Epidemija koronavirusa u Kini predstavlja vrlo ozbiljnu prijetnju za ostatak svijeta, izjavio šef SZO. Vrh epidemije očekuje se krajem februara.
“Koronavirus, sa 99 odsto slučajeva u Kini, predstavlja vanrednu situaciju za tu zemlju, ali je i ozbiljna prijetnja za ostatak svijeta”, rekao je šef Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Gebrejesus, otvarajući dvodnevni svjetski forum SZO u Ženevi.
Coronavirus 'could infect 60% of global population if unchecked' https://t.co/GVoUci1Zvs
— "Samuli Glöersen" (@SamuliGloersen) February 11, 2020
On je pozvao sve zemlje da dijele saznanja o virusu, kao i da se ubrzaju istraživanja o ljekovima i vakcinama protiv novog tipa koronavirusa, od kojeg je do sada umrlo više od 1.000 ljudi.
“Pik” epidemije krajem februara
Epidemija koronavirusa mogla bi da dostigne vrhunac do kraja februara, nakon čega će početi da se smanjuje, rekao je danas glavni medicinski savjetnik vlade Kine.
U intervjuu za Rojters, Džong Nansan, vodeći epidemiolog, koji je postao slavan zbog svoje uloge u borbi protiv virusa SARS-a 2003. godine, rekao je da se situacija u pojedinim provincijama u Kini već sada poboljšava i da se broj zaraženih smanjuje.
【2019-nCoV】武漢の新型コロナウイルス
2月1日、患者数が１万人を突破、259人死亡
［参考］
SARS（感染8,096人、774人死亡）#新型コロナウイルス #武漢 #新型肺炎 #2019-nCoV pic.twitter.com/QfFvBhTeGZ— Vivaオードリー (@VivaAudreyV1) February 1, 2020
“Vjerujemo da će epidemija dostići vrhunac sredinom ili krajem februara, da će jedno vrijeme stagnirati, a da će potom početi da se smanjuje”, rekao je Džong.
Međutim, BBC piše da pravu opasnost predstavljaju superprenosioci virusa.
Naime, kako navodi BBC, ono što je zajedničko svim epidemijama jeste superširenje, pod kojim se podrazumijeva da pojedinac prenese infekciju velikom broju ljudi. Ti pojedinci nisu krivi za to, ali imaju značajan uticaj na širenje bolesti, piše BBC i dodaje da je i kod koronavirusa zabilježeno superširenje.
Kao primjer BBC navodi Britanca koji je nakon boravka u Singapuru, gdje se, najvjerovatnije, zarazio, povezan sa četiri slučaja obolijevanja u Velikoj Britaniji, pet u Francuskoj i jednim slučajem na Majorki.
U prosjeku svaka osoba inficirana koronavirusom zarazi dvije do tri osobe, odnosno neki mogu da ne zaraze nikoga, a neki nekoliko.
Ipak superširenje ima veliki uticaj na izbijanje bolesti. Na primjer, od ebole je veliki broj slučajeva zaražen od malog broja pacijenata, a superširenje je dovelo da je od MERS-a na Bliskom istoku od jednog pacijenta oboljelo čak 82 osobe.
“Bilo je više od 100 novih lanaca prenosa ebole sa samo jedne sahrane u junu 2014. godine”, saopštila je Natali Mekdermont sa Kraljevskog koledža u Londonu.
Neki samo stupaju u kontakt sa daleko većim brojem ljudi – bilo zbog posla ili mjesta gdje žive – a to znači da mogu da šire više bolesti, bez obzira na to da li imaju simptome ili nemaju.
“Djeca su dobra u tome, zato se zatvaraju škole i to je dobra mjera”, rekao je Džon Edmunds sa londonske Škole higijene i tropske medicine.
Postoje i supersejači koji izbacuju neobično velike količine virusa iz svojih tijela, tako da se svako ko dođe u kontakt sa njima zarazi. Bolnice su bile glavni centar za širenje teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) jer su najteži pacijenti i najzarazniji i dolazili su u kontakt sa zdravstvenim radnicima.
“Superširenje ima veliku ulogu na početku epidemije kada virus pokušava da se ustali”, rekao je doktor Edmunds.
Kako se navodi, kada napravi skok na prvog pacijenta, bolest može da se rasprsne prije nego što dovede do velikog izbijanja, ali ako brzo nađe put do superraširača, onda dovodi do naglog porasta pacijenata.
I u prošlosti je dolazilo do superširenja – tako je jedna žena iz Irske krajem 19. i početkom 20. vijeka, ne znajući, jer nije imala simptome, prenijela tifus na 51 osobu, a prije dvadesetak godina jedan srednjoškolac iz Finske zarazio je čak 22 osobe morbilama.
