Ruska novinarka Julia Juzik, koja je bila zatvorena u Teheranu više od sedmicu dana, kaže kako su je iranski istražitelji optužili da radi za Izrael i “psihološki uništili” prije nego što su je iznenada pustili, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
“Bili su sigurni da je Juzik jevrejsko prezime, bez sumnje da sam Jevrejka i da sam radila kao analitičarka za izraelske tajne službe”, rekla je za RSE u intervjuu objavljenom 12. oktobra.
Juzik, koja je ranije živjela i radila kao novinarka u Iranu, zaustavljena je 29. septembra u Teheranu, gdje je došla u privatnu posjetu.
Pasoš joj je zaplijenjen na aerodromu imam Homeini. Službenici Islamske revolucionarne garde (IRGC) zadržali su je u hotelu u kojem je odsjela 2. oktobra.
Rekla je da je odvedena u nepoznati zatvor, gdje su je držali u izolaciji i podvrgavali je ispitivanjima.
Službeno je iranska vlada rekla da joj se sudi zbog kršenja pravila viznog režima i da njen slučaj nema nikakve veze s “kontrašpijunažom”, ali ljudi bliski Juzikovoj rekli su drugačije.
Njen bivši suprug, novinar Boris Vojcehovski, kazao je da je Julija u kratkom telefonskom pozivu svojoj majci rekla da je optužena za veze s izraelskim obavještajnim službama. On je na Fejsbuku (Facebook) napisao da se suočava s 10 godina zatvora.
A jedna od njenih kćeri, pišući na majčinom Fejsbuk profilu, rekla je da se Juzikova suočila s “velikim problemima” i da će ročište na sudu 5. oktobra “odlučiti njenu sudbinu”.
Rad u Iranu
Pritvaranje Juzikove, koja se 2016. kandidovala za Državnu Dumu s opozicionom strankom PARNAS, privuklo je veliku pažnju širom političke i društvene scene.
Medijsko izvještavanje bilo je osnova za pokretanje peticije kojom je, s 45.000 potpisa, zatraženo puštanje Juzikove na slobodu.
Reporteri bez granica 8. oktobra su zatražili njeno momentalno puštanje ukazavši da joj je uskraćeni pravni i konzularni pristup. A
rusko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je iranskog ambasadora da objasni Moskvi okolnosti hapšenja Juzikove.
Ništa od toga nije bilo poznato Juliji Juzik dok je sjedila sama na betonskom podu, u ćeliji sa svega nekoliko ćebadi.
“Prvi dan, sjedeći u svojoj ćeliji, krivila sam sebe što sam porodicu izložila tolikom riziku”, rekla je za RSE.
Juzik je prethodno radila u Iranu kao dopisnik ruske medijske kuće, a autorika je dva bestselera – “Allahove mladenke”, o ženama bombašima samoubicama; i “Rekvijem za Beslan”, u kojem je intervjuisala one koji su preživjeli masakr 2004. godine u školi u Beslanu, u ruskoj Sjevernoj Osetiji.
Rekla je da je nakon zastoja u karijeri u Rusiji 2017. odlučila prihvatiti ponudu da ponovo radi u Iranu, “ne shvatajući o kojem kanalu se radi”.
Iran tudej (Iran Today) je program PressTV-a, 24-satne mreže koja emituje program za strana tržišta. Juzik, majka četvoro djece, rekla je da dobila vizu, uređen stan, te da joj je rečeno da povede djecu.
Kazala je da je nekoliko mjeseci “iskreno pokušavala izvještavati o malim stvarima iz Irana”. Ali onda je odlučila da to nije za nju i, pod izgovorom da joj je sin bolestan, otišla je.
Ruski mediji su objavili da je nedavno putovanje Juzik bilo na poziv njenog bivšeg šefa u kompaniji Iran tudej.
U razgovoru za RSE, Juzik je sugerisala da joj je namješteno i da je njena patnja možda povezana s Fejsbuk stranicom koju je kreirala nakon napuštanja Irana i gdje je nastojala prenijeti svoju ekspertizu o Bliskom istoku.
Ona je rekla da je napisala kratka analitička zapažanja u vezi s događajima koji se tiču Irana, ali da je “podcijenila opasnosti” od uvrštavanja izraelskih vijesti na stranicu.
Među dešavanjima o kojima je pisala je i dezerterstvu brigadnog generala IRGC-a Ali Nasirija u aprilu.
“Bila sam jedna od prvih u Rusiji koja je napisala da je šef iranske kontraobavještajne službe pobjegao ili u Izrael ili u Ameriku”, rekla je. “Kada sam završila u ovoj ćeliji, počela sam razmišljati da možda on nije pobjegao – možda je sve to bila neka vrsta propagandnog lažiranja.”
“Zamislite – on je i dalje u iranskoj kontraobavještajnoj službi, a ja, koja sam napisala da je agent izraelskih tajnih službi, vraćam se u Iran”, rekla je.
“Možda su samo preokrenuli situaciju – optužujući mene da radim za Izrael.”
Drugi je scenarij, rekla je, da ako je “on i pobjegao u Izrael, možda bi se oni [iranske vlasti] samo osvetili na meni”.
Konačno, rekla je, njena sudbina odlučena uveče 9. oktobra “na najvišem nivou u Iranu”.
“Posljednjeg dana istražitelji koji su obavljali ispitivanje napravili su mi potpuni pakao, slomili su me i psihološki uništili”, rekla je. “Otišli su oko 14:00 i rekli mi da će se neko vratiti po mene uveče, kad se smrači, i da će mi oni ili ljudi iz IRGC-a učiniti nešto što ne bih mogla ni zamisliti.”
Kad je došlo vrijeme, isti službenici IRGC-a koji su je pritvorili vezali su joj povez preko očiju i poveli automobilom do nepoznatog odredišta.
“Podigli su me, i osjetim da je to neka vrsta podzemne garaže, nešto kao parking. Čujem da idemo liftom”, rekla je o dolasku. “Imam povez preko očiju i vidim samo muške noge, cipele. Mnogo muškaraca, oni me negdje vode. Uklonili su povez.”
Juzik je vidjela da je u tihoj prijemnoj dvorani, ali nije shvatila da je na aerodromu kada je ušao uposlenik ruske ambasade.
“Julia Viktorovna, čestitam vam, sada ćete biti pušteni i službeno prebačeni u Rusiju”, prisjetila se riječi tog čovjeka.
U Moskvu je stigla rano ujutro 10. oktobra, ali je za RSE rekla da ima “osjećaj da priča još nije završena”.
Ona je rekla da joj je zaplijenjen mobilni telefon, u kojem, kako kaže, postoji dokaz da je bila namamljena da posjeti Iran. Oduzete su joj bankovne kartice i, kako je rekla, pokloni koje je kupila u kratkom vremenu prije njenog pritvaranja u hotelu i prije nego joj je oduzet pasoš.
“Oni su posebno nastojali da me ponize”, kazala je.
