Njemci sjutra glasaju na parlamentarnim izborima koji će obilježiti kraj ere Angele Merkel, nakon 16 godina u kancelariji.
Po prvi put za 15 godina, ankete daju vođstvo centralnoj ljevici Olafa Šolca spram kancelarkinih konzervativaca i Armina Lašeta. Zeleni Analene Berbok se slabo kotiraju. Ali, ko god da pobijedi moraće sastaviti koaliciju, piše BBC, a trenutno tri partije vjeruju da mogu da obezbijede dovoljno mjesta u parlamentu da to i urade i izaberu sljedećeg kancelara.
Njemačka je predstavnička demokratija
Sistem vladanja i formiranja vlasti nije direktni, već reprezentativni, piše BBC. U Njemačkoj ključnu ulogu imaju poslanici kao predstavnici naroda – oni bi trebalo da predstavljaju volju građana, a ne samo svojih birača ili stranke. U Njemačkoj nema referenduma kojim bi se donsili zakoni, kao u susjednoj Švajcarskoj.
Osnovni zakon, odnosno njemački Ustav, tu ulogu predstavnika naroda izričito i naglašava: “Oni su predstavnici cijelog naroda, nijesu dužni da slijede nikakve naloge i uputstva, već samo sopstvenu savjest”.
Svakoj pojedinoj osobi koja ima pravo glasa, ustav dodjeljuje kontrolnu funkciju. Svako ko smatra da je tokom glasanja bilo nepravilnosti, može osporiti rezultat izbora, navodi BBC.
Za šta se glasa?
Njemci će u nedelju 26. septembra izabrati donji dom federalnog parlamenta Bundestaga. Iako se lično glasanje odvija tog dana, poštansko već traje. Pravo glasa ima oko 60,4 miliona punoljetnih Njemaca.
Bundestag je sastavljen od najmanje 598 mjesta, a obično više. Iako će se istog dana uveče znati pobjednička partija, sastav nove vlade biće poznat tek kad pobjednik uspije da oformi apsolutnu većinu u parlamentu sa jednom ili dvije stranke. Stoga neće biti odmah poznato ko će biti novi kancelar.
Obično koaliciona partija sa najviše mjesta bira kancelara.
Ali, pravljenje koalicije zahtijeva vremena.
Jednom kad se postigne dogovor, članovi novoizabranog parlamenta glasaju da odobre novog kancelara.
Koje partije se utrkuju?
Posljednje ankete govore da su tri glavne partije u trci da osvoje dovoljno mjesta da povedu koalicionu vladu i izaberu novog kancelara.
Jedna od njih je Hrišćansko-demokratska unija (CDU), Merkelina konzervativna partija koja je dominirala njemačkom politikom decenijama zajedno sa sestrinskom Hrišćansko-socijalnom unijom (CSU) iz Bavarske. Lider CDU Armin Lašet bio bi prirodan izbor za Merkelinog nasljednika, ali on se mučio da osvoji glasače, posebno nakon što je snimljen kako se smije tokom posjete regionima pogođenim katastrofalnom poplavom u julu. Bavarski lider Markus Zeder je daleko popularniji, ali je malo vjerovatno da će mu konzervativni rival predati kandidaturu.
Druga je Socijalno-demokratska partija, čiji kandidat za kancelara Olaf Šolc, njemački ministar finansija, ima velike šanse za pobjedu. Centralno leva SPD bila je u koaliciji sa konzervativcima a na anketama su dugo bili rame uz rame. Međutim, anketa uoči izbora pokazala je da je po prvi put od Drugog svjetskog rata podrška CDU pala ispod 20 odsto, na 19 odsto, dok je Šolcova stranka dobila skoro 25 odsto. Svega devet odsto Njemaca podržava Lašeta, a 30 odsto Šolca.
Treći su Zeleni, ljevičarska partija koja se fokusira na klimatske promjene i društvenu pravdu. Početkom godine je vodila u anketama, ali je liderka Analena Berbok, kandidat stranke za kancelara, propustila priliku da nakon poplava u julu stekne političke poene.
Partija Zelenih, koja je nominovala 40-godišnju Berbok kao svog prvog ženskog kandidata za kancelarku i nakratko bila na vrhu anketa u maju, odaje utisak da je izgubila povjerenje nakon optužbi za plagijat u nedavno objavljenoj knjizi, neprijavljivanje nekih dodatnih prihoda i naduvavanje svoje biografije. Berbokova još nije imala funkciju u vladi ali mogla bi povesti partijuu koaliciju, ukazuje BBC.
Koalicije su poznate po bojama stranaka. Boje strana su sljedeće: CDU/CSU = crna; SPD = crvena; Zeleni = zelena; FDP = žuta; Ljevica = bordo. Stoga možemo da očekujemo dosta govora o Jamajci, Keniji, Miki Mausu, Semaforu ili R2G, odnosno o crveno-crveno-zelenoj koaliciji ako pobijedi SPD, ili kenijskoj ili jamajčanskoj ako pobijedi “crna” CDU.
Kako se odlučuje pobjednik?
Kad Njemci izađu na birališta, dobiće dva glasa. Prvi je glasanje u izbornoj jedinici za izbor lokalnog poslanika. Postoji 299 izbornih jedinica – ugrubo jedan poslanik na 250.000 ljudi. Kandidatu koji osvoji najviše glasova u svakoj izbornoj jedinici garantuje se mjesto, po sistemu “pobjednik odnosi sve”.
Drugo glasanje je zasnovano na drugačijem sistemu, proporcionalnom predstavljanju. Preostalih 299 mjesta dodjeljuje se na osnovu udjela svake stranke u glasovima – i dodjeljuju se kandidatima na rang listama koje sastavlja svaka partija.
Zašto je drugo glasanje odlučujuće?
Prvo, partija mora da osvoji najmanje pet odsto drugih glasova da uđe u Bundestag. Ovaj prag je osmišljen da spriječi da male, često radikalne partije steknu moć.
Potom, sastav parlamenta mora odraziti rezultat ovog drugog glasanja. Drugi glas stoga odlučuje procenat mjesta koje će svaka partija dobiti u Bundestagu i njene šanse da oformi vladu.
Zašto veličina Bundestaga varira?
Ovo je složen dio. Broj mjesta u parlamentu može se povećati ako postoje nerevnoteže između rezultata svake partije u dva glasanja. Stoga odlazeći Bundestag nema 598 već 709 mjesta. Kada se tako nešto dogodi, a to se događa često, broj poslanika u Bundestagu se povećava. BBC navodi hipotetički primjer:
Recimo da CDU osvoji 110 mjesta na glasanju u izbornim jedinicama i 100 u drugom, stranačkom glasanju. Prema tom scenariju CDU bi imala 10 mjesta više nego što treba, prema svom udjelu u drugom glasanju. Ponekad glasači podrže određenog kandidata a potom izaberu drugu stranku, ukazuje BBC. Stoga, CDU zadržava taj višak od 10 mjesta, međutim to je nepravedna prednost i kako bi se teren uravnotežio sve druge partije dobijaju takozvana “balansna mjesta” ili “ravnajuće mandate”.
Broj mandata raste jer u parlament ulaze svi oni političari koji su osvojili svoj direktni mandat. A kako bi se novi saziv, odnosno odnos snaga među strankama, „uravnotežio“, automatski se drugim strankama dodjeljuju takozvani „ravnajući mandati“.
U navedenom hipotetičkom primjeru broj njihovih mjesta bi se povećao za 10 odsto njihovog izbornog rezultata da se ispravi neravnoteža.
Kad će biti poznati rezultati?
Pobjednici i gubitnici trebalo bi da budu jasni nekoliko sati po zatvaranju birališta. To je bio slučaj u posljednjem glasanju za Bundestag 2017, kad je Merkelina partija odnijela ubjedljivu pobjedu.
Ali, razgovori o formiranju vlade mogu potrajati nedjeljama, kao što je bilo i te godine kad je propao pokušaj formiranja jamajčanske koalicije sa CDU (crna), Zelenima i FDP (žuta).
