Planeta

Doktorka iz Nju Delhija opisala 7 dana užasa u bolnici

Foto: EPA

Tokom protekle nedjelje u bolnici Ganga Ram privremeno nestalo kiseonika. Dr Čahat Vermi nije mogla da gleda lica pacijenata kojima je kiseonik mogao da spasi život, ali ga nije bilo.

„Ležali bi tamo, posmatrali drugog pacijenta koji nije sposoban da diše i znali su da ne dajemo kiseonik jer ga nije bilo. Pogled u njihovim očima je bio čisti užas. Znali su da bi na njih mogao da dođe red“, rekla je ona.

Vermi (26) ovo je druga godina u Sir Ganga Ramu, jednoj od najcjenjenijih bolnica u indijskoj prestonici. Kako mnogo njenih kolega boluje od koronaviursa, sama je nekoliko dana brinula o 25 do 30 pacijenata. Veoma je mučno kako jedni pacijenti gledaju druge pacijente kako umiru, posebno ako su kao „komšije“ na odjeljenju dijelili priče o životu, porodicama i planove. Tada bez uporenja nastaje panika kada vide kako kod nekog od njih opada nivo kiseonika.

Teže kličničke slike od prošlogodišnjih

Prema Verminim riječima, klinički simptomi trenutnog soja virusa razlikuju se od prošlogodišnjih.

„Mladi pacijenti su savršeno stabilni, a onda odjednom krene da im pada nivo kiseonika“, rekla je.

Takođe za razliku od prošle godine, ljekari i sestre ne mogu da daju kiseonik pacijentima koji bi mogao da ih spase.

„Bilo je vrlo uznemirujuće. Vidjela sam kako postaju pospani, ne reaguju, jer srce i pluća osjećaju efekat manjka kiseonika“, rekla je ona.

Jednog dana gledala je kako umire pet pacijenata. Pokušavala je da ih oživi, ali uzalud. Na trenutak je osjetila bijes.

„Moj otac je vojni oficir i rano me je naučio da bijes nije dobar ako ga ne usmjerite. Morala sam da se fokusiram na to da pomognem kako mogu“, rekla je ona.

Muke ljekara

Napor koji ulažu u liječenje pacijenata i borba sa virusom polako uzima danak i među medicinskim osobljem. U subotu je sebi oduzeo život ljekar koji je liječio pacijente sa koronavirusom.

Prijatelji i kolege su napisali na društvenim mrežama da se mučio dok je gledao pacijente kako se guše.

Verma nije trebalo da radi na kovid odjeljenju. Pridružila se bolnici da bi učila kod dr Maheša Mangala, vrhunskog plastičnog hirurga, na odjeljenju za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju. Ali prošle godine vlada Delhija tu bolnicu pretvorila je u kovid ustanovu sa 500 do 675 kreveta za zaražene, pa je bolnica morala da obučava ljekare poput nje kako da pomažu pacijentima.

Prošla godina je bila dovoljno loša, ali je prošla nedjelja bila užasna. Pošto je bilježeno više od 25.000 novih infekcija dnevno, zalihe kiseonika isticale su širom grada, jer niko u vladi nije bio pripremljen za takvu eksploziju novih slučajeva zaraze.

Ponekad je bolnica gdje Verma radi imala dovoljno kiseonika za četiri sata, a nekad i za dva. Tokom 24 sata 23. aprila umrlo je 25 pacijenata koji su mogli da budu spaseni da su postojale zalihe kiseonika. Upravnici bolnica molili su za još zaliha i ubrzo nakon toga tanker sa kiseonikom stigao je do bolnice, ali ga je bilo dovoljno samo za dva sata.

Foto: EPA

„Jedan par je izgubio i sina i ćerku“

Verma u svom odjeljenju često ima više članova iste porodice. Najteži dio posla za nju je bio da kaže pacijetima da je njihov suprug, supruga, majka ili dijete premješteno ili da neće preživjeti.

„Kada bi čuli ove riječi, gubili su volju za životom. Žena kojoj je ćerka preminula jednostavno više nije željela da se bori protiv virusa. Jedan par je izgubio i sina i ćerku“, rekla je ona.

„Bilo je previše. Pacijeti kojima je toliko laknulo zbog prijema kako bi mogli da se liječe i ozdrave, nisu mogli da vjeruju da postoji nedostatak kiseonika. Znali su da im život visi o koncu“, dodala je ona.

Verma živi sa roditeljima i mlađom sestrom. Plaši se da će donijeti virus kući onima koje voli, ali rizik prihvata kao dio svog posla. Poslije duge smjene u zaštitnoj opremi, ograničenim unošenjem tečnosti i neredovnih obroka, ona dolazi kući oko 18 časova i započinje besplatne onlajn konsultacije za ljude sa blagim do umjerenim simptomima.

„S obzirom na to u kakvom je stanju moja zemlja, sa ljudima koji nemaju medicinsku pomoć, odlučila sam da započnem konsultacije. Počela sam prije četiri dana i primila sam 200 telefonskih poziva“, rekla je ona.

U proteklih nekoliko dana situacija sa kiseonikom u bolnici se poboljšala. Verma se osjeća optimističnije.

„Mlada sam, imam energije, imam porodicu koja me podržava. Spremna sam da se suočim sa bilo čim“, dodala je ona.

Send this to a friend