Erdogan i dalje odbacuje pomoć MMF-a uprkos krizi koronavirusa

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan (Recep Tayyip Erdogan) odbacio je mogućnost da Ankara traži finansijsku pomoć Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) uprkos mogućim teškim posljedicama pandemije u zemlji čija je privreda i prije izbijanja korona virusa bila opterećena problemima izazvanim predsjednikovom politikom, pišu svjetski mediji.

“MMF nije na našoj agendi”

Erdoganov portparol Ibrahim Kalin rekao je u nedjelju da Turska ne planira sporazum s MMF-om, prenio je Rojters (Reuters), ukazujući da Ankara razmatra opcije za finansiranje koje bi ublažile ekonomske posljedice širenja korona virusa.

“MMF nije na našoj agendi”, rekao je Kalin, pojašnjavajući da u planovima nije ni kredit ni novi “stend baj” aranžman s MMF-om.

Komentar Erdoganovog portparola je, kako navodi Rojters, uslijedio pošto je direktorka MMF-a Kristalina Georgijeva u četvrtak rekla da je ta organizacije u “veoma konstruktivnom angažovanju s celim članstvom, uključujući i Tursku”.

Zvaničnici su prošle nedjelje za Rojters rekli da Turska razgovora o valutnom aranžmanu s američkim Federalnim rezervama i da razmatra i druge opcije za finansiranje, poslije zabrinutosti da bi smanjene rezerve strane valute mogle omesti turski odgovor na pandemiju. Iako su SAD i Turska saveznici u NATO, ukazuje agencija, dvije zemlje su se posljednjih godina sporile u nizu pitanja.

Osjetljivost pitanja stranog finansiranja odražen je, kako ukazuje Rojters, skokom vrijednosti lire pošto je Georgijeva rekla da njena organizacija razgovara i s Turskom. Zbog želje da se lira stabilizuje prošle godine, centralna banka je intervenisala na tržištu, što je dovelo do smanjenja rezervi.

U Turskoj je do ponedjeljka zabilježeno 56.956 zaraženih i 1.198 smrtnih slučajeva. Zbog širenja koronavirusa vlasti su, ukazuje Rojters, u petak uveče uvele dvodnevni policijski čas za veći dio zemlje.

Dvodnevna zabrana kretanja je, međutim, najavljena samo dva sata ranije, što je dovelo do paničnog i masovnog odlaska ljudi u kupovine i kršenja pravila o fizičkom distanciranju, ukazuje agencija Frans pres (Agence France-Presse).

Ministar unutrašnjih poslova Sulejman Sojlu (Sulejman Soylu) je u nedjelju podnio ostavku poslije oštrih kritika na njegov račun. Erdogan je u ponedjeljak odbio da prihvati ostavku ministra, koji je isprva rekao da je uveo dvodnevnu zabranu kretanja po “instrukcijama” predsjednika, ali je potom u nedjelju rekao da prihvata “punu odgovornost za sprovođenje tih mjera”.

Neadekvatne rezerve

Odbijanje Ankare da se okrene MMF-u uslijedilo je pošto je kriza koronavirusa podstakla spekulacije da će Erdogan, čija zemlja ima ograničene rezerve strane valute i velike spoljne finansijske zahteve, morati da odustane od svog zavjeta da nikada više neće tražiti pomoć te organizacije, piše Fajnenšl tajms (The Financial Times).

I prije krize korona virusa, kako ukazuje britanski list, turska privreda se još oporavljala od posljedica valutne krize 2018. posle recesije i skoka u nezaposlenosti, a sada mora da se bori s pandemijom Covid-19 i posljedicama globalne recesije i bijega globalnih investitora ka bezbjednim ulaganjima, čime su desetine milijardi dolara povučene s tržišta u razvoju.

Turske rezerve, koje su i prije krize smatrane neadekvatnim, dodatno su pale posljednjih nedjelja. Ukupne rezerve u stranim valutama, uključujući zlato, bile su na 89,6 milijardi dolara na početku aprila, dok u narednih 12 mjeseci dolazi na naplatu 172 milijardi dolara rata duga.

Mada je Turska razgovarala s drugim zemljama iz Grupe 20 o privremenoj zamjeni valuta među centralnim bankama (swap line) kako bi ojačala svoje zalihe čvrstih valuta, takvi dogovori zasad nisu postignuti, ukazuje Fajnenšl tajms.

Jedan od vodećih turskih ekonomista Refet Gurkajnak (Gurkaynak) upozorio je u nedjelju da će potrebe Turske za stranom valutom značiti da eventualno neće imati puno izbora nego da se okrene MMF-u, ne samo da dobije dugoročno finansiranje u stranoj valuti, već i radi sprovođenja preko potrebnih ekonomskih reformi.

Tabu opcije

Dok Turskoj prijeti opasnost da ostane bez rezervi strane valute kada njena privreda podleže recesiji usred pandemije Covid-19, jedino pitanje za Erdogana jeste koji ekonomski tabu će prekršiti, ističe Blumberg (Bloomberg), ukazujući da ideje koje su do prije par mjeseci djelovale kao anatema za turskog predsjednika sada dobijaju na zamahu.

Posljednji put kada je MMF pomogao Turskoj 2001. finansijska kriza je zbrisala s vlasti cijelu generaciju turskih političara i utabala put za Erodoanov uspon. Traženje pomoći od MMF-a bi bio preokret za Erdogana koji je više puta ponovio da je Turska “zatvorila to poglavlje”, ukazuje Blumberg, uz ocjenu da bi uslovi koji idu uz paket MMF verovatno okončali Erdoganov pristup rast po svaku cijenu.

Uprkos istoriji nekontrolisane inflacije u Turskoj, ekonomisti su spominjali i mogućnost štampanja novca kako bi pomoglo podsticajima potrebnim za osnaživanje rasta. Postoji i mogućnost uvođenja kontrole kapitala, što je prema analitičarima mač s dvije oštrice budući da se time očajno potreban kapital tjera van zemlje. Turski zvaničnici su ranije tvrdila da to nije opcija čak dok su se mučili da stabilizuju privredu.

Stigma prve dvije mogućnosti možda blijedi pošto je turska ostala bez mnogo opcije, navodi Blumberg, konstatujući da se, dok najdublja mirnodopska recesija od 1930. zahvata globalnu ekonomiju, širom svijeta menjaju pravila na načine koji su ranije bili skoro nezamislivi.

Ipak, cijena da se ništa ne radi mogla bi biti daleko najveća, ocjenjuje Blumberg. Ako vlasti iscijede rezerve toliko da više ne mogu braniti liru, Turska bi, kako kažu analitičari, mogla da dođe u opasnost depesijacije koja bi posebno oštetila kompanije zavisne od spoljnjeg finansiranja.

Međutim, dodaje se u tekstu, Turska je uglavnom sama kriva za svoje probleme, pošto su Erdoganovi zahtjevi za snižavanjem troškova pozajmljivanja podrili povjerenje Turaka u liru i podstakli dolarizaciju turske privrede.

“Najgori nagoni za preživljavanje”

Pandemija Covid-19 uhvatila je spuštenog garda vlade širom svijeta, ali je Erdogan, tokom godina političkog i ekonomskog lošeg upravljanja, svoju zemlju doveo možda u najranjiviju poziciju od svih država u razvoju, ocjenjuju u Forin polisiju (The Foreign Policy) direktor programa za Tursku u Fondaciji za odbranu demokratija Ajkan Erdemir (Aykan) i Džon Lečner (John A. Lechner) postdiplomac s odjeljenja za međunarodnu politiku univerziteta Džordžataun (Georgetown).

Ako Erdogan bude insistirao na ponavljanju svojih grešaka iz prošlosti, nanijeće Turskoj ekonomsko rasulo s finansijskim i geopolitičkim posljedicama koje će opstati daleko poslije pandemije, navodi se u tekstu. Turska u poređenju s razvijenim zemljama ima mali broj doktora po stanovniku. Na primjer, Italija ima dva puta više ljekara i tri puta više medicinskih sestara po stanovniku, a da stvar bude gora, poslije neuspjelog puča, među 150.000 otpuštenih državnih službenika je bilo i 15.000 zdravstvenih radnika.

Prazni turski koferi su jedan od razloga što je Erdogan mogao da najavi tek anemičan plan podsticaja od 15 milijardi dolara, što je 1,5 odsto BDP-a Turske i daleko manje od takvih programa drugih zemalja, navodi se u Forin polisiju i ukazuje da je ostavši bez mnogo oruđa, predsjednik pribjegao “donatorskoj kampanji”, tražeći pomoć od građana, dok postoje izvještaji da se od državnih službenike traži da se odreknu dijela plata, što će teško odbiti u strahu od otpuštanja u sljedećoj rundi Erdoganovih čistki.

Dvostruka kriza – finansijska i zdravstvena – istakla je Erdoganove “najgore nagone za preživljavanjem”, ocjenjuju Erdemir i Lečner, navodeći da je na početku pandemije nestao iz medija, ostavljajući ministra zdravlja da komunicira s javnošću i vjerovatno da prihvati krivicu. S druge strane, zabrinut za dobar rad opozicionih gradonačelnika u Ankari i istambulskim opštinama, Erdogan ih je kritikovao za neodobrene kampanje sakupljanja donacija i blokirao lokalne račune za pomoć stanovnicima tih gradova.

Dok izbjegava krivicu za broj umrlih, Erdogan vidi korona virus kao još jednu priliku da konsoliduje moć uvođenjem drakonskih mjera, ocjenjuju autori teksta.

Krajem marta, više od 400 ljudi je privedeno pod optužbama za “pokušaj podsticanje nemira” zbog objava na društvenim mrežama, dok je osam novinara saslušano zbog izvještavanja o korona virusu. Erdoganovi postupci u ranijim političkim i ekonomskim krizama obećavaju nove restriktivne političke mjere, zaključuje se u tekstu u Forin polisiju.