Baka Aziza sa Kosova još uvijek tradicionalno šminka nevjeste

Zahvaljujuċi Azizi Šefitagiċ i dalje se održava viševjekovna tradicija šaranja ili šminkanja mlade pred udaju, prenijeta sa generacije na generaciju u Donjem Ljubinju, bošnjačkom selu podno Šar planine u prizrenskoj opštini na jugu Kosova, piše agencija Anadolija.

Ovo je neobičan način šaranja mlade i rijetko se može drugdje vidjeti. Na lice mlade stavlja se više slojeva boja, počevši od “belila”, onda ide jaka plava, crvena i zlatna boja.

Etnolozi smatraju da tri zlatna kruga simbolizuju životne cikluse, povezane jedan sa drugim sa zlatnim putevima prolaska kroz život. Unutrašnji crveni krugovi su simboli plodnosti, odakle su rođene crvene i plave tačkice, želeći budućoj nevjesti zdravu i srećnu porodicu.

Ova tradicija ukrašacanja mlade danas je na ivici izumiranja, jer samo ova 65-godišnjakinja nastavlja da priprema buduće nevjeste na autentičan i nepromijenjen način.

Šefitagić šminka mlade u većini bošnjačkih sela opštine Prizren. Jedina je koja je ovaj zanat konzervirala i još na originalan i nepromenjen način šara nevjeste koje su se opredijelile za tradicionalno vjenčanje i za ovaj način šminkanja koji je tipičan za Bošnjake na kosovsko-makedonskoj granici.

“Ovaj zanat radim od 70-ih godina prošlog vijeka. Sverkva mi je ostavila i ja sam krenula malo po malo, sada sam se izvježbala. Želim da ostavim nekome, ali su svi moji otišli na Zapad. Sada sam počela da radim sa jednom ženom iz sela. Kada više ne budem mogla, predaću ovu vještinu njoj. Htjela sam ćerke i snajku da naučim, ali one nažalost žive u inostranstvu”, kaže Aziza.

Da umjetnica iz Prištine nije snimila dokumentarni film koji je prikazan i na jednom od festivala u Istanbulu, možda bi ova tradicija i nestala.

Pouzdano, niko ne zna da kaže odakle ni od kada potiče ovakav način ukrašavanja mlade, ali se smatra da je u pitanju tradicija stara barem 200 godina.

“Mlade se obično šare u Župi i to samo još u Donjem i Gornjem Ljubinju, Manastirici, Mušnikovu, Planjanu, dok je u Rečanu ova tradicija već izumrla. Novo je zamijenilo staro i tako to ide”, kaže Azizin suprug Adilj Šefitagić.

On ističe da iako su ova sela veoma blizu i naseljena Bošnjacima, ipak postoji razlika u šaranju i nošnji mlade.

“Postoji razlika i u šarenju i u nošnji. Kod nas u Donjem Ljubinju boje su nekako živopisnije. Dolazili su iz Bugarske iz Grčke, i kako oni kažu, jer ja nijesam vidio, u Bugarskoj tako slično izgledaju mlade nevjeste”, priča Šefitagić.

Naglašava da sam čin šminkanja ili, kako on kaže – šaranja, ima nekoliko značenja. Prema njegovim rečima, glavni je, ipak, onaj protiv uroka, pokriti lice mlade da je ne bi urekli ostali ljudi koji dolaze na svadbu.

“Sam proces šaranja smatra se da je protiv uroka, da ne bi došlo do loših očiju, da ulepša dom u koji ide, da bude ponos mladoženje, svekrve, svekra, ukućana gde odlazi i čisto da bi malo ulepšala lice tog dana kada se udaje. Bijela boja je podloga dok su druge boje živopisne i asociraju na radost i na veselje. Sunčevi zraci imaju značaj da obasjaju dom u koji ide, da donese više svjetlosti”, objašnjava Adilj Šefitagić.

On ističe, ipak, da ovo nije tipično samo za Bošnjake sa Kosova, veċ je prisutno i u nekim drugim krajevima, uglavnom tamo gdje žive muslimani.

“Ovakvo šaranje mlade postoji još u zapadnoj Makedoniji, u skopskoj Crnoj Gori i jednim dijelom u Bugarskoj. Ali, gdje je najstarije, koji je kraj primio od kog – još se ne zna. Jedno je sigurno, ima ga u sredinama gdje žive samo muslimani“, smatra Šefitagić.