Grčka će ove nedjelje okrenuti novu stranicu u svojoj mukotrpnoj dužničkoj odiseji, ali eurozona ostaje ranjiva na buduće krize.
Nakon osam dugih godina, Atina zvanično napušta sistem mjera za finansijsko spašavanje, koji su joj nametnuli kreditori iz Evropske unije i Međunarodnog monetarnog fonda.
Evropski i lokalni političari su grčki povratak na finansijsko tržište nazvali “istorijsko” dobrim vijestima, ali ispred ostalih 19 članica koje koriste jedinstvenu valutu i dalje stoje ozbiljni izazovi.
Grčki bumerang
“Grčka kriza nije riješena, samo je odgođena”, smatra Čarls Viploš, profesor međunarodne ekonomije sa univerziteta IHEID u Ženevi.
Atina do 2032. neće ni početi sa plaćanjem većeg dijela svog ogromnog duga, koji trenutno iznosi 180 odsto BDP-a. A do tada je nemoguće odrediti kako će se ekonomski i politički kretati ta zemlja.
MMF je proteklih mjeseci izdao niz upozorenja o dugotrajnoj održivosti grčkog duga, usprkos posljednjim aranžmanima eurozone za njegovo smanjivanje.
Viploš kritikuje “spektakularni cinizam” EU tokom krize, jer problemi nisu riješeni, ali su se u Uniji pretvarali da jesu.
“Ovako ili onako, to će eksplodirati. Grčka će ponovo biti u krizi mnogo prije 2032”, upozorava on.
Planina evropskog duga
“Nismo uopšte riješili problem javnog duga, koji je i dalje na visokom nivou u Grčkoj, Italiji (132 odsto BDP-a) i Portugalu (126 odsto) uprkos njihovim naporima”, upozorava zamjenica direktora francuske organizacije za istraživanje svjetske ekonomije CEPII Ana Lore Dilat.
Osim toga, Španija (99 odsto BDP-a) i Francuske (98 odsto) imaju značajan nivo duga, koji bi mogao dodatno poremetiti eurozonu.
Ali postoji i niz država koje su prihvatanjem eura smanjile svoj dug, pa je područje jedinstvene valute sve snažnije podijeljeno na “dobre učenike” i one druge. A oni imaju različite interese.
Dok prva grupa podržava budžetsku disciplinu i štedljivost, druga poziva na više solidarnosti. Hrvatski javni dug iznosi 78 odsto BDP-a i u padu je treću godinu zaredom.
Italijanska prijetnja
Italija postaje ozbiljan rizik za eurozonu zbog duga, krhkih banaka i populističke vlade, koja izgleda kao spremna za sukob sa Briselom.
“Imate državu sa dugom koji iznosi 130 odsto BDP-a, sa ogromnim unutrašnjim problemima, prljavim bankarskim sistemom, koji sad ka tome vode ljudi koji ne znaju šta da preduzmu. Prijetnja je vrlo jasna”, ističe Viploš.
Ekonomska strategija nove italijanske vlade i dalje je nejasna, a iz Rima stižu kontradiktorni znakovi.
Budućnost eurozone
Dužnička kriza je podstakla eurozonu da se ojača, naročito stvaranjem Evropskog stabilizacijskog mehanizma, fonda EU-a za moguće buduće pakete pomoći, te jačanjem takozvane bankarske unije, koja traži jednaka pravila za sve banke širom saveza.
No, te su reforme nedovršene, a Makronova inicijativa prema daljim koracima koji uključuju uvođenje namjenskog budžeta eurozone nailazi na otpor sjevera Unije, koji je sklon štednji i strahuje da će morati da plaća južnjačke dugove.
“Nisam sigurna hoće li biti dogovora o budućnosti eura”, rekla je Natali Žanson iz poslovne škole NEOMA.
“Euro je na kraju postao haotična valuta koja je u stalnoj turbulenciji, a originalno je zamišljena kao garancija stabilnosti”.
