Evropa

Odluke Evropske centralne banke – podsticaj ili neodgovornost?

Euro je pod pritiskom uoči sastanka Evropske centralne banke planiranog ove sedmice, na kojem se očekuje da će kreatori politika pružiti nove poticaje za jačanje ekonomije u zaostajanju.

Evropska centralna banka (ECB) gotovo sigurno će u četvrtak objaviti nove podsticaje za jačanje oslabljene privrede suočene s posljedicama trgovinskih tenzija i drugim izazovima, mada se tim mjerama protive neke članice eurozone; moglo bi doći i do oštre osude američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump), pišu svjetski mediji.

Ovosedmična glavna akcija

Ove sedmice je potrebno zaboraviti na tenzije između SAD i Kine jer će glavna akcija biti u Evropi, piše američka televizija CNN najavljujući sastanak Evropske centralne banke (ECB), na kojem bi trebaloda budu objavljene nove podsticajne mjere za evropsku privredu.

Mario Dragi (Draghi) će u četvrtak možda donijeti svoju posljednju odluku kao šef ECB-a, smanjit će kamatne stope i najaviti ponovno pokretanje programa kvantitativnog popuštanja, odnosno kupovine obveznica, što bi trebalo da podstakne evropsku privredu.

No, ne slažu se svi s najavljenim mjerama stope ECB-a, jer Evropska unija nije u recesiji a najavljeni potezi ECB mogu ograničiti njenu sposobnost efikasne intervencije u slučaju krize. Naime, neki od kreatora politika Evropske centralne banke tvrde da ekonomija regije nije dovoljno slaba da bi opravdala takav potez, ističe CNN.

Ključni sastanak

Ovosedmični sastanak Evropske centralne banke jedan je od najiščekivanijih posljednjih godina pošto se ta institucija sprema da podstakne slabu ekonomiju nizom stimulativnih mjera, piše agencija Rojters (Reuters).

Globalni trgovinski rat prijeti da gurne moćnu njemačku ekonomiju u recesiju, dok negativni uticaji Bregzita (Brexit) postaju sve jači. Zato ne čudi što je ECB obećala nove praktične podsticaje, kao jedan od posljednjih poteza šefa banke Marija Dragija prije njegovog povlačenja 31. oktobra, naglašava agencija.

Jedno od ključnih pitanja tržišta je koliko će biti smanjene kamate, ocjenjuje Rojters i dodaje da ECB, prema izvorima, naginje paketu koji uključuje sniženje stopa, pojačano obećanje da se niske stope zadrže na duže vrijeme i naknadu za banke zbog nuspojava negativnih stopa.

Tržišta očekuju makar sniženje stope na depozite od 10 baznih bodova na -0,50 odsto, što bi bilo prvo smanjenje od 2016., mada postoje sugestije da se neki investitori klade na veće smanjenje od 20 baznih poena. ECB bi takođe mogla upotrijebiti svoje smjernice za naznaku još jednog smanjenja u narednim mjesecima – do kraja 2020. tržišta procjenjuju popuštanje od ukupno 35 baznih poena do kraja 2020.

Gotovo 90 odsto ekonomista koje je anketirao Reuters očekuje da će ECB najaviti povratak kvantitativnog popuštanja počevši od mjesečne kupovine obveznica od 30 milijardi eura od oktobra. Osim pojedinih na sjeveru Evrope, mnogi kreatori politika ECB favorizuju ponovno pokretanje kvantitativnog popuštanja. Pojedini analitičari smatraju da bi dug ili vremenski neograničen program kvantitativnog popuštanja mogao podstaći fiskalnu ekspanziju: držanjem prihoda na državne obveznice na niskom nivou duže vrijeme troškovi servisiranja duga će pasti što omogućava vladama da troše, ukazuje Rojters.

Pad eura

Predsjednik ECB-a staviće na ispit kreatore monetarnih mjera u svijetu kada ove sedmice iznese niz podsticaja za podršku privrednom rastu, piše Blumberg (Bloomberg).

U središtu monetarnog ublažavanja će vjerovatno biti smanjenje kamata kojim bi se povećala razlika između troškova pozajmljivanja u zoni eura i drugdje. To bi moglo da utiče na tržišta valuta i da privuče gnjev kritičara kao što je američki predsjednik Donald Tramp (Trump).

Mada Mario Dragi ponavlja da je cilj ECB-a stabilnost cijena i da euro nije meta, to neće zaustaviti američkog predsjednika i druge da optužuju Evropsku centralnu banku za vođenje “valutnog rata”, ističe Blumberg dodajući da je Tramp već navodio slabost eura kada je tražio od Federalnih rezervi SAD-a da smanje svoje stope. Trenutak u kojem Dragi povlači potez neće pomoći da se utišaju takvi pozivi, pošto dolazi sedmicu dana prije nego što Federalne rezerve donosu odluku o svom odgovoru na usporavanje privrede i globalne trgovinske tenzije. Zatim slijede i sastanci u centralnim bankama Japana i Švajcarske.

Očekivanje novih mjera gurnulo je proteklog vikenda euro na ispod 1,1 dolara na dvogodišnji minimum. Slaba valuta moći će podstaći privredu pošto je izvoz konkurentniji. Euro je pao i u odnosu na japanski jen i švajcarski franak, dok investitori traže utočište od američko-kineskog trgovinskog rata i usporavanja rasta u zoni eura. Zajednička evropska valuta je, prema nekim procjenama, potcijenjena skoro 18 odsto.

Ekonomisti koje je anketirao Blumberg predviđaju smanjenje stopa od najmanje 10 baznih poena na minus 0,5 odsto, što bi se moglo povećati kasnije ove godine. Šef ECB-a je privukao pažnju investitora u julu kada je rekao da je u njegovoj instituciji naloženo da se pripreme opcije. Međutim, privukao je i Trampovu pažnju koji je na Tviteru komentarisao Dragijevu najavu, i potom ponovo navodio euro kada je tražio do Federalnih rezervi nove mjere. Federalne rezerve SAD-a će svoje odluke donijeti 18. septembra, a dan kasnije se očekuju i odluke centralnih banaka Japana i Švajcarske.

Njemačke banke zabrinute za štediše

I prije nego što je Evropska centralna banka objavila hoće li smanjiti kamatne stope, njemačke banke izražavaju sumnju da tako jeftiniji novac neće ojačati ekonomiju već da će dodatno naštetiti štedišama, ističe britanski Gardijan (The Guardian).

Očekuje se da će banka smanjiti stope kao dio šireg paketa za podsticanje evropske ekonomije, uz obećanje da će ih držati niskim duži period. O tom se potezu dugo šuškalo kao kontramjeri slabom proizvodnom sektoru, neizvjesnosti oko Bregzita i tekućem globalnom trgovinskom ratu.

Međutim, prema ocjeni čelnog čovjeka Dojč banke (Deutsche Bank) Kristijana Zevinga (Christian Sewing), smanjenje stope stvorilo bi jaz u društvu i koristilo bi samo vlasnicima obveznica, dok bi za štediše predstavljalo dodatno opterećenje. Podržao ga je Martin Cilke (Zielke), izvršni direktor Komercbanke (Commerzbank), koji je rekao da to nije ni održivo niti odgovorno, ističe Gardijan.

Posljednjih godina držane su stope blizu nule u pokušaju da podstaknu rast, ali banka je namjeravala da ih počne postepeno podizati. Međutim, ECB sada očekuje da će stope ostati na sadašnjim ili nižim nivoima do sljedeće godine. Iza ovog opreznijeg stava stoji slabljenje izgleda za određene dijelove ekonomije eurozone, a predsjednik ECB-a je u julu rekao da izgledi postaju progresivno lošiji za sektore poput proizvodnje.

Iako još nije potvrđeno šta će se dogoditi ove sedmice, sniženje stopa dugo je očekivano i vjerovatno će biti dio paketa mjera koje će ECB objaviti u Frankfurtu za podršku eurozoni.

Posljednje bacanje kockica

Smanjenje stope ECB-a moglo bi naštetiti evropskoj ekonomiji, ali možda je to jedina preostala mogućnost, navodi se u komentaru koji objavljuje londonski list Indipendent (The Independent).

Najveći problem danas nisu skupi krediti niti nedostatak novca, već je u pitanju nedostatak potražnje spolja. Što je ekonomija više orijentisana na izvoz, veća je vjerovatnoća da će biti u povlačenju. Potražnja za njemačkim izvozom posebno je oslabila tokom ovog ljeta i ona je možda već u tehničkoj recesiji.

U međuvremenu, decenija vrlo niskih (i sada negativnih) kamatnih stopa napravila je veliku štetu bankarskom sistemu. Profitabilnost banke je opala, što je rezultiralo talasom viška zaposlenog osoblja u bankama i zatvaranjem podružnica – a nezdravi bankarski sektor je simptom nezdrave ekonomije, navodi se u tekstu.

Evropska centralna banka će nastaviti s politikama koje su u najboljem slučaju neefikasne, a u najgorem zapravo štetne – jer ne mogu ništa drugo učiniti. U idealnom svijetu, zemlje eurozone koje se suočavaju s krizom ne bi se oslanjale na monetarnu politiku za povećanje potražnje već na političke odluke vlade. No u ovom slučaju, bankari centralnih banaka povlače jedinu polugu koja im je na raspolaganju: olakšavaju monetarnu politiku.

Cijelo ovo razdoblje ultralakog novca moglo bi biti posmatrano kao odstupanje, kao nešto neobično i ekstremno poput velike inflacije 1970-ih i 1980-ih. Ali taj se sjajni pomak još nekako odmiče, na šta će podsjetiti Dragijevo posljednje bacanje kockica, navodi se u komentaru objavljenom u Indipendentu.

Send this to a friend