Evropa

Kako će Erdoganu luk i paradajz doći glave

Tursku već neko vrijeme opterećuju nezaposlenost i pad lire. Povećanje cijena životnih namirnica sada tu krizu čini još većom. Erdoganova vlada gubi reputaciju i traži rješenja. Krediti ili strukturalne reforme?

Kriza, za koju se dugo smatralo da je samo apstraktna, sada je počela sve više da određuje svakodnevni život Turaka. Već u januaru je kriza valute ušla u turska domaćinstva. Praktično rečeno: Cijene voća i povrća su porasle.

Nakon lokalnih izbora situacija je postala još ozbiljnija kada su eksplodirale cijene luka. Neki trgovci naplaćuju 10 lira (1,50 euro) za kilogram, što je oko tri puta više nego prethodne godine. To posebno uznemirava Turke, jer je luk skoro osnovna namirnica i dio je mnogih turskih jela.

Zbog toga je na pijaci u Kadikeju, istanbulskom naselju na Bosforu, raspoloženje loše.

“Nikada do sada nisam vidio nešto slično! Krompir, paradajz i luk svakodnevno su bili na stolu, ali ove godine te namirnice su postale luksuz”, žali se kupac koji obavlja svoju redovnu kupovinu.

Prodavac se, s druge strane, pomirio sa situacijom.

“Naša poljoprivreda je na izmaku snaga. Poljoprivrednicima nije preostalo ništa drugo i zato je sve tako skupo: pasulj 20 lira po kilogramu, luk sedam lira po kilogramu, paradajz 15 lira po kilogramu”, nabraja on cijene svoje robe.

U Turskoj vlada inflacija još od kraja 2017. Vrijednost lire pala je do 30 posto. Bez obzira na to, mnogi Turci se čvrsto drže Erdogana i njegove vlade. Ali, čini se da naklonost birača ipak polako opada. Na opštinskim izborima 31. marta, konzervativno-islamski AKP pretrpio je težak poraz. U dva velika grada – u Istanbulu i Ankari – pobjedu je odnijela opozicija. Stručnjaci u oslabljenoj ekonomiji vide glavni razlog loših izbornih rezultata AKP-a.

Država u borbi protiv “terorista životnih namirnica”

Prema riječima turskog predsjednika Erdogana, za „terorizam poskupljenja namirnica” odgovorne su tamne sile. Ali mnogo je vjerovatnije da je Turska vlada ta koja je glavni krivac za inflaciju na tržištu namirnica.

Da bi uticala na porast ekonomije, vlada AKP-a je godinama investirala u građevinski sektor, zanemarujući druge grane industrije.

“Ekonomska politika nije bila održiva, niti dovoljno okrenuta ka budućnosti”, izjavio je Erdal Jaldžin iz ifo-Instituta u razgovoru za DW.

Previše novca je uloženo u infrastrukturu, dok istovremeno nije povećana produktivnost. Poljoprivredni sektor posebno ilustruje neuspjeh ove strategije.

“Turska ima savršene klimatske uslove za produktivnu poljoprivredu, ali voće i povrće sada se mora uvoziti, jer se nije dovoljno investiralo u ovu granu industrije”, objašnjava Jaldžin.

Valutna kriza postaje poljoprivredna kriza

Inflacija ne povećava samo cijene hrane, benzina ili električne energije – cijela turska ekonomija je trenutno u padu. U posljednjem kvartalu 2018. godine turska ekonomija je opala za 2,4 posto i moglo bi se reći da je u recesiji – prvi put u posljednjih deset godina.

Turske kompanije pozajmljuju novac od stranih investitora i moraju da otplaćuju svoje dugove u eurima ili dolarima, što često udvostručuje dug, tvrdi Jaldžin.

Da stvari budu još teže, troškovi su takođe porasli jer su međunarodni investitori postali osjetljiviji na rizik. Turska je postala nepouzdan partner, objašnjava ovaj stručnjak.

Slabost ekonomije primetna je i na turskom tržištu rada: stopa nezaposlenosti porasla je na 14,7 posto između decembra i februara, što je najviši nivo u posljednjih desetak godina, objavio je u ponedjeljak turski Državni zavod za statistiku. Nezaposlenost mladih je čak blizu 27 posto.

Zato je još važnije da turska vlada krene u akciju. Turski ministar finansija i ekonomije Berat Albajrak je prošle sedmice predstavio akcioni plan čiji je cilj jačanje rasta privrede i borba protiv inflacije. Vrijeme do sljedećih izbora 2023. bilo bi vrijeme “ekonomskih strukturalnih reformi”, najavio je on. Konačno će biti uvedena stroga disciplina kada je u pitanju budžet.

“Programi kao što je ovaj akcioni plan najavljivani su i u prošlosti, ali oni nikada u praksi nisu sprovedeni”, kritikuje Jaldžin.

Rješenje ekonomske krize u Turskoj je produktivnost kroz sprovođenje tih strukturalnih reformi. To znači da je pred Turskom težak put.

Hoće li pomoći MMF?

Po mišljenju Jaldžina, da bi se sve to usjpešno izvelo, neprofitabilne kompanije će morati bankrotirati, morala bi se smanjiti potrošnja, a nezaposlenost bi se privremeno povećala. I to nije sve: za prelazni period morao bi se podići kredit od međunarodnog zajmodavca, a idealno bi bilo da taj zajmodavac bude Međunarodni monetarni fond (MMF), dodaje Jaldžin.

Međutim, vrlo se male šanse da dođe do sporazuma sa MMF-om.

Predsjednik Turske često je javno ponižavao ovu američku organizaciju. Erdogan se pored toga boji i prevelikog uplitanja iz inostranstva i želi da sačuvat svoju političku nezavisnost.

S druge strane, programi pomoći MMF-a povezani su sa strukturalnim reformama. A period štednje mogao bi dodatno da ugroziti njegovu popularnost.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Kot
Gost
Kot

Luk je i kod nas tri puta skupli no prošle godine a i puno drugih stvari ali to kod nas ne stvara nikakvu krizu jer se plate redovno “povećavaju” pa nam se može.

2006
Gost
2006

Ne pominjite luk, imaćete posla s Talikom!

MOJKOVAČKAbitka
Gost
MOJKOVAČKAbitka

Bilo im što im ja mislim.

Send this to a friend