Ko je bila trudnica čija je smrt pokrenula tihu revoluciju u Irskoj?

Doktorica Savita Halapanavar je 28. oktobra 2012. godine u Irskoj umrla od sepse koju je dobila zato što joj nije dopušten abortus. Imala je samo 31. godinu.

Njena smrt razbjesnila je cijelu Irsku i podstakla stanovnike te zemlje na to da se izbore za promjene.

https://youtu.be/4UKaXtEQg9A

Prvo je 2013. godine donesena odluka da se abortus dozvoli samo ako trudnoća ugrožava život majke. No, zbog tragedije koja je zadesila Savitu i njenu porodicu, Irci su išli do kraja i ovog 25. maja su izglasali ukidanje Osmog amandmana irskog Ustava kojim se zabranjuje prekid trudnoće u gotovo svim slučajevima, a koji je na snazi bio od 1983. godine.

Savita, doktorica stomatologije porijeklom iz Indije, je sa suprugom Pravinom živjela u irskom gradu Galvej.

Bila je u 17. sedmici trudnoće kada je osjetila jake bolove u leđima. Suprug je odveo u bolnicu, gdje su je primili zbog septičkog pobačaja, komplikacije u trudnoći u kojoj su inficirani fetus i posteljica, a život majke izuzetno ugrožen.

Doktori su ustanovili da je u toku pobačaj i rekli su joj da fetus neće preživjeti, ali da joj ne mogu uraditi abortus.

Savitina porodica je za BBC izjavila da je ona nekoliko puta preklinjala doktore i medicinsko osoblje da joj dozvole pobačaj, ali oni su to odbili zato što su se i dalje čuli otkucaji srca fetusa.

Kako prenosi The Irish Times, Savitin suprug Pravin je izjavio da su joj doktori objasnili da je Irska katolička zemlja i da bi bilo nezakonito prekinuti trudnoću dok srce fetusa i dalje kuca.

„Savita je bila Hindu vjere i rekla im je: ’Ja nisam ni Irkinja, niti katolkinja’, ali oni su joj odgovorili da ništa ne mogu da urade“, priča Savitin suprug.

Naredna dva i po dana Savita je provela u agoniji zbog bolova sve dok srce fetusa nije prestalo da kuca.

Doktori su tada uklonili mrtvi fetus.

„Kada je to bilo gotovo ona je normalno pričala, ali je bila jako bolesna. Tada sam zadnji put razgovarao s njom“, priča  Pravin.

Ubrzo nakon toga doktori su javili da Savitu premještaju na intenzivnu njegu.

„Puls joj je bio slab i imala je visoku temperaturu. Bila je stabilna do petka, ali do sedam časova uveče u subotu su mi rekli da joj ne rade srce, bubrezi i jetra. Bila je u kritičnom stanju. Te noći smo je izgubili“, dodao je on.

Za mnoge Irkinje Savitina tragična priča je bila prvi pokazatelj toga kako i na njih može da utiče kontroverzni Osmi amandman.

Skoro šest godina nakon Savitine smrti, ljudi u Irskoj su se izborili za pravo na legalan pobačaj – 66,4 odsto Irkinja i Iraca je glasalo za ukidanje Osmog amandmana.

Savitina majka Akamahadevi Dželagi rezultate referenduma posmatra kao pobjedu u ime njene pokojne kćerke.

„Ta borba je trajala šest godina i sada je dobijena. Duša moje kćerke će sada počivati u miru“, kaže tužna Savitina majka.

U srcu Dablina danas se nalazi Savitin mural sa kojeg se ona smiješi iza riječi „DA“ („YES“).

Uz njen portret ljudi stalno pale svijeće i ostavljaju cvijeće i poruke. Jedna od poruka najbolje oslikava pobjedu irskih aktivistkinja i odaje počast tragično preminuloj Saviti.

„Žao nam je što smo zakasnili, ali sada smo tu. Nismo te zaboravili“