Merkelova-vječita kancelarka: Gdje su korijeni Angeline nesmanjene popularnosti? 

Novi, tek punoljetni birači, ne mogu da se sjete vremena prije Merkelove. U trci za svoj četvrti mandat ona jednostavno koristi oprobani recept – biračima poručuje “znamo se”, pa se postavlja pitanje gdje su korijeni nesmanjene popularnosti njemačke kancelarke?

Onaj ko želi da zna zašto je Angela Merkel tako dugo na vlasti, odgovore mora da traži izvan njene stranke. Unutar stranke Zelenih, koja je prirodni protivnik demohrišćana, mnogo je pohvala na račun kancelarke. Merkelova je ostvarila ono što su Zeleni uvijek zahtijevali: napuštanje atomske energije i prihvatanje izbjeglica.

Čak i Zigmar Gabrijel, bivši lider SPD i aktuelni ministar spoljnih poslova, čija stranka se činila oštećenom jer je već godinama u ulozi mlađeg partnera unutar takozvane Velike koalicije, o kancelarki može reći samo najbolje.

“Uvijek je bila fer i pouzdana”, rekao je tokom posljednje sjednice Bundestaga uoči predstojećih izbora.

Sada Merkelova juri svoj četvrti mandat, a kako stvari stoje, Njemci se nje nijesu dovoljno ni nagledali ni naslušali. Na predizbornim anketama kotira se visoko, te su izbori, čini se, već svršena stvar. Zato se četvrti mandat ne dovodi u pitanje.

Čak je i Helmut Kol 1994. godine započeo četvrti mandat. Mirisao je ulazak u udžbenike istorije, a nakon ujedinjenja Njemačke je projekat eura bio visoko na njegovoj agendi. Volfgang Šojble, tada prijestolonasljednik u stranci demohrišćana, nije vjerovao da Kol to može.

Posljednje četiri godine Kolovog mandata bile su dugi oproštaj od kultnog kancelara. Na kraju je za njega ostalo samo sažaljenje, a i došlo je vrijeme za Gerharda Šredera. Godine 1961. godine je i Konrad Adenauer započeo četvrti mandat. On se takoreći sam proglasio, ali ostvario je samo pola četvorogodišnjeg mandata.

Merkelova je dugo razmišljala da li da se kandiduje, a imala je dobre razloge za dileme. Ljeto 2015. godine je bilo prekretnica, jer su je milion izbjeglica skoro koštali funkcije. S druge strane, Merkelova je postala “majka Hrabrost” u svakom društvenom i političkom miljeu. Ipak, izbjeglice su je koštale dijela političke moći, uprkos tome što se distancirala od svoje poznate rečenice “uspjećemo” i prihvatila kritiku.

Da se ipak kandiduje prelomile su okolnosti izvan Njemačke. Tramp, Bregzit, kriza EU, desničarski populizam, Putin i Erdogan – Merkelova se stoga vidi kao sigurna luka u vremenu neizvjesnosti. Kao protestantkinja je osjećala obavezu da ne pobjegne glavom bez obzira kada postane gusto. Njenom suprugu Joahimu Zaueru se pripisuje ocjena da bi svojevoljni odlazak kancelarke – iako je građani i dalje žele – bio neka vrsta nadmenosti.

A tu je još i faktor moći.

“Moraš”, govorili su joj članovi stranke, dok je mjesecima razmišljala o novoj kandidaturi. To je Merkelova sama ispričala delegatima na kongresu u decembru. Navodno se konačno odlučila 9. novembra kada je Donald Tramp pobijedio na američkim predsjedničkim izborima. I od tada je shvaćena kao anti-Tramp.

Iz njene političke karijere se pamti rečenica da ne želi sa funkcije da ode kao “polumrtva olupina”. Kao racionalna osoba već se dokazala, a izgleda da je u dovoljno dobroj formi da posao u Berlinu obavlja još četiri godine. Naravno, jer je dopadljiva i na međunarodnoj sceni. Newyork Times je proglasio “posljednjom moćnom braniteljkom Evrope”, pa joj je to i neka vrsta obaveze.

Merkelova je kormilar političkog broda i za to snosi odgovornost. To je obilno koristila. Do daljnjeg je ukinula vojnu obavezu, napustila je atomsku energiju i otvorila granice za izbjeglice. Sačuvala je imidž snažne kancelarke koja račune polaže samo Bundestagu.

Paradoksalno, Njemci u anketama uvijek većinski traže da se ograniči broj mandata na čelu vlade, ali ipak biraju po navici. Tako je Konrad Adenauer vladao 13 godina, Helmut Šmit skoro devet godina, Helmut Kol 16 godina, Gerhard Šreder sedam godina, a za vrijeme vladavine Merkelove se u Italiji izmijenilo čak sedam šefova vlade.

O razlozima duge vladavine Merkelove može se svašta reći. Njoj treba mnogo vremena dok donese odluku, ali kada je donese, nema povratka. Za kritičare je to oklijevanje, ali to joj prolazi.

A o reklami pred izbore ne moga mnogo ni da misli. Prije četiri godine bila je dovoljna rečenica: “Znamo se.”