Evropa

Ukrajina i Rusija, vjerski raskol u doba rata

Nova ukrajinska pravoslavna crkva biće formirana u decembru, objavio je vaseljenski patrijarh Vartolomej. Patrijarh moskovski Kiril upozorava da se zbog takve odluke pravoslavlje suočava sa najvećim sukobom u posljednjih nekoliko stotina godina. O odluci prvog među jednakima u pravoslavnom svijetu i kako će se to odraziti na položaj SPC u Makedoniji i Crnoj Gori, govori profesor pravoslavne teologije Darko Đogo.

Kada je vaseljenski patrijarh Vartolomej poručio da će ukrajinskoj crkvi dati autokefalnost, dodao je da Vaseljenska patrijaršija ima pravo da riješi crkveno pitanje u toj zemlji bez učešća Moskve. Ruska crkva odmah je prekinula sve odnose sa Carigradom. Odluku prvog među jednakima u pravoslavnom svijetu pozdravio je ukrajinski predsjednik. Petro Porošenko je poručio da je autokefalnost crkve pitanje suvereniteta i nacionalne bezbjednosti Ukrajine.

U Ukrajini danas postoje tri pravoslavne crkve, ali je samo jedna kanonski priznata – to je Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata, koja je pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve. Na njenom čelu je mitropolit Onufrije.

Mitropolit Onufrije

Osim nje, u Ukrajini djeluje kanonski nepriznata Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata, na čijem čelu je Filaret (Denisenko).

Postoji i Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva, takođe kanonski nepriznata, na čijem čelu je Makarije. I Filaret i Makarije ranije su bili raščinjeni. Sada vaseljenski patrijarh najavljuje njihovu rehabilitaciju.

Kad je vaseljenski patrijarh pokrenuo proces davanja autokefalije, on zapravo nije mislio ni na jednu od ove dvije crkve, da li sada ide u pravcu stvaranja neke nove ukrajinske pravoslavne crkve?

“To je ono što je najavljeno iz Carigradskog patrijarhata, da oni žele da naprave novu strukturu. Ono što je netačno u njihovoj najavi, to je da će oni ujediniti sve kompletno ukrajinsko pravoslavlje, dakle i kanonsku Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Moskovskog patrijarhata i ove dvije raskolničke. Carigrad najavljuje pravljenje jedne nove strukture, koje će se sastojati od tzv. Kijevskog patrijarhata i od tzv. Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve. Oni su ih već vratili u kanonsko opštenje. Filaret (Denisenko) je nakon pravljenja raskola najprije raščinjen ’92. godine, a zatim predat anatemi ’97. godine, i da istorija bude najzanimljivija u ovom momentu, upravo patrijarh Vartolomej je to primio k znanju i čak obavijestio Moskovsku patrijaršiju da će sprovoditi saborske odluke Moskve. Tako da imate zapravo pomalo paradoksalnu situaciju, da čovjek koji je prije 20-ak godina prihvatio određene odluke, čak ih pozdravio, danas je potpisao odluke koje negiraju sopstveno prihvatanje. A ono što je pitanje nad svim pitanjima je na koji način ća ta nova struktura uopšte biti moguća? Carigrad se trenutno postavlja kao neko ko može to da riješi, a ukrajinska država vrši pritisak na objedinjavanje, ali bih napomenuo da su u posljednjih 15 godina sve ukrajinske vlasti pokušavale, i mimo carigradske inicijative, da naprave objedinjavanje tzv. Kijevskog patrijarhata i tzv. Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve i nisu uspjeli, a tu postoji jedan problem što Filaret ne želi da bude bilo šta drugo nego patrijarh, a vrlo teško da će mu i Carigrad dati taj status”, odgovorio je.

Porošenko i Filaret

Patrijarh Vartolomej je rekao da Carigrad ima pravo da riješi ukrajinsko crkveno pitanje bez učešća Moskve i pominje dokument iz 17. vijeka kojim je, laičkim rječnikom rečeno, dao Moskvi pravo da se brine o teritoriji Ukrajine, oni sada povlače taj dokument i kažu – mi smo odgovorni za teritoriju Ukrajine.

“To povlačenje dokumenata postavlja i neka mnogo dublja pitanja – da li je moguće istoriju vratiti u nekakvu tačku koja vama odgovara? A pritom imamo realije koje apsolutno nijesu iste, čak teritorija Kijevske mitropolije koja je tada postojala apsolutno nije identična ni sa teritorijom Ukrajine, ni sa teritorijom Kijevske mitropolije, koja sada postoji. A onda se postavlja pitanje da li onda bilo koji dokument iz prošlosti može da se poništi? Da li dokument o autokefaliji Srpske pravoslavne crkve iz 1920. godine može da se poništi? Prije četiri mjeseca Vartolomej je još uvijek priznavao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, kanonsku, njene predstavnike, mitropolita Onufrija… Šta se to dogodilo u posljednja četiri mjeseca, osim geopolitičkih dešavanja i unutar ukrajinskih dešavanja, što bi u crkvenom smislu motivisalo nekog da donese takvu odluku?”

Da li bi ovo moglo da se odrazi na Makedoniju, makedonske vlasti su, slično ukrajinskim vlastima, pisale Vartolomeju da odobri autokefaliju Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, koja je nepriznata još od 60-ih godina prošlog vijeka, tražilo se od bugarske crkve da postane majka crkva, može li princip koji je važio u Ukrajini vaseljenski patrijarh da primijeni u Makedoniji?

Mitropolit Jovan

“Ako bismo pogledali tumačenje, kako se Carigradski patrijarhat postavljao, ispada da ima pravo da bilo kad, na bilo koji način, primijeni bilo koji princip, mada je Carigradska patrijaršija, osećajući bojazni Srpske pravoslavne crkve, dala jednu izjavu u kojoj je rekla da upućuje crkvu u Skoplju da problem rješava prije svega sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a podsjetio bih da je Ilarion u jednom nedavnom intervjuu rekao da je i stav Ruske pravoslavne crkve da je pitanje tzv. MPC sastavni dio SPC. Ima tu jedan problem, Petro Porošenko eksplicitno kaže – pitanje crkve je pitanje nacionalne bezbjednosti Ukrajine i zato to radimo. Filip Vujanović se svojevremeno bavio crnogorskim crkvenim pitanjem opet tražeći od Carigrada određene ustupke koje nije dobio, rješavajući crnogorsko identitetsko pitanje. Tzv. Makedonska pravoslavna crkva danas traži nekog sagovornika, jasno je zašto nacionalne oligarhije novih zemalja to žele da urade, ali je pravo pitanje da li je sad pravoslavna crkva bankarsko tržište i da možete da dođete na jedan šalter, pa nijesmo ništa dobili, a onda na drugi šalter, pa ćemo na treći, pa neko ima monopol. Problem je u pristajanju pomjesnih crkava da budu nekakve ekspoziture i da zaprimaju takve stvari, to je ipak novost u pravoslavnoj crkvi jer je postojalo vjekovima nekakvo kanonsko ustrojstvo.”

Pomenuli ste Crnu Goru, zanimljivo je što je poglavara Crnogorske pravoslavne crkve Miraša Dedeića raščinio upravo vaseljenski patrijarh.

Miraš Dedeić

“Tu imamo nekoliko zanimljivih stvari, najprije tačno – bio je raščinjen, Mitropolija crnogorsko-primorska je čak objavila njegovo pismo patrijarhu Pavlu u kome kaže da je njegov sukob sa Carigradom nastupio zbog njegovih prosrpskih nacionalističkih aktivnosti u Rimu, pa se to nije svidjelo Grcima… ali je na kraju ta avanturistička ličnost otišla jednim potpuno drugim pravcem. Ono što je zanimljivo za Ukrajinu i tzv. CPC to je da su Filaret (Denisenko), i takozvani Alternativni sinod Bugarske pravoslavne crkve, dakle jedan raskol koji postoji u Bugarskoj, zajedno sa Mirašem, činili neku vrstu ‘nekanonskog interkomunija’. Imali ste situaciju da su Filaret, Miraš Dedeić i taj sinod bugarske crkve paralelno djelovali, tako da ste na Cetinju za Lučindan, gdje je djelovao Miraš, uvijek mogli da vidite nekog ukrajinskog episkopa, i nekog iz Bugarske, a na ovim litijama u Kijevu koji je organizovao Filaret uvijek je bio ili sam Miraš ili neko od njegovih… SPC je rekla je da neće priznati, niti može priznati, da se nekome vrati čin, naprosto mi ne možemo da priznamo nekog ko je do juče služio sa Mirašem Dedeićem, da može sjutradan da uđe u neku srpsku crkvu. Postavlja se pitanje na koji način Carigrad misli da će njegovo rješavanje u Ukrajini moći uopšte biti primljeno u nekoj od pravoslavnih crkava.”

Kakva je pozicija SPC, ona ne smije da se opredjeljuje ni za jednu stranu, vaseljenski patrijarh je istorijski najvažniji, prvi među jednakima u pravoslavnom svijetu, a Moskovska patrijaršija je najmoćnija, ima najviše vjernika?

“Ne samo što ne smijemo, nas obavezuje činjenica da jesmo i geopolitički i narodno i na svaki način neko središte, u kontaktu smo i sa helenskim, grčkim pravoslavljem, a sa druge strane deo smo slovenskog svijeta i prirodno i bratski povezani sa Ruskom pravoslavnom crkvom. SPC je nazvala princip rješavanja problema u Ukrajini nekanonskim od strane Carigradske patrijaršije, a ne treba ni poistovjećivati tu patrijaršiju sa Vartolomejom, čini mi se da i u okviru grčkog pravoslavlja imate glasove koji opominju da su ti potezi destruktivni, kontraproduktivni… i to je dobro, ono što se predviđalo da će doći do nekakve velike podjele na slovensko i grčko pravoslavlje, do toga, čini mi se, ipak neće doći, nego do jednog zdravog promišljanja. Ono što je kod Carigrada očigledno, to je, čini mi se, geopolitički pritisak koji ih tjera da se ponašaju na način koji je samom Carigradu do prije dva mjeseca bio potpuno neprihvatljiv, npr. potpisivanje protokola između predsjednika Porošenka i patrijarha Vartolomeja, gdje se patrijarh Vartolomej stavlja u funkciju nekakvog izvođača radova za Ukrajinu, a onda Ukrajina daje jedan manastir, to je nešto što to da ste prije dva mjeseca pitali ljude koji su bili procarigradski raspoloženi njima bi se činilo da je taj stav nedostojan prvog među jednakima.”

Patrijarsi Irinej i Vratolomej u Solunu

Šta je sa Svetom Gorom, ona je pod jurisdikcijom vaseljenskog patrijarha, i direktna posljedica ovog sukoba Moskve i Carigrada je da je moskovski patrijarh Kiril zabranio ruskim vjernicima da se pričešćuju u manastiru Pantelejmon na Svetoj Gori. Kakve bi mogle da budu posljedice po Hilandar?

“Trenutno Hilandar ostaje u statusu koji jeste, ali čini mi se da u tom diplomatskom maniru koji je počeo da vlada i sa strane Carigrada i tom vladavinom dokumenata, čini mi se da se pomalo i u Moskovskoj patrijaršiji gubi osjećaj za realni život, pa sad diplomatski reciprocitet zahtijeva da se nigdje i ni sa kim ne služi i ne pričešćuje, uključujući i Svetu Goru. Sveta Gora je uvek bila izdvojena po svemu, po svom duhovnom biću, po tome šta i ko ona jeste, i mislim da se tu pomalo pokazuje neka vrsta prenagljenosti, koliko god da razumijem reakciju Moskovske patrijaršije i lično sam vezan, jer često idem u Ukrajinu.”

Kada je vaseljenski patrijarh Vartolomej pokrenuo proces davanja autokefalije ukrajinskoj crkvi, vodeći ljudi SPC su upozorili da to može da bude uvod u najveći raskol u pravoslavnom svijetu, koji može da se uporedi čak i sa Velikom šizmom iz 1054. godine. Gdje smo danas i da li je taj proces nepovratan?

“Kao i 1054. godine, pored crkvenih pravila, jednu ulogu će sigurno odigrati i geopolitika, jer možemo da vidimo da neke velike sile učestvuju bar u konstruisanju volje za raskol. Ja ne bih u potpunosti negativno gledao na budućnost, mislim da i dalje postoji zdravo tijelo u svakoj od pomjednih crkava, i ne mislim da je taj proces otišao u potpuni nepovrat i da ono što je trenutno stanje može da traje mnogo. Mislim da ćemo prije doći do nekog rješenja nego do nekog cementiranja, zato što ipak teološke, kulturološke, lingvističke razlike između pomjesnih crkava danas nijesu tako velike koliko su bile između Zapada i Istoka 1054. godine, kada ste imali jednu potpunu samosvijest o dva razdvojena svijeta.”

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Pozz
Gost
Pozz

Kakve su ovo gluposti sto ovaj prica! Banalno receno, onaj ko je s obzirom na okolnosti formirao svoju drzavnu crkvu u proslosti osporava pravo nekome danas da po istim pravilima formira svoju. To je npr neko se rodio prije 50 god i on kaze da posle njega ne smije niko da se rodi, ili npr Crna Gora je izgubila drzavnost… Više »

bodulski borej
Gost
bodulski borej

sve ce sjesti na svoje mjesto, vrlo brzo. velikosrbski svetosavski spc se dugorocno ne treba nadati nicemu dobromu u svoju korist. dapace, turci su joste bili i preblagonakloni spram spc-a tijekom zadnjih cetiristotinjak godinâ, docim je ace karadjoleta srboslavija bila presudna za trenutacan povlasteni polozaj spc-a na balkanu.

CiNick
Gost
CiNick

Dvolično. I nacional šivinistički. Razčinjene Ukrajince časti crkvenijem ćinovima, njine Crkve nijesu takozvane, dok vladiku Mihaila naziva svjetovnijem imenom, a CPC takozvanom?! Zabrinut je za pravoslavlje, a ne vidi da je glavni problem hegemonizam pojedinijeh Crkava i da bi svi problemi bili riješeni primjenom kanona da svaka država ima svoju Crkvu! Ali, lupeže to ne zanima, već samo i jedino… Više »

Marsal
Gost
Marsal

Dako i mi uz bozju pomoc dobijemo autokefaliju. To bi bila bozja pravda .Kao sto je pravda da imamo nezavisnu Crnu Goru.

Send this to a friend