Rušenje brane Kahovka u Ukrajini, očito od strane ruskih snaga, naziva se najvećom katastrofom koju je izazvao čovjek u Evropi od Černobila 1986. koja je izazvala poplavu vode širom ratne zone i ostavila više od 80 naselja i 16.000 ljudi u opasnosti, piše britanski Telegraf.
Nažalost, namjerno rušenje brana u ratu je daleko od neuobičajenog i ovo nije prvi put da Ukrajina snosi užasne posljedice.
Vjeruje se da je odluka Staljinove tajne policije da digne u vazduh branu Zaporožje 1941, samo 150 kilometara udaljenu od Kahovke i sada gdje se nalazi nuklearna elektrana ubila negdje između 20.000 i 100.000 ljudi.
I Staljin je bio motivisan istom namjerom: da se odugovlači napredovanje neprijatelja.
Zaista, vrijeme napada na Kahovku u utorak ne može biti slučajnost imajući u vidu da ukrajinska kontraofanziva treba da počne.
Takođe, rušenje brane uslijedilo je samo 24 sata nakon što je Kijev počeo da ispituje različite tačke širom fronta.
Uništenje brane 1941. je bilo apokaliptično.
„Ljudi su vrištali u pomoć. Krave su mukale, svinje cvilile. Ljudi su se penjali na drveće”, prisjeća se jedan preživeli.
Prvi izvještaji sugerišu da je malo ljudskih žrtava od napada u utorak, ali će hiljade životinja nestati, a posljedice po životnu sredinu će se osjećati decenijama.
Postoje i drugi primjeri poplava izazvanih ljudskim faktorom koje su imale za cilj da ometaju vojsku, podsjeća britanski Telegraf.
Možda najrazorniji i najdugotrajniji bio je 1938. kada su Kinezi uništili nasipe duž Žuta reka (Hoangho) kao dio svoje strategije ‘spaljene zemlje“ čiji je cilj bio da poremete Japance.
Uspjelo je, ali uz strašnu cijenu: negdje između 30.000-90.000 ljudi se udavilo, a čak pola miliona umrlo je od posljedica, posebno od gladi.
Nasipi su popravljani tek 1947. godine.
Još jedan u velikoj mjeri zaboravljeni primjer desio se tokom bitke kod Izera u prvim mjesecima Prvog svjetskog rata.
Belgijanci koji su se odupirali njemačkoj invaziji otvorili su zatvarače na Nieuwpoort-u stvarajući 1.600 kilometara široku poplavnu ravnicu koja je doprinijela da Belgija zadrži dio zemlje.
Što je još važnije, to je približilo trku do mora, fatalno poremetilo Šlifenov plan njemačkog generalštaba i vjerovatno spasio britansku i francusku vojsku od odlučujućeg poraza.
Ipak, uništavanje brana ne samo da ometa kretanje trupa već može da igra ključnu psihološku ulogu.
Kao primjer jeste napad Dambusters u maju 1943. kada su britanski bombarderi probili brane Mohne i Ederse i poplavila dolina Rura.
Revizionisti tvrde da je njegov vojni uticaj bio zanemarljiv, ali je podizanje morala za saveznike bilo ogromno, užasavajući Njemce u pogledu štete koju bi relativno mali broj britanskih aviona mogao da izazove.
Očigledni napad Rusije na branu Kahovka šokirao je narod Ukrajine i uznemirio Evropu.
Možda će najveća psihološka posljedica biti ponovna procjena koliko daleko su Rusi spremni da idu da bi ostvarili pobjedu.
Mnogi su mjesecima tvrdili da je mogućnost da Putin izazove nuklearni incident bila napregnuta. Ne sada.
Ruske snage su već bezobzirno granatirale nuklearnu elektranu u Zaporožju.
EU je optužila Rusiju za „varvarsku agresiju“, ali činjenica je da je Volodimir Zelenski još u oktobru upozorio da su Rusi minirali branu i pozvao međunarodne posmatrače da prisustvuju toj lokaciji.
Ništa nije urađeno.
Pitanje je koliko još puta Zapad može biti šokiran ruskom strategijom prije nego što smatraju da je analiza i procjena Zelenskog realna, a ne da izaziva strah, iskovana od patnje koju je njegova zemlja prinuđena da trpi.
