Dmitro Firtaš, ukrajinski tajkun uticajan u vlasti, kojeg Sjedinjene Američke Države traže zbog sudskog procesa, stvorio je ogromno bogatstvo mutnom trgovinom gasa s kompanijom pod kontrolom Kremlja, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Austrijski Vrhovni sud je 25. juna potvrdio odluku nižeg suda za izručenje Firtaša u SAD po optužbi za podmićivanje od prije šest godina.
Konačnu riječ ima austrijski ministar pravde, koji nije naznačio kada će odluka biti donijeta. Firtašov američki advokat je u sudskom podnesku naveo da bi mogao biti u Sjedinjenim Američkim Državama do početka juna kada bude dato konačno odobrenje.
Firtaš (54), navodno povezan s kriminalcima, posjeduje širok dijapazon ključnih ukrajinskih resursa, uključujući 70 odsto distribucije gasa u toj državi. Iako je u kućnom pritvoru u Austriji od 2014. godine, smatra se da su mnogi na vlasti u Ukrajini njegovi dužnici.
Zvaničnici SAD su godinama upozoravali na opasnost koju neki od najbogatijih ukrajinskih biznismena predstavljaju po tu zemlju.
Američki specijalni izaslanik za Ukrajinu Kurt Volker rekao je na saslušanju u Senatu SAD u junu da je za Ukrajinu od “suštinskog značaja” da “razbije” oligarhski sistem. Preporučio Kijevu da usvoji zakone za razbijene holdinga oligarha kako bi se smanjio njihov uticaj.
Prošle godine, republikanski senator Rodžer Viker u pismu tadašnjem ministru pravde SAD Džefu Sešonsu izdvojio je Firtaša kao posebnu prijetnju Ukrajini.
Ako Firtaš završi na suđenju u Sjedinjenim Američkim Državama, to bi moglo poslati poruku oligarsima da je Vašington ozbiljan u procesuiranju politički uvezanih biznismena, posebno onih koji ometaju napore za jačanje te istočnoevropske države.
Ovde je predstavljen Firtaša i iznijeti su razlozi zašto je privukao toliko mnogo pažnje.
Malo poznati biznismen sa zapada Ukrajine, Firtaš je ušao u posao trgovinom prirodnog gasa 90-ih godina, ubrzo poslije raspada Sovjetskog Saveza.
Diplomatska depeša SAD, koju je 2010. objavila organizacija Vikiliks (WikiLeaks), citirala je Firtaša kako kaže da mu je u početku pomogao Semjon Mogilevič, čuveni šef ruske mafije koji je kasnije stavljen na FBI-jevu listu najtraženijih osoba.
Firtaš je konačno došao do velikog dobitka 2004. kada je osnovao preduzeće s ruskim gasnim džinom u državnom vlasništvu Gazpromom za ekskluzivni uvoz centralnoazijskog gasa u Ukrajinu.
Kompanija u čijem osnivanju je pomogao, RosUkrEnergo, kupovala bi milijarde dolara vrijedan prirodni gas iz Turkmenistana i onda ga preprodavala po značajno uvećanim cijenama u Ukrajini.
Kritičari kažu da nije bilo razloga da Gazprom koristi usluge posrednika u unosnoj trgovini gasom između bivših sovjetskih država. RosUkrEnergo je bio ništa drugo do maska za preusmjeravanje profita, tvrde oni.
RosUkrEnergo je zaradio oko dvije milijarde dolara od 2005. do 2007. godine. Firtaš i njegov partner su posjedovali 50 odsto preduzeća.
Budući da Gazprom kontroliše ruska vlada, posmatrači su spekulisali da je Firtaš izgradio snažne veze s unutrašnjim krugom ruskog predsjednika Vladimira Putina kako bio RosUkrEnergo mogao raditi.
Kupovine po Ukrajini
Firtaš je iskoristio profit od RosUkrEnergo da pokupi ukrajinske industrijske resurse u sektorima đubriva i titanijuma, koji umnogome zavise od snabdjevanja gasom. Brzo je postao jedan od najbogatijih i najuticajnijih ukrajinskih biznismena.
Firtaš je kasnije proširio svoje trgovinsku imperiju na poljoprivredu, bankarstvo, nekretnine i medije. Njegovo ukupno bogatstvo je, prema podacima Forbsa iz 2014, procenjeno na više od 500 miliona dolara.
Sve veća Firtašova vlast i kontrola nad ukrajinskim gasnim sektorom doveli su ga u sukob s tadašnjom premijerkom Julijom Timošenko.
Ona je 2009. postigla dogovor s Putinom da se RosUkrEnergo izbaci iz poslova ukrajinskog uvoza gasa, čime je Firtaš lišen značajnog profita. On je tvrdio da je Timošenko napravila političke ustupke Putinu da bi postigla svoj cilj.
Firtaš je, međutim, godinama podržavao Partiju regiona, političku stranku naklonjenu Rusiji. Kada se Timošenko kandidovala za predsjednika 2010, Firtaš je podržao njenog rivala, lidera Partije regiona Viktora Janukoviča.
U okviru toga, on je podržao unajmljivanje američkog političkog konsultanta i republikanskog lobistu Pola Manaforta da nadgleda Janukovičevu kandidaturu za predsjednika.
Janukovič je na kraju pobijedio Timošenko na izborima. I sljedeće godine, 2011, ona je uhapšena po krivičnim optužbama koje su mnogi smatrali politički motivisanim. Puštena je 2014. godine.
Timošenko je kasnije tužila Firtaša, optužujući ga za pranje novca od gasa da plati Janukovičeve pristalice. Njen slučaj je odbacio američki sudija.
Šest godina kasnije, Manafort je bio predsjednik izbornog štaba Donalda Trampa, dok negativne reakcije zbog njegovog rada za ukrajinske političare nisu dovele do otpuštanja.
Kasnije je Manafort optužen za bankarske i poreske prevare, kao i kršenje zakona o stranim agentima, zbog rada za političare Partije regiona i s njom povezane biznismene.
Majdan i izgnanstvo
Pod Janukovičem, Firtašov biznis je cvjetao. Kada je Firtaš 2013. kupio veliku televizijsku stanicu, neki su to smatrali načinom da pomogne u ponovnom izboru Janukoviča.
Ali Firtaš nikada nije dobio priliku da to iskoristi.
Janukovič je svrgnut s vlasti u februaru 2014. tokom masovnih protesta poznatih kao Euromajdan. Njegovo svrgnuće podstaklo je Rusiju da zauzme crnomorsko poluostrvo Krim i izazvalo sukobe na istoku Ukrajine koji do danas bukte.
Firtaša je na zahtjev američkih službi uhapsila austrijska policija nekoliko nedjelja poslije Janukovičevog bijega. Optužen je da je pokušao da podmiti indijske zvaničnike da olakšaju investicije u vezi s titanijumom.
Među Firtašovim poslovnim partnerima u Rusiji je Arkadij Rotenberg, višedecenijski Putinov prijatelj.
Iako je u kućnom pritvoru u Austriji od marta 2014. dok su išla saslušanja o izručenju, on je nastavio da vodi svoj biznis u Ukrajini, uključujući kontrolu mreže za distribuciju prirodnog gasa u ukrajinskim regionima.
To je razgnevilo zvaničnike SAD koji kažu da Firtaš ima štetan uticaj po privredu te zemlje.
“Firtaš i dalje kontroliše posrednike u ukrajinskom gasnom sektoru”, napisao je Viker u pismu ministru pravde SAD 2018. “Firtaš prima gas i prodaje ga krajnjim korisnicima, ali odbija da plati Naftogazu i uzima prihod. Ta šema je dosad prema procjenama koštala Ukrajinu dvije milijarde dolara”.
Firtašovi advokati su negirali optužbe i tvrde da je slučaj u SAD protiv njihovog klijenta politički motivisan.
Ako bude izručen u SAD, suđenje u Čikagu bi moglo početi nešto prije nego što novoizabrani ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski prvi put posjeti Bijelu kuću.
