Evropa

Komediju će ubrzo zamijeniti surova realnost

epa07520359 Ukrainian Presidential candidate Volodymyr Zelensky reacts at the briefing after the announcement of exit-poll during the Ukrainian presidential elections in Kiev, Ukraine, 21 April 2019. Ukrainians vote in the second round of Presidential elections on 21 April 2019. After the first round of elections, showman Volodymyr Zelensky is a frontrunner with 30.24 percent of votes and incumbent president Petro Poroshenko is a runner-up with 15.95 percent of votes. EPA-EFE/TATYANA ZENKOVICH

Vrlo uvjerljivo, osvojivši gotovo tri četvrtine glasova Ukrajinaca, Volodimir Zelenski pobijedio je dosadašnjeg predsjednika Petra Porošenka i naslijedio ga na toj važnoj dužnosti. Iako su glumci, sportisti, preduzetnici, uopšteno ljudi bez političkog iskustva postajali načelnici opština, gradonačelnici, guverneri, pa i premijeri, neki čak i predsjednici, ipak je predsjednička uloga, posebno na čelu države kao što je Ukrajina u kojoj ljudi još uvijek ginu i kojoj Rusija stalno prijeti, mnogo zahtjevniji posao. Nije isto glumiti predsjednika i biti predsjednik, pa se logičnim nameće pitanje – što može predsjednik države bez političkog iskustva?

Brojni su primjeri neiskusnih u politici, a iskusnih pred kamerama i mikrofonima što je posljedica, kako navodi Domen Kos, direktor ljubljanskog Instituta za politički menadžment, “intenzivne personalizacije politike”. Ujedno je to, dodaje, i temeljni princip izbornih kampanja u kojima se kandidati prodaju kao proizvodi koje javnost dobro poznaje, piše Al Jazeera.

“Putem televizije, digitalnih komunikacijskih oruđa i drugih oblika interakcije s izbornim tijelom, javnosti se prodaje iskvarena slika o kvalitetu pojedinih kandidata. Na taj način se skreće pažnja s bitnih tema u izbornoj kampanji. Teme i sadržaji s tim dobijaju sekundarni karakter. Zato se danas u politici dešava, da filmski glumci, sportisti i komičari postaju političari koji na izborima dobijaju podršku građana i preuzimaju najvažnije politične funkcije u državi. Rezultat tog istog trenda je i novi ukrajinski predsjednik”, konstatuje Kos.

Može mnogo i ne mora ništa

A što čeka novog ukrajinskog predsjednika? Politikolog Boris Varga odgovara da “može mnogo i ne mora ništa”, pri čemu se, “ako je na tom mjestu slaba politička figura, težište izvršne vlasti pomjera prema vladi”. Bez obzira na sve, ipak dodaje, “pozicija predsjednika u političkom sistemu Ukrajine je prilično jaka, mnogo jača od sličnih sistema na Balkanu”.

Promjena politike prema Rusiji

Podsjećajući da se “u Ukrajini ne odigrava građanski rat, već (in)direktna agresija od strane Rusije, odnosno oružana pobuna ukrajinskih proruskih separatista koja se odigrava uz veliku pomoć Rusije i uz aneksiju Krima“, Boris Varga ipak očekuje da će se “promijeniti politika prema Rusiji, u smislu otopljavanja”.

“Moskvi odgovara neofit i slaba ličnost u Ukrajini, tako da je moguće da ona krene u neku vrstu simulacije reintegracije Donbasa pod uticaj Kijeva, što od nje očekuje i Zapad. Ali nikad to neće biti urađeno do kraja, to je sada ‘trajni tinjajući konflikt’, a ni Krim neće biti vraćen – nikad”, prognozira Varga.

Pretpostavlja i da će se Ukrajina “vjerovatno vratiti na politiku i EU, i Rusija”, ali i ukazuje da sve zavisi od parlamentarnih izbora koji bi trebalo da se održe na jesen.

Objašnjavajući što su sve ingerencije predsjednika Ukrajine, nabraja: “prema ustavu je predsjednik glava države i predstavlja Ukrajinu u svijetu, u njegovim rukama je značajni dio diplomatije, ima obavezu da vodi proces evrointegracija i učlanjenja Ukrajine u NATO”. Osim toga, nastavlja, predsjednik je i “vrhovni komandant, ima veliki uticaj na biranje funkcija i sastava ključnih institucija sistema u tužilaštvu, ustavnom sudu, službi bezbjednosti, narodnoj banci i javnom medijskom servisu”.

“Zelenski je bez iskustva i biće politička marioneta bez obzira da li će imati i političku podršku u parlamentu ili ne. Ukrajina se svakako pretvara u zonu unutrašnje i spoljne neizvjesnosti, ali ne nužno i na katastrofalnu situaciju kakvu su mnogi u slučaju izbora Zelenskog previđali”, smatra Varga.

Još slabija podška EU i SAD

No, politički analitičar Davor Gjenero podsjeća kako Volodimir Zelenski nije prvi glumac (Ronald Reagan bio je američki predsjednik u dva mandata), niti prvi komičar (Marjan Šarec prošle godine postao je premijer Slovenije) na čelnoj poziciji u nekoj državi, a nije niti prvi kao osoba koja do sada nije obavljala ni jednu političku dužnost, a preuzela je predsjedavanje državom (Donald Tramp je svakako najpoznatiji primjer). Za razliku od svih njih, dodaje, nad glavom ima brojne i teško rješive probleme, pa ukazuje na “stanje ratne opasnosti i otvorenu agresiju Rusije na dio teritorija Ukrajine, što uz već provedenu okupaciju i aneksiju Krima, Ukrajinu ističe kao jednu od najosjetljivijih i najranjivijih države Evrope i svijeta danas”.

Ipak, ne čini mu se da je Zelenski “dio tima koji s osmišljenim javnim politikama preuzima upravljanje Ukrajinom”“. Dapače, primjećuje, “čini se da je cijeli njegov projekat vrlo neozbiljan i da je rizik što su ga preuzeli ukrajinski birači jednostavno ogroman”.

“Ako Porošenko nije imao onakvu podršku EU i SAD, kakvu je očekivao, Zelenski će je imati još manje, a u narednim mjesecima se Evropa neće pretjerano baviti Ukrajinom. Slično je i s Trampovom Amerikom kojoj Ukrajina sigurno nije prioritet spoljne politike. A Putinu i Rusiji jest, tako da bi Ukrajina dugoročno mogla da plati ogromnu cijenu neznanja i neodgovornosti i neozbiljnosti projekta ‘komičara za predsjednika’ Volodimira Zelenskog. Ta cijena mogla bi biti i strukturna za naciju, dakle ne da bi mogla samo opredijeliti opredjeljivanje Ukrajine između Evrope i Evroazije, nego i odlučno uticati na održivost slabo konsolidovane ukrajinske nacije”, konstatuje Gjenero.

Brojni problemi Ukrajine

Prema njegovim riječima, Ukrajina “nema demokratsku političku kulturu, nema tradiciju striktnog poštovanja načela vladavine prava, nema slobodnih medija koji kontrolišu i ograničavaju javne vlasti, nema tradicionalnu politiku elitu, nema izgrađene mehanizme građanskog društva” što su sve argumenti koji ne idu u prilog Zelenskom. Osim toga, nastavlja, “stranački sistem i demokratska načela ograničenja vlasti u Ukrajini su tek rudimentarno postojeća, a čovjek bez iskustva u dosadašnjem mukotrpnom procesu uspostavljanja demokratskih institucija može u takvom okruženju biti opasan uzurpator koji će razoriti i to malo što je izgrađeno”.

Za reforme je važan tim

“Glumac na čelu države može biti veliki reformator, kao što je to bio Ronald Reagan, ali samo ako iza sebe ima snažan tim koji oblikuje njegovu javnu politiku, a on preuzima dužnost da komunikacijom osigurava podršku tu javnu politiku”, kaže Davor Gjenero.

Kao primjer uzima Marjana Šareca, koji je kolega Volodimira Zelenskoga, dakle glumac-komičar, i koji je “još kao imitator dobro ‘prostudirao’ Janeza Drnovšeka, najboljeg slovenačkog premijera i nezaboravnog državnika”.

“Iako za razliku od Drnovšeka ne nudi rješenja, nego samo stvara dobru klimu svojim saradnicima koji je, pak, nedovoljno iskorištavaju, Šarec je prvih pola godine vladavine obavio prilično uspješno”, smatra Gjenero.

“Ukrajina nije konsolidovana nacija i, za razliku od njenog zapadnog dijela koji je snažno usmjeren državnoj samostalnosti, većina ostatka države je ili bez neke prepoznatljive političke volje (centralni dio Ukrajine), ili dapače, snažno proruski i protivdemokratski orijentisana (područje na samoj granici s Rusijom). Zelenskog su izabrali i uvjereni prorusi i glasači razočarani Porošenkom, koji su još donedavno bili skloni jačanju ukrajinske nezavisnosti, njenoj evropeizaciji i demokratskim političkim solucijama”, objašnjava Gjenero.

Sigurno neće biti sam

Kad je reakcija Rusije u pitanju, Gjenero konstatuje kako je Moskva “smjenu na ukrajinskom vrhu dočekala mirno, bez euforije i bez dobrodošlice novom predsjedniku, koji je tu dobrodošlicu vjerovatno očekivao”. Očekuje da će Zelenski biti “zložen silnim ruskim zahtjevima i pritiscima, a tek ako ih bude ispunjavao prekvalifikovaće  ga  iz upitno legitimnoga predsjednika Ukrajine u prihvatljivog partnera”.

“Veliko je pitanje koliki će biti grace period novom predsjedniku za definisanje novih politika i kako će brzo ukrajinska javnost, zadovoljna time što je obavila veliku smjenu vlasti, ponovno postati politički nezadovoljna”, ukazuje Gjenero.

Da je komedija – i u slučaju Ukrajine, kao što je to bilo i prošle godine u Sloveniji – završena i da je pred Zelenskim, kao što je to bilo i pred Šarecom, ozbiljan posao i “neka druga politička realnost” primjećuje i Kos. No i napominje da Zelenski “na svom političkom putu sigurno neće biti sam”.

“Kao i svakom drugom novoizabranom političaru različiti interesi u društvu brzo će naći savjetodavce, odnosno ljude koji će zajedno sa političkom figurom predsjednika krojiti politiku u Ukrajini”, prognozira Kos.

Send this to a friend