Evropa

Pregovori o Bregzitu-uzalud potrošena godina

Za tačno godinu dana Velika Britanija će napustiti Evropsku uniju, no, protekla godina je pokazala da je nemoguće izaći bez štete po zemlju koja izlazi, smatra Bernd Rigert iz briselskog studija Deutsche Welle.

Tačno je godinu dana otakako se vode pregovori između britanske vlade i EU. Do sada nije ništa konkretno postignuto. Nakon mjeseci snalaženja, moglo bi se reći i haosa, jedini rezultat u britanskoj vladi je taj da je dogovorena prelazna faza. Drama sa Bregzitom će biti nastavljena, do decembra 2020. godine, kako bi se Britancima omogućilo da dobiju ono što žele.

Šta hoće da postignu? Nejasno je. Tereza Mej, britanska premijerka i njen zagovornik Bregzita ministar spoljnih poslova Boris Džonson govore o velikim šansama koje će Ujedinjeno Kraljevstvo imati kada se oslobodi evropskih okova. O kojim je tačno šansama riječ, očigledno ne zna tačno ni premijerka. Većina ekonomista, pravni stručnjaci i ozbiljni eksperti EU, saglasni su da Velikoj Britaniji i Sjevernoj Irskoj nakon definitivnog napuštanja EU neće biti bolje. Biće drugačije, ali ne bolje.

S obzirom na to da Velika Britanija ne želi da ostane ni u carinskoj uniji, ni na tržištu EU, moguć ostaje samo obuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini, ali to tek treba da bude dogovoreno. Godinu dana prije Bregzita i tri godine prije kraja prelazne faze, nije moguće utvrditi koje prednosti bi takav sporazum o slobodnoj trgovini mogao da donese Velikoj Britaniji u odnosu na trenutnu situaciju.

Vlada Britanije do sada nije postigla nijedan od velikih ciljeva zagovornika Bregzita: ne štedi novac, jer se i tokom prelazne faze plaćanja u budžet EU nastavljaju uobičajeno. Nema kontrolu nad doseljavanjem iz zemalja EU, jer sloboda kretanja građana EU ostaje makar do poslednjeg dana prelazne faze. Pravno nije nezavisna, jer do posljednjeg dana će se primjenjivati pravne odredbe zajedničkog Evropskog suda pravde i zakoni EU će se ticati i britanskog prava.

Jasno je samo šta Velika Britanija gubi: pravo glasa u Evropskoj uniji. Za godinu dana neće biti britanskog ministra koji bi učestvovao u donošenju odluka u Briselu i nijedan britanski parlamentarac neće moći da glasa u parlamentu EU.

Unija, koja je do sada iznenađujuće jedinstveno branila i sprovodila svoje interese, takođe ništa ne dobija. Odlazak Velike Britanije slabi Uniju kao aktera na svjetskoj političkoj sceni, otvara veliku finansijsku rupu i ekonomska razmjena sa britanskim ostrvima biće nepotrebno otežana. EU nastoji da se izbori sa negativnom posljedicama Bregzita i pušta da njih osjete i Britanci. Do sada im nije izlazila u susret. I to je ispravno. Ovih 27 zemalja bi morale da se drže zajedno i više ne mogu da imaju obzira prema interesima Ujedinjenog Kraljevstva.

Nakon godinu dana prepirke sada na obije strane postoji politička volja da se Bregzit obavi što je moguće bezbolnije. Ali ne više od toga. Pravno obavezujuće još ništa nije dogovoreno. Postoje samo saopštenja o namjerama, ali nema nacrta ugovora. Ni prelazna faza još nije efikasno dogovorena, već je samo utvrđeno šta da se radi ukoliko krajem godine bude postojao ugovor o izlasku. Ali dvije strane su još daleko od toga.

Složen problem trenutno je situacija na spoljašnjoj granici EU, između Ujedinjenog Kraljevstva i članice EU, Irske. Svi se slažu da bi Sjeverna Irska i Irska trebalo da ostanu jedna cjelina bez vidne granice. Granica između Sjeverne Irske i ostatka Velike Britanije je takođe teško zamisliva. Gdje bi dakle trebalo da prolazi nova spoljašnja granica EU, zaštitni zid od Bregzita? Britanska vlada će navodno uskoro iznijeti konkretan predlog. Krajnje je vrijeme.

Još su nesagledive ekonomske posljedice koje sa sobom nosi Bregzit. Ali niko ne može da predvidi šta će biti kada zaista do njega dođe. Čitava stvar ostaje nepromišljeni politički eksperiment. Bolje bi bilo odustati od Bregzita i prekinuti sa besmislicama.

Ali broji se ono što je bilo na referendumu. Još bi bilo vremena za drugo, iskrenije glasanje u svijetlu posljedica Bregzita koje se mogu naslutiti. Ali on bi još više podijelio Veliku Britaniju, a možda i pocijepao. Ali zar bi zato trebalo žmuriti i nastaviti kao do sada? Ima još godinu dana da se proces izlaska zaustavi, zaključuje Rigert.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Sdg
Gost
Sdg

Verovatno žele evropu da posvađali sa pola svijeta pa onda. Engleska posla. Kao prijatelj je a gleda da napuni svoj stomak.

Send this to a friend