Bečki profesor: Ako EU čeka, Putin i Erdogan će destabilizovati Balkan

Ako EU bude čekala dok u svim zemljama Zapadnog Balkana budu uspostavljene stabilne demokratije Putin i Erdogan će destabilizovati region, smatra Karl Ajginger.

Direktor tin-tenka “Beč-Evropa” i profesor na Ekonomskom univerzitetu u Beču je u autorskom tekstu objavljenom u bečkom dnevniku “Standard”, podsjetio da je EU 2003. odlučila da otvori šansu za cijeli zapadni Balkan za pristupanje, dodajući da se 15 godina kasnije nije mnogo odmaklo.

To, kako ukazuje, podsjeća na zahtjev za članstvo Turske, koji je podnijela prije oko šest decenija, a kasnije je mnoge napustila hrabrost za taj korak.

“Mnoge zemlje EU uslovljavaju prijem, pored ispunjavanja uobičajenih uslova, nacionalnim referendumima, i to posebno u zemljama u kojima rade brojni Turci i u kojima se očekuje da će građani glasati protiv, kao što je Austrija. Danas Erdogan pretvara Tursku iz laicističke zemlje u iliberalnu demokratiju sa dominatnom islamskom verom i ratnom retorikom protiv Kurda”, naveo je on posljedice.

Ajginger je naveo i Crnu Goru, za koju kaže da pregovara sa EU i da ima relativno dobre karte u rukama, ali da se i oko nas bori Rusija, jer bi ona zajedno sa Srbijom Moskvi otvorila koridor ka Jadranu.

Zapadni Balkan, prema Ajgingeru, se danas nalazi na raskrsnici.

“U Srbiji postoji tijesna većina koja podržava članstvo u EU. Istorijski, to je pažnje vrijedan rezultat, imajući u vidu da su Srbi uvijek težili ‘panslavenskim’ riješenjem, a i Evropa je omogućila raspad Jugoslavije i podržala nezavisnost Kosova. Međutim već sada je ugrožena proevropska većina u Srbiji, protiv koje se bori Turska, srpski nacionalisti i prije svega predsjednik Rusije Putin”, navodi on.

Ajginger tvrdi da Putin gotovo svakodnevno svoje ljude šalje u Beograd i oni na televiziji obećavaju investicije i prijateljstvo. Takođe ukazuje da i Kina snažno investira na Zapadnom Balkanu, te dodaje da i evropske desničarske stranke posjećuju Srbiju, njeni predstavnici dobijaju ordenje i podstiču nemire, te kritikuju EU iz koje bi otvoreno ili tajno htjeli da istupe.

Upozorio je da u BiH odrasta generacija mladih sa malo perspektiva, gde bi forsiranje evropskih programa, kako u obrazovanju, tako i u stavljanju na raspolaganje infrastrukture, moglo pomoći. Kada je riječ o Kosovu, ocijenio je da je najveći problem što nezavisnost nije priznalo pet zemalja EU.

Senzacionalnim je ocijenio dogovor Makedonije i Grčke, ukazujući da za to zasluge ima EU, te ukazuje da se protiv dogovora mobilišu konzervativci i komunisti u Grčkoj, a Putin i njegovi desničarsko nacionalni prijatelji u Evropi pokušavaju da spriječe pristanak na okončanje spora u Makedoniji.

Ajginger je dalje naveo da inače pozitivni Emanuel Makron zahtjeva da se najprije reformiše EU, dodajući da će to uslijediti najranije 2020.nakon izbora Evropskog parlamenta i uspostavljanjem nove Evropske komisije.

“Naravno da bi bilo bolje kada bi šest novih kandidata bile stabilnije demokratije i korupcija uklonjena prije pristupa, ali za to je u više zemalja EU bilo potrebno više decenija, a prihvaćene su u članstvo ranije. Naravno da EU ima sa svojih 28, uskoro 27, zemalja članica dovoljno problema. Ali da nijesmo prihvatili bivše socijalističke zemlje privredni rast, izbor i zaposlenost u zapadnoj Evropi bi bila manja, a i ruska armija bi ponovo bila u Pragu i Varšavi”, uvjeren je on.

Ajginger upozorava da će, ako EU čeka, dok sve zemlje na Balkanu budu stabilne demokratije bez nacionalnih konflikata, Putin i Erdogan region dalje destabilizovati, a Kina je sve kupila i izgradila što joj je važno za prodiranje u Evropu. “Imaćemo “turski deža vi” – regioni, koje bi mogli ojačati Evropu, okreću leđa i sklapaju nove koalicije”, ističe on.

Ajginger smatra i da Austrija, kao predsjedavajuća EU, ima zadatak da podstakne dalje pristupni proces.

“To je i projekat za privredu, civilno društvo i omladinu. Austrijski kancelar Sebastijan Kurc je nazvao datum 2025. ambicioznim, ali mogućim. Sve bi trebalo pokušati da ta rečenina do kraja austrijskog predsjedavanja bude još realističnija. Austrija je bila hrabra prilikom otvaranja ka istoku, i hrabrost trebalo bi sada da bude dalje vidljiva i na Zapadnom Balkanu”, zaključio je on.