Dovoljno je bilo pet dana projekcije moćnog dokumentarca da bi se poljuljala stvarnost u poljskom društvu, bez obzira što je ono politički snažno podijeljeno.
Dokumentalni film “Samo nemoj nikome reći” braće Marka i Tomaša Sekielskih pomijera sve granice u poljskom društvu koje su dosad djelovale nedodirljive.
Kako nijedna televizija nije pristala da publikuje priču žrtava seksualnog zlostavljanja u Poljskoj od strane katoličkih svećenika, Sekielski je svoj dvosatni dokumentarac publikovao putem Jutjub kanala, a za samo nekoliko dana on je imao 17 miliona pregleda. Trenutno u Poljskoj ne postoji druga tema osim „Samo nemoj nikome reći”.
“Osjećaj je nevjerovatan, zbog toga se, vjerujem, i prave dokumentarni filmovi, da bi ih ljudi gledali i da bi u njima nešto ostalo za razmišljanje”, rekao je Tomaš Sekielski, reditelj za Aldžaziru.
Sekielski je radove na filmu počeo prije godinu i po, te, kako nije imao podršku domaćih medija, odlučio je da svoju ideju finansira putem jedne „crowdfunding” platforme, snimanje je počeo sa nepotpunim budžetom, no s vremenom kako se priča razvijala, našle su se i pare, sve voljom poljskih internauta.
Vi ste masturbirali mojim rukama
“Nisam uspio ama baš nikog u poljskim medijima da ubijedim da finansira ovu priču. Onda sam odlučio da se obratim poljskim internautima. Izgleda da ovaj sistem radi. Mislim da je ovo i poruka za medije, koje vole teme koje brzo donose efekt, da se ne boje teških tema”, poručio je Sekielski.
Tema filma je uglavnom suočavanje odraslih, koji su kao djeca bili zlostavljani od strane sveštenika.
Film počinje pričom danas 39-godišnje Ane Misievič, koja se vraća u selo pored Krakova, gdje je bila zlostavljana od strane lokalnog sveštenika, kao djevojčica od sedam godina. Misievič se suočava sa ostarjelim sveštenikom te započinje razgovor o tome šta se dešavalo kad je bila mala. Sve snima skrivena kamera. Sveštenik priznaje krivicu. Razgovor je užasno potresan, jer Misievič podsjeća sveštenika na seksualne radnje, koje je vršio u njenom prisustvu.
“Vi ste masturbirali mojim rukama, ljubili ste me gdje ne treba”, kaže ona.
“Znam da nisam trebao (…), ovo je bila neka glupa požuda”, rekao je on.
Kroz dva sata, film prati i druge žrtve koje su na sličan način riješile da se suoče sa svojim mučiteljima.
Znao za grijehe, ali je o njima šutio
Među njima je bio i Francišek Cibula, poznat kao lični sveštenik Leha Valense, vođe Solidarnosti koja je oborila komunizam u Poljskoj, a poslije predsjednika Poljske. Cibula je održavao seksualne kontakte sa dječacima od 12 i 13 godina. Jedan od njih posjećuje sveštenika, a razgovor je posebno potresan.
“Ja vam pričam o tom fizičkom kontaktu, to što smo radili u krevetu. To ljubljenje po genitalijama meni je upropastilo cijeli život, ja želim da vi znate”, kaže žrtva koja u filmu ostaje anonimna.
“Ali ovo nikad nije prešlo neku.. (…) Pa bio si muško, to ne može da se sakrije, da prostiš, imao si apetit””, rekao je Cibula.
Na kraju Cibula nudi svojoj žrtvi novac. Prije nego što je dokumentarac publikovan, Cibula je umro.
Njegovu sahranu je vodio nadbiskup Slavoj Lešek Glodž, koji je znao sa Cibuline grijehove, no uprkos njima je ćutao.
Leh Valensa je rekao medijima da je šokiran takvim informacijama.
“Današnja crkva u Poljskoj sa osniva na pontifikatu Jovana Pavla II. Godinama su neki sveštenici mislili da je crkva u Poljskoj sveta, pošto je Papa Poljak. Tako je crkva, uz promene 1989. godine imala specijalan tretman”, ističe Sekielski.
Pokrenut postupak protiv sveštenika iz filma
Film Sekielskog prikazuje još jednog legendarnog sveštenika za mnoge vjernike u Poljskoj, Eugeniuša Makulskog, koji je sagradio jednu od najpoznatijih bogomolja, Sanktuarijum u Lihenju, gdje svake godine stižu hodočasnici tretirajući mjesto kao sveto. Nakon publikacije dokumentarca Sekielskog, 91-godišnji sveštenik je uklonjen iz reda sveštenika Marijana, dok spomenik na kojim se prezentuje zajedno sa Janom Pavlom II je prekriven.
On takođe kaže da što se tiče crkvenog sistema, on očigledno ne radi. U njegovom filmu dokazuje to između ostalog i priča o svešteniku, koji je dobio pravosnažnu presudu od strane suda da ne smije da radi sa djecom, ali ipak, njegovi nadređeni poslali su ga iz parohije u parohiju, gdje radi baš sa djecom.
Ipak, da li priče o sveštenicima pedofilima jesu efekat sprege crkve i države, prema Sekielskom, teško je u ovom momentu odrediti.
“Ne želim da generalizujem. Ovo treba tačno istražiti i imati potpune podatke. Državni sistem reaguje različito. Ima primjera da je tužitelj povlašteno tretirao sveštenika, a ima i primjera gdje je pravosuđe djelovalo vrlo odlučno”, kaže Sekielski.
I dok bura ne jenjava, a tema pedofilije je glavna u poljskim medijima i internetu, Sekielski kaže da je vrlo pozitivno iznenađen, zato što 90 posto reakcija na film koje dobija, su pozitivna.
Traži se pooštravanje zakona
“Očekivao sam da će biti mnogo više mržnje, ali nije tako””, kaže on.
Inače, dokumentarac je izazvao reakcije i kod vlasti i kod pravosudnih insitucija koje su, kako je najavljeno, u ponedjeljak pokrenule postupke protiv sveštenika iz filma.
Takođe, primas Poljske Vojčeh Polak čestitao je na filmu i zamolio za oproštaj. Mnogi političari svih frakcija zatražili su pooštravanje zakona o zlostavljanju djece.
“Danas padaju razne riječi i obećanja. Za mene je bitno da li će da osnuju komisiju koja će da istraži temu pedofilije. Ovo će biti signal da je država zrela”, kaže Sekielski.
U međuvremenu, dok diskusije ne jenjavanju, istraživanja javnog mnjenja jasno pokazuju da vladajući i crkvi blizak Zakon i Pravda Jaroslava Kačinjskog gube podršku nakon projekcije filma.
Prema istraživanju Instituta za Istraživanje javnog mnjenja (IBSP), napravljenom između 14. i 16. maja za Newsweek, Evropska koalicija, koja se sastoji od Građanske platforme (glavnog suparnika PiS) i nekoliko manjih ljevičarskih stranki bi dobila 43,63 posto glasova u izborima za Evropski parlament krajem maja, dok PiS 32,94 posto. Glasati namjerava 50 posto Poljaka, što, od prošlih izbora na evropskom nivou, predstavlja porast za gotovo 100 posto.
Mnogi eksperti ove rezultate čitaju kroz dešavanja posljednjih dana i jake emocije koje su savladale mnogima u Poljskoj nakon gledanja filma.
Pravi test za političare
Ipak, Sekielski kaže da njegov film nema veze sa izborima, te da datum premijere nije biran zbog izbora. On kaže da je najvažnije da se problem pedofilije i crkve počne rješavati.
“Smatram da će sazivanje specijalne komisije koja bi se stručno bavila tom temom biti pravi test za političare. Ovo je posao koji će trajati godinama, ali pitanje je hoće li političari (imati hrabrost) da ga izglasaju”.
On takođe ističe da se treba okrenuti prema žrtvama seksualnog zlostavljanja, koje su sa svojim problemom i sramotom ostavljene same sebi, što u većini slučajeva uništava njihove živote.
“Lično smatram da država prije svega treba da stvori mehanizam pomoći osobama seksualno zlostavljanim, ne samo od strane sveštenika, ali uopšte, zato što je tim osobama zaista potrebna stručna pomoć. Mi sada, nakon publikacije ovog filma, dobijamo puno poruka od novih osoba, koje su osjetile hrabrost nakon što su vidjele slične priče. Mediji treba da posmatraju situaciju. Ne smijemo da zaboravimo na žrtve”, zaključuje Sekielski.
Bog je veliki,svi će dobiti šta su zaslužili.
Mima, Boga nema, izmislili su ga ovi nenormalni, da mogu lijepo živjeti i ništa ne raditi.
Narode! Alo! Osvjestite se iz vjerskog bunila! Svuda je isto, ne mislite da su naši drukčiji, samo još niko nije snimio.
Tako je Poljska!! Nevjerovatno mi je i zalosno da ga nijedan medij nije podrzao u ovome. Nadam se da ce brzo i neko kod nas objaviti Kacavendina i Ristova “djela”. Bog je veliki pa ce kaznit i ove, koji krijuci se iza mantije, rade ove uzase.