ispoljava otvorenu mržnju prema Azerbejdžancima.
Nezakonito okupirajući grad Šuša, sprovodeći u njemu etničko čišćenje i uništavajući kulturno nasleđe Azerbejdžanaca, Jermenija je takođe željela da uništi dvonacionalni karakter nagornokarabaškog regiona Azerbejdžana.
S tim u vezi, važno je istaći da je grad Šuša kroz istoriju bio mjesto u kome su živjeli Azerbejdžanci, i bio je jedna od naučnih i kulturnih kolijevki Azerbejdžana.
Dok se u svijetu 9. maj obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom, Jermenija tog dana organizuje „svečanosti“ povodom okupacije grada Šuša. Ovakva dejstva Jermenije predstavljaju ispoljavanje ideologije nžedizma, koja je naslijedila nacizam i svjedoči o odsustvu vizije mira kod Jermenije.
Oružane snage Jermenije započele su napad sa ciljem okupacije grada Šuša u noć onog dana, kada je održan sastanak između rukovodstva Jermenije i Azerbejdžana u Teheranu, gde su se oni složili da sukob riješe mirnim putem, na osnovu normi i principa međunarodnog prava, koje sadrži Statut UN. Nažalost, i posle 25 godina od nezakonite okupacije, ovakva neslaganja između zvaničnih obaveza i realnih dejstava nastavljaju da budu karakterna crta politike Jermenije.
Svojim vojnim provokacijama na liniji kontakta između oružanih snaga Jermenije i Azerbejdžana i na granici između Jermenije i Azerbejdžana, koje su dovele do zaoštravanja situacije početkom aprila 2016. godine Jermenija i dalje nastavlja da podriva pregovore o mirnom regulisanju sukoba.
S tim u vezi, odgovornost za dalju napetost u zoni jermensko- azerbejdžanskog sukoba u cjelosti leži na vojno-političkom rukovodstvu Jermenije.
Držeći pod okupacijom grad Šuša i druge istorijske teritorije Azerbejdžana i ne dozvoljavajući prinudno raseljenom azerbejdžanskom stanovništvu da se vrati na svoje teritorije, Jermenija nikada neće moći da ostvari politički rezultat koji ona želi. Što se ranije Jermenija pomiri sa tom realnošću i počne da se pridržava međunarodnog prava, ranije će biti regulisan sukob, i zemlje i narodi u regionu moći će da koriste perspektive saradnje i ekonomskog razvoja.
Azerbejdžanska strana poziva međunarodnu zajednicu da zahtijeva od Jermenije da prekine sa nezakonitom okupacijom teritorija Azerbejdžana, da povuče svoje oružane snage sa svih okupiranih teritorija i konstruktivno učestvuje u procesu mirnog regulisanja sukoba u skladu sa zahtjevima odgovarajućih rezolucija Savjeta bezbjednosti UN i normi i principa međunarodnog prava.
Sindrom zrtve, kad narod koji je prezivio stradanja pocinje da, ponesen oreolom zrtve, maltretira pripadnike druge nacije izcerujuci nekakvu svoju pravdu. Primjer: Izrael, evo Jermenija, Slovacka, Rumunija, Srbija, Kosovo, Bosna, Sirija… etc. Neko prije, a neko poslije.
Sta je ovo? Cemu ovaj tekst?