Dok je svijet na rubu nuklearnog rata između SAD-a i Sjeverne Koreje, mediji se sve više interesuju za život “vrhovnog vođe”, te su tako ovih dana objavljene fotografije vozila koje vozi Kim Džong – un, naspram onih u kojima se vozi njegov narod.
Kao što SAD ima Ford, Njemačka Volkswagen i Japan Toyotu, tako i Sjeverna Koreja ima Pyeonghwa Motors. Ova kompanija pod režimom diktatorske vlade svake godine proizvodi vrlo mali broj civilnih automobila u svome sjedištu u gradu Nampo, koji je luka na zapadnoj obali Sjeverne Koreje.
U jednom jedinom postojećem prodajnom salonu u Pyongyangu posjetioci mogu razgledati, isprobati i kupiti automobile.
Trenutna ponuda Pyeonghwa Motorsa nudi 25 različitih modela vozila, od kojih poneki izgledaju kao jeftine kopije evropskih automobila.
Autoindustrija Sjeverne Koreje jedan je od važnih ogranaka nacionalne ekonomije, s mnogo manjim kapacitetima nego u Južnoj Koreji. Razlog tome je što je cjelokupna autoindustrija podređena diktatorskom režimu, odnosno Narodnoj vojsci, piše 24sata.
Iako Sjeverna Koreja ima kapacitete da proizvodi između 40 i 50 hiljada automobila godišnje, ali posljednjih godina uz sankcije i ekonomsku krizu ta je brojka pala na svega nekoliko hiljada.
Više od polovine proizvodnje vozila bazira se na vojna vozila, buseve, trolejbuse i tramvaje, dok se vrlo mali udio odnosi na civilne automobile. Ulice su često potpuno prazne, jer automobili su i dalje većini stanovnika nedostižni luksuz.
Sjeverna Koreja nije član nikakvih međunarodnih organizacija proizvođača automobila ili bilo kakvih industrijskih komiteta UN-a, tako da su dostupne informacije ostatku svijeta vrlo ograničene.
Početak tamošnje autoindustrije bio je u sovjetskoj eri, kada je Sjeverna Koreja započela proizvodnju vozila po SSSR-ovoj licenci.
Sovjetski Savez snabdijevao je Korejce kroz pomoć u izgradnji kompanija, koje su bile snabdjevene sovjetskom tehnologijom. Prva proizvedena vozila u Sjevernoj Koreji bile su replike ruskih GAZ vozila.
U modernije doba Sjeverna Koreja kupila je mnoge automobile svjetskih marki poput Mercedesa, Nissana, Jeepa, Honde i dr. te ih kopirala u Pyeonghwa Motors fabrici.
Takođe, Sjeverna Koreja svoje “domaće” automobile uspješno izvozi u Vijetnam.
S potpuno druge strane siromaštva, izolacije i zabrana stoji čelnik države Kim Džong UN. koji na privatnom računu navodno ima pet milijardi američkih dolara.
Dok njegov narod gladuje, Kim godišnje potroši oko 600 miliona dolara na razni luksuz, uključujući automobile, skupocjeni alkohol, cigarete i ostalo.
U službenim udžbenicima u sjevernokorejskim školama navodi se se da je Kim Džong Un već sa tri godine naučio da vozi automobil. No, istina je da Kim posjeduje više od 100 skupocjenih automobila.
Najdraži mu je brend Mercedes-Benz, u čijim je luksuznim automobilima viđen mnogo puta.
Takođe, poznato je da je Kim vlasnik blindiranog i posebno rađenog Mercedesa S600 Pullman čija se cijena, s obzirom na sigurnosnu opremu, procjenuje na 1,7 miliona dolara.
Iako UN-ove zabrane jasno navode da Sjeverna Koreja striktno ne smije uvoziti nakakvu luksuznu robu, diktatorska vlada ipak uspijeva snabdijevati svojeg lidera čim god poželi.
