Hitler i Gering-ljubav prema životinjama i ratni zločin ne idu zajedno

Adolf Hitler je obožavao svoju njemačku ovčarku Blondi. Istovremeno, izdavao je naredbe za ubistva miliona ljudi. Kako ljubav prema životinjama i ratni zločini idu zajedno? Jedna knjiga pokušava da pruži odgovor, piše Dojče vele.

Nedaleko od krematorijuma nacističkog logora Buhenvald pored Vajmara nalazio se mali zoološki vrt s pticama, majmunima i medvjedima. To je vojnicima koji su bili stacionirani u Buhenvaldu za vrijeme pauza trebalo da posluži za „razonodu i odvraćanje misli“, napisao je 1938. godine Karl Koh, komandant koncentracionog logora prilikom otvaranja zoološkog vrta koji je bio finansiran „dobrovoljnim prilozima“ zarobljenika.

„Razbibriga i opuštanje“ – to naravno nije bilo namijenjeno logorašima koji su taj mali zoološki vrt izgradili i održavali, već vojnicima SS-a i civilima koji su bili zaduženi za funkcionisanje logora.

Istim tim čuvarima koji su znali ponekad logoraše da bace u kavez s medvjedima zato što je komandant Koh uživao da gleda šta se u kavezu događa. Ljudi i životinje s jedne i, prema nacističkoj ideologiji, „ljudi niže vrste“ s druge strane.

Jan Monhaupt, autor knjige Životinje u nacionalsocijalizmu, između ostalog je opisao i ulogu zoološkog vrta pored Buhenvalda. On na tom primjeru odnosa čovjeka i životinje vidi i simboličan odnos na višem nivou.

„Životinje su nacistima služile i kao oličenje lošeg, ali i dobrog – već po potrebi. Ko želi da shvati kontradiktornost i samovolju nacionalsocijalističkog režima, ne bi smio da zaboravi da analizira ulogu životinja u tom sistemu“, kaže Monhaupt.

Do sada su se naučnici malo bavili ulogom životinja u tzv. Trećem Rajhu. Donekle se strahovalo da bi bavljenje životinjama moglo da umanji važnost ukazivanja na patnje ljudi. Taj strah je, kako je pokazalo Monhauptovo djelo, bio neopravdan.

Fascinirani zvjerima

Jedan drugi razlog je taj što vučjaci zaista podsjećaju na svoje pretke vukove, koje je Hitler takođe obožavao. Insistirao je da ga u užem krugu zovu „Volf“ (Vuk), a i njegovi štabovi u Drugom svjetskom ratu su u mnogo slučaja u nazivu imali veze s vukovima (Volfšluht – Vučji klanac, Volfšance – Vučje utvrđenje).

Vuk se redovno pojavljivao i u ranim propagandnim istupima nacionalsocijalističkog režima. Hitlerov ministar propagande Jozef Gebels je još 1928. godine u prijetnjama demokratskim političarima Vajmarske republike koristio simboliku najpoznatije njemačke grabljive životinje. „Upašćemo kao vukovi u stado ovaca!“ Pet godina kasnije, nacisti su zaista „upali“ i poklali krhku njemačku demokratiju.

Iste godine, nacisti su donijeli i zakon kojim se zabranjuje ubijanje životinja bez omamljivanja. To što djeluje kao briga za životinje, zapravo je mjera uperena protiv Jevreja koji, prema ritualu, kolju životinje bez omamljivanja.

„Pojmovi zaštita životinja i genocida za naciste nisu bili suprotstavljeni. U stvari, zbog zaštite životinja, nacisti su smatrali da pripadaju moralnoj eliti“, navodi Monhaupt u svojoj knjizi.

Hitlerovi psi, Geringovi lavovi

Poznato je da su diktatori bili fascinirani egzotičnim životinjama. Ono što su za Hitlera bili psi, to su za njegovog zamjenika Herman Geringa, bili lavovi – simbol moći i samopotvrđivanja. U periodu od 1933. do 1945. imao ih je čak sedam. Lavovi su i u prošlosti vlastodršcima služili kao simbol, od rimskih careva, preko njemačkog srednjovekovnog vladara zvanog Hajnrih der Leve, pa da Ričarda lavljeg srca.

Međutim, mačke manjeg formata nisu dobro prolazile kod nacista. S obzirom na to da su nacisti u svom rasnom ludilu sve dijelili na „vrijedno“ i „nevrijedno“, velike mačke poput lavova i tigrova spadale su u „život koji vrijedi sačuvati“. Nasuprot tome, kućne mačke bile su „nevrijedne“. Nacistički pisac Vil Fesper prilikom pominjanja mačaka koristi pridjeve „podlo, pokvareno, asocijalno“ i naziva ih „Jevrejima među životinjama“. I to je tužna tradicija koja potiče iz Srednjeg vijeka – mačke i Jevreje su tada optuživali za saradnju s đavolom i za sve zlo, poput recimo kuge.

Tužna priča se vezuje uz pisca jevrejskog porekla Viktora Klemperera i njegovu suprugu Evu koji su, nakon što je 1941. Jevrejima bilo zabranjeno da drže životinje, morali da uspavaju svog mačka Mujela. Zabrana držanja životinja, kako piše Monhaupt, bio je dalji stepen oduzimanja prava evropskim Jevrejima. U isto vrijeme, 1941. godine, započele su i masovne deportacije Jevreja u koncentracione logore.

Dobre svinje i svilene bube

Pozitivnu ulogu kao „hranitelji njemačkog naroda“ u nacionalsocijalističkom svetonazoru odigrale su svinje. Jedna posebna organizacije brinula se za sakupljanje ostataka hrane po domaćinstvima čime su se hranile svinje. To je rani primjer recikliranja. Druga životinja koja je imala „čast“ da bude „važna za rat“ jeste svilena buba. Njih su masovno u školama uzgajali učenici. Svila je kao čvrst materijal, otporan na vodu, ali i na vatru, bila upotrebljavana za izradu padobrana.

Uzgajanje svilene bube u školama je, kako piše Monhaupt, imao za cilj da decu nauči i „rasnoj čistoći“. Uzgajanje svilene bube, naime, podrazumijeva i redovno „čišćenje“, i odstranjivanje bolesnih i slabijih jedinki, čime se čitava populacija održava zdravom. Isto to su nacisti primjenjivali – kroz program eutanazije na bolesne članove društva, ali i na čitave etničke grupe.