Kako je patuljasta porodica preživjela Aušvic zahvaljujući “đavolu”

Samo od 1939. do 1941. godine po Njemačkoj i Austriji nacisti su pobili 70.273 ljudi, a među njima i djecu koja nisu bila odgovarajuće visine. Ali, jedna od najčuvenijih priča o pokolju nad osobama patuljastog rasta je ona o porodici Ovic, 12 rumunskih Jevreja od kojih je najmlađa bila beba od 15 mjeseci.

U porodici je njih sedam bilo patuljastog rasta, petoro prosječnog i svi redom bili su dvostruko osuđeni na smrt, zato što su Jevreji i zato što su niski. Bili su putujući glumci i sve su ih poslali u Aušvic.

Perla Ovic, rođena 1921, često je pričala kako su uspjeli da prežive najveći logor smrti.

“Spasena sam milošću samog đavola”, rekla je za “Gardijan”.

Njenu porodicu su nacisti poslali prema gasnim komorama i natjerali ih da se skinu.

“Bio je skoro mrak i stajali smo gledajući ono što se činilo poput velike kupaonice, čekajući da se nešto dogodi. Odjednom smo namirisali gas. Teško smo disali, neki su padali u nesvijest. Zapomagali smo posljednjim dahom. Prolazili su minuti, možda sekunde, kad smo čuli ljutiti glas “Gdje je moja porodica patuljaka”. Otvorila su se vrata i vidjeli smo dr Mengela. Naredio je da nas iznesu i operu hladnom vodom kako bismo se oporavili”, ispričala je.

Porodica patuljaka bila mu je potrebna za njegove sulude i okrutne medicinske eksperimente. Neke je osobe patuljastog rasta, nakon što bi došli u logor, dao da ih odmah ubiju, kako bi im potom tijela pažljivo skuvali do raspadanja mesa i odvajanja od kostiju, a sve to samo zato kako bi on dobio njihove netaknute kosture na proučavanje.

Ali porodica Ovic su mu bili previše dragoceni jer su bili rodbinski povezani i zbog toga su imali dobar tretman sve dok sovjetska Crvena armija nije oslobodila Aušvic, pa tako i čudesno preživjelu malu skupinu.

Koliko su ih nacisti pobili najbolje svjedoči ono što se dogodilo pri snimanju filma “Čarli i fabrika čokolade”, iz 1971. godine.

Priča je bila odlična, jedinstvena. Shvatili su da će biti mnogo jeftinje ako budu snimali u Minhenu. Sve je bilo spremno ali je nastao problem. Trebalo im je oko 100 niskih ljudi, a u cijelom Minhenu nisu mogli da pronađu ni jednu jedinu osobu patuljastog rasta. I nikoga u cijeloj Njemačkoj ko je bio kadar da glumi u filmu.

Shvatili su da su nacisti ubili oko 300.000 ljudi u Njemačkoj u samo nekoliko godina, te da su među njima stradali više ili manje svi koje su izmjerili da su rastom ispod toliko i toliko zakonom propisanih centimetara visine.

S.Đ.