Evropa

Ruski biolog ima plan za modifikovanje gena kod beba: Kritike su dobrodošle

Međunarodna zajednica je užasnuta planovima ruskog biologa koji želi da popravlja isti gen koji je modifikovao kineski naučnik prošle godine kada je izbio skandal s genetski editovanim “CRISPR bebama”.

Ruski biolog ubacio se u središte jedne od najvažnijih medicinsko-naučnih debata objavljivanjem namjere da koristi tehniku editovanja gena CRISPR da modifikuje genome ljudskih embriona i da ih unese u žene, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Denis Rebrikov, stručnjak za DNK tehnologiju na čelu laboratorije za modifikovanje genoma u moskovskoj ginekološkoj klinici, izjavio je prošlog mjeseca da će tražiti odobrenje ruskih vlasti da onemogući gen, poznat kao CCR5, u pažljivo selektovanim embrionima kod žena koje žele da budu majke, a koje su HIV pozitivne ili imaju određeni genetski poremećaj.

Cilj bi bio da se blokira prenošenje tog stanja i da se makar poveća otpornost kod novorođenčadi čiji je genom mijenjan u laboratoriji, počevši još od ove godine.

“Ne volim da koristim termin genetski modifikovano”, rekao je 27. juna Rebrikov za RSE u izjavi na engleskom. “To je samo korekcija mutacije koju imamo kod (nekih) beba”.

Plan je izazvao međunarodno negodovanje zbog sudbine takvih “CRISPR beba” i zbog etičkih i tehnoloških implikacija, pojačavajući bojazni koje su se pojavile kada je kineski naučnik He Điankuj iznio šokantnu objavu prošle godine da je modifikovao genome dvije nedavno rođene bliznakinje.

Naučnici i etičari se decenijama spore oko praktičnih i moralnih prepreka za genetski inženjering kod biljaka i životinja. Editovanje genoma u ljudskim embrionima koji se onda prebacuju u ženu mnogi smatraju debelom crvenom linijom.

Rebrikov je rekao da pozdravlja nastalu kontroverzu pošto je uticajni naučni časopis Nejčr (Nature) prije dvije nedjelje citirao njegovo obećanje da će ići naprijed čim bude imao adekvatne dobrovoljce i lokalno odobrenje. “Moj stav je da ne želim to da radim u tišini”, rekao je RSE. “Želim da to radim javno, s publicitetom tako da možemo razgovarati o tome”.

‘Ludost’, ‘Klizav teren’, ‘Dizajnerove bebe’

Debata oko laboratorijskih genetskih mutacija intenzivirala se kada je biolog Hu rekao svijetu u novembru da je modifikovao isti CCR5 gen u “Lulu” i “Nani”, jednomjesečnim bliznakinjama koje su djelovale zdravo.

Otkriće je posramilo kineske vlasti, koje su brzo suspendovale Heove aktivnosti, ali i povećalo broj glasova koji pozivaju na globalni moratorijum na takav rad.

Rebrikov (43) radi u Nacionalnom centru za akušerstvo, ginekologiju i perinatologiju Kulakov, kao i na Ruskom nacionalnom istraživačkom medicinskom univerzitetu Pirogov. Za razliku od kontroverznog kineskog naučnika, Rebrikov kaže “nisam pokazao bebe – samo rad”.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je obrazovala stručni savjetodavni odbor da razvije “globalne standarde upravljanja i nadzora nad editovanjem ljudskih genoma”, ali čini se da neće donijeti zaključke još najmanje godinu dana.

Više članova odbora SZO-a već je osudilo Rebrikovljevu želju da nastavi rad, koristeći za njega termine kao što je “neodgovoran” i “kauboj”.

Drugi naučnici i genetičari su za njegov plan rekli da je “ludost” ili “klizav teren”. Drugi navode poznate strahove o “dizajnerovim bebama”.

Kopredsjednica odbora SZO i bivša direktorka američke Uprave za hranu i ljekove Margaret Hamburg, međutim, priznala je za sajt STAT s medicinskim vijestima da nemaju “snage da urade nešto od onoga što, u krajnjoj liniji, treba uraditi” u suočavanju s takvim pionirskim naporima.

Prednosti Rusije?

Rebrikov i dalje mora naći odgovarajuće slučajeve i dobrovoljce među malim podskupom HIV inficiranih žena ili roditelja koji imaju istu mutaciju za stanja kao što su gluvoća ili dvarfizam i onda da uvjeri najmanje tri ruska regulatorna tijela da daju zeleno svijetlo za njegov plan.

“Rusija je sada, mislim, dobra zemlja za ovakvu vrstu eksperimenta”, rekao je nedavno za Sajensinsajder (ScienceInsider). “Nije baš slobodna u politici, ali je veoma slobodna u nauci”.

Rebrikov je pojasnio za RSE, kazavši da je to referenca na rusko regulatorno okruženje. “U Rusiji imamo veoma dobar sistem idejnih centara”, rekao je on. “Poenta nije u tehnologiji. Uglavnom je to svuda ista tehnologija. Poenta je u propisima i mislim da je specifičnost Rusije da možemo donijeti odluku da koristimo neku tehnologiju ili kliničke metode… na nivou ministarstva ili lokalnog tijela”.

Nejčr je objavio urednički komentar u kojem se priznaju Rebrikovljeve “sposobnosti, oruđa i pozicija” i hvali zbog svoje spremnosti da javno raspravlja o planovima za rad na promjeni gena. Ali se i poziva naučna zajednica da “djeluje sada po pitanju CRISPR beba” i insistira da “Rebrikov mora saslušati brige i kritike i da ne nastavlja dok se opasnosti ne procijene”.

Skoro preko noći, istaknuti napori Rebrikova i njegovog tima za proboj pojačali su status Rusije u genetskim naukama i editovanju gena – polju koje je doživjelo revoluciju 2015. s pojavom takozvane CRISPR tehnike koja koristi molekularne “makaze” u pronalaženju i zamjeni funkcionalnih djelova DNK.

Tehnički izazovi

Privlačnost CRISPR-a je da pomaže u modifikovanju gena – u teoriji, da se umjesto neželjenih karakteristika stave poželjne bez uvođenja spoljašnje DNK, na primjer, od bakterijskog prenosnika.

Stručnjaci, međutim, upozoravaju da bi moglo biti nepredvidivih posljedica po “CRISPR bebe” zbog promjene u datom genu (“ciljane” mutacije) ili zbog CRISPR greške kojom bi se promijenio pogrešan isječak genoma (“neciljane” mutacije).

Neke od tih posljedica bi se mogle javiti tek kasnije u životu, kažu oni, i mogle bi uključiti podložnost drugim bolestima, skratiti životni vijek ili imati druge tragične ishode.

Oni naglašavaju odnos između, s jedne strane, opasnosti od greške i s druge strane, koristi od editovanja gena za borbu protiv stanja koja su rijetka ili koja se na druge načine mogu ublažiti.

Rebrikov je rekao da njegova laboratorija ima sistem – “Mislim da je jedinstven” – koji omogućava pažljivu provjeru “neciljanih” efekata editovanja genoma.

Veća prepreka je, priznaje on, osigurati da sve ćelije u blastocisti koja će se razviti u embrion budu bez problema, umjesto samo pet do sedam ćelija koje se mogu provjeriti u laboratoriji.

Etička pitanja…

Pored naučnih i etičkih izazova, plan Rebrikova bi mogao prizvati protivljenje na vjerskim osnovama. “Pokušaj ljudskih bića da se stave na mjesto Boga promjenom i ‘poboljšanjem’ Njegove kreacije po njihovoj volji mogao bi donijeti čovječanstvu nova opterećenja i patnje”, navela je Ruska pravoslavna crkva u poglavlju o bioetici u njenim Osnovama socijalnog koncepta.

Vođstvo Ruske pravoslavne crkve ima značajan uticaj i hvali se sa svojih više od 90 miliona sljedbenika.

“Mislim da je dobra situacija da pričamo o tome, zato što bi stanovništvo trebalo da bude spremno za (novu) tehnologiju, a sada nije spremno”, rekao je Rebrikov za RSE. “Da bismo pripremili društvo, treba da pričamo o tome – mnogo. Moramo o tome stalno da raspravljamo, sve dok većina društva ne kaže ‘OK, istraživanje je bezbjedno i istraživači će sve ispravno uraditi’ i društvo će to prihvatiti”.

On i njegove kolege su prvo naznačile njegove namjere u istraživačkom tekstu u Biomedincskom žurnalu RNRMU Pirogov u oktobru. U njemu su naveli da je preklinički rad sugerisao da bi CRISPR-Cas9 modifikacije trebalo da “zaštite fetus od HIV infekcije u materici i na rođenju” i da obezbijede “potencijalni doživotni imunitet na HIV”.

“Još važnije, editovani genom će biti prenesen na sljedeće generacije”, predvidio je članak.

HIV/sida je i dalje epidemija u porastu u Rusiji, sa skoro milion zaraženih, po zvaničnim podacima, ali možda i duplo više po nekim drugim procjenama.

Rebrikov je rekao da bi njegova ciljana grupa bile žene koje su rezistentne na antiretroviralne (ARV) tretmane čišćenja krvi od HIV virusa koji dovodi do side, ali koje ipak žele da imaju djecu.

On je priznao da statistika sugeriše da je broj takvih žena samo oko 30 u cijeloj Rusiju, koja ima oko 145 miliona stanovnika.

Međutim, pošto se HIV ne prenosi uvijek “vertikalno” s pacijenata, Rebrikov bi više voio da radi na slučajevima gdje oba roditelja imaju genetski poremećaj za koji je vjerovatnije da će biti prenesen. “Ne volim HIV slučajeve zato što ne možemo reći da će beba 100 odsto biti inficirana”, rekao je za RSE.

Genetska modifikacija se decenijama koristi na biljkama i životinjama, uz evoluciju regulatornog okruženja, kako bi se povećala otpornost usjeva na bolesti i zaraze, da se više mesa stoke ili ribe ranije dovede do stola ili da se prosto isporuče vakcine, između ostalog.

Naučnici su, međutim, upozorili na opasnost koju genetski modifikovani organizmi predstavljaju po biodiverzitet, miješanje modifikovanih domaćih životinja s divljim i druge nepredviđene probleme.

A javnost je na oprezu zbog posljedica po potrošače, lance ishrane i životnu sredinu.

Send this to a friend