Facebook kriza: Koliko smo sigurni?

Nakon skandala s kompanijom Cambridge Analytica, koja je koristila podatake s profila korisnika Facebooka u svrhe predizbornih kampanja u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i drugim zemljama svijeta, sinoć se konačno oglasio i prvi čovjek Facebooka Mark Zuckerberg (Mark Cukerberg).

U statusu koji je postavio, a gdje drugo nego na sopstvenoj mreži, priznao je grešku kompanije. Pojasnio je korake koje su do sada poduzeli kao i one koje će poduzeti kada je riječ o ovom važnom slučaju.

“Imamo odgovornost da zaštitimo vaše podatke i ako to ne možemo, ne zaslužujemo da vam služimo. Trudim se shvatiti šta se zapravo dogodilo i kako osigurati da se to ne dogodi ponovo. Dobre vijesti su da smo sve važne korake za spriječavanje ovakvih situacija poduzeli prije nekoliko godina. Ali smo napravili greške, imamo još posla i moramo napraviti iskorak i riješiti to,” napisao je.

Zuckerberg je takođe naveo korake koje će u budućnosti poduzeti. Prije svega provešće opsežnu istragu svih aplikacija koje su imale pristup većoj količini podataka te istragu o svakoj aplikaciji sa sumnjivim aktivnostima. Zabraniće pristup svakoj kompaniji koja ne pristane na istragu.

Naveo je takođe da će dodatno ograničiti pristup informacijama kako bi spriječili neke druge oblike zloupotrebe. Kao primjer je naveo da će zabraniti kompletan pristup podacima korisnika ukoliko aplikaciju ne koristi duže od tri mjeseca. Takođe prema njegovim riječima od sada će se prilikom prijave na ovu društvenu mrežu tražiti manje informacija. Za to će biti potrebne samo ime, profilna fotografija i email adresa.

“Ja sam pokrenuo Facebook i na koncu ja sam odgovoran za ono što se događa na našoj platformi. Naučićemo iz ovog iskustva kako bismo bolje zaštitili platformu u budućnosti i učinili našu zajednicu sigurnijom za sve koji idu naprijed.”

Kompanija Facebook je zapala u krizu zbog toga što je Cambridge Analytica, politička konsultantska firma, nepropisno dobila podatke o 50 miliona korisnika Facebooka kako bi ih koristila za izradu softvera koji bi omogućio predviđanje i uticaj na glasanje birača. Prvi čovjek ove kompanije danima se nije oglašavao o ovako ozbiljnoj situaciji.

​Kogan: Cijela priča je namještena

Po prvi put se oglasio i Alexander Kogan (Aleksander), istraživač iz Kembridža, koji se smatra jednim od najodgovornijih za razvoj sistema skupljanja podataka, i to u izjavi za BBC Radio 4, kojem je kazao da mu je cijela priča namještena, odnosno da je nepravedno optužen da je kriv za ovaj skandal.

Koganove riječi prenosi The Guardian: “Po mom mišljenju, ja sam iskorišten kao žrtveni jarac i od Facebooka i Cambridge Analytice. Iskreno smo mislili da se ponašamo u skladu sa pravilima. Mislili smo da radimo nešto što je stvarno normalno.”

Britanski dnevnik podsjeća da je Facebook prošle nedjelje suspendovao Kogana, kao i kompaniju Cambridge Analytica sa platforme na kojoj su radili, sve dok ne bude gotova istraga o zloupotrebi podataka. Facebook je decidan u stavu da je Kogan prekršio politiku kompanije time što je podatke koje je sakupio na svojoj platformi prenio u Cambridge Analyticu.

Kogan, međutim, navodi da ovaj skandal postavlja pitanja o poslovnom modelu društvenih mreža.

“Projekat koji je sporovodio Cambridge Analytica, a kroz koji koristi podatke kako bi izvršio tzv. ciljanje ljudi na mikro nivou, je nešto što predstavlja primarnu primjenu za većinu podataka na ovim platformama. Facebook i Twitter i druge platforme ostvaruju svoj novac putem reklama, tako da postoji dogovor između korisnika “Hej, dobićete ovaj nevjerovatan proizvod koji košta milijarde dolara, a zauzvrat mi oglašivačima možemo dati vaše podatke kako bi mogli da ih koriste za tzv. mikro ciljanje.”

The Guardian, između ostalog, prenosi i Koganove tvrdnje da je jedna od najvećih grešaka koju je napravio to što nije postavio dovoljno pitanja. On se, ujedno, nasmijao sumnjama da je povezan sa Kremljom. Rekao je: “Ovo je prilično smiješno… svako ko me zna, zna da sam vrlo sretan momak, poslednji koji bi mogao imati veze sa špijunažom”.

Kogan je rekao i da nema saznanja o tome kako su se informacije naknadno koristile, kao i da će se osjećati “užasno” ako su ti podaci pomogli na izborima.

“Gospodin Trump i ja ne dijelimo iste vrijednosti,” rekao je Kogan.

On takođe sumnja da su te informacije mogle da budu korisne.

“To je samo moglo da naškodi kampanji. Ono što Cambridge Analytica pokušava da proda je magija,” rekao je Kogan, a prenosi The Guardian.

Da li Cambridge Analytica ima moje podatke?

Ovo pitanje postavila je kolumnistkinja Washington posta Anne Applebaum (En Eplbom) i odgovarila kako nema pojma, a to je problem.

“Mi samo ubacimo informaciju u protok interneta, a onda s vremena na vrijeme malo je poguramo, poput daljinskog upravljača. To se mora desiti bez da iko pomisli ‘to je propaganda’, jer onog momenta kada pomislite ‘to je propaganda’ sljedeće pitanje je ‘ko je to postavio/pokrenuo’?”

Tako je Mark Turnbull (Turnbul), generalni direktor Cambridge Analytica – izborne konsultantske firme koja je radila za Donalda Trumpa, referendumsku kampanju za Brexit i desetine drugih klijenata među kojima su političke partije u Keniji i Meksiku – opisao taktiku kompanije “klijentu” koji je, zapravo, bio novinar za britanski Channel 4 vijesti, piše Applebaum.

Turnbull i Alexander Nix (Aleksander Niks), izvršni direktor kompanije Cambridge Analytica, koji su bili uhvaćeni u operaciji sa skrivenom kamerom hvalili su se zbog njihove upotrebe najprimitivnije političke taktike poznate čovječanstvu: kampanje blaćenja.

Oni su se takođe hvalili zbog njihove upotrebe još jednog drevnog alata, straha. Pošto je ovo manje-više ono što je Machiavelli pisao prije pola milenijuma, teško da se to može nazvati otkrićem. Politički prljavi trikovi nisu se mnogo promijenili od renesanse, ali metoda isporuke je suštinski promijenila igru, navodi kolumnistkinja WP.

Političko uvjeravanje koje se odvijalo na otvorenom, u Kongresu ili tokom izborne kampanje, sada je tajno.

Prosječna osoba koja otvori svoj Facebook na pametnom telefonu ne zna da je “ciljana” kao osoba koja bi mogla pročitati o operaciji razotkrivanja kriminala u koju su umiješane djevojke iz Ukrajine.

Ta osoba možda neće znati da informacije o njoj naginju desnoj strani, zbog čega je tokom 2016. godine pročitala mnogo članaka o strašnoj prijetnji od imigrantskog kriminala – ili da pokazuje simpatije prema lijevoj strani zbog čega je čitala priče o optužbama za Hillary Clinton (Hilari Klinton) kao plaćenice za koju ne vrijedi glasati. Ipak, ta osoba je glasala, možda ne znajući kako su roboti (botovi) neke od priča učinili popularnijim i vidljivijim nego što to one zaista jesu ili kako je dio komentara ispod članaka bio rad plaćenih trolova, pojašnjava Applebaum.

Ako nije znala sve to, to je zbog kompanija poput Cambridge Analyticsa i Facebooka koje nisu željele da ta osoba to zna. Sve dosad, bili smo fokusirani na način na koji ruski operativci manipuliraju internetom. Ali daleko od toga da su oni usamljeni. Prikriveno političko oglašavanje izborne zakone čini smiješnima u svakoj zemlji.

Kako je Turnbull vrlo jasno kazao, novi praktikanti propagande ne žele da njihove zastarjele kampanje izgledaju kao propaganda, jer ako budu, možda će se neko zapitati: Ko je to objavio? Ali odgovor na pitanje “Ko je to objavio” upravo je ono što glasači imaju pravo znati. Ako se internetska platforma neće samovoljno prilagoditi tim minimalnim standardima, vrijeme je da ih rgulišu.

Živimo u vremenu nesigurnosti, a tehnika to samo pogoršava

Savremeni život nas tjera da se ponašamo kao da o budućnosti znamo mnogo više nego što realno znamo. Učestvujemo u postavljanju ciljeva na poslu, štedimo za obrazovanje tek rođene dece i za penziju koja je daleko, popunjavamo kalendar time šta treba uraditi sutra, preksutra… I sve to do trenutka dok se ne nađemo na pogrešnoj strani ulice u pogrešnom sunčanom danu , kada nam se na automobile sruči most od 950 tona i od njega napravi palačinku.

U ove tri rečenice autor Washington posta opisuje slikovito situaciju u kojoj se našao Facebook kada se u jednom danu od popularne mreže počeo nositi sa ogromnim skandalima.

U tekstu autor nastavlja sa ocjenom da vrijednosti poput onih koje uvažavaju suštinu života, kao i želju za život sa smislom, ne rješavaju problem jedino ako je riječ o monasima i misticima. Ocjenjuje i da postojanje svih nas zavisi od drugih ljudi koji pokušavaju da procjene šta je ono što slijedi: farmer koji sadi svoje usjeve, trgovac naručuje robu za sljedeću sezonu a pisac počinje da piše knjigu koju ćete pročitati na odmoru za tri godine. I za njih je važno da i vi to radite.

Post prenosi i stav da je do sada digitalna revolucija težila da preuzme vlast od velikih institucija i organizacija i prenese je na pojedince. Kao primjer za to autor navodi situaciju iz njegove kuće jedne večeri. Jedna kćerka je gledala seriju “Prijatelji”, dok je druga gledala “Igru prijestola”, a treća “Uvod u anatomiju”.

Mi smo pokušavali da nađemo propuštenu sezonu serije “Amerikanci”. To je primjer kako je nekadašnja moć televizije da odluči šta će gledati cijela nacija sada potpuno obesmišljena, odnosno prenijeta na pojedinca koji donosi odluku. Jedino što mu treba je internet.

Autor navodi i da je dokument “Transformacija globalnog energetskog sistema”, koji je predstavljen na Svjetskom ekonomskom forumu, izuzetan.

Taj dokument, kako kaže, s pravom primjećuje da se industrije koje su temelj moderne ekonomije dramatično mijenjaju, odnosno najbrže u posljednjih 100 godina.

“Cunami u inovacijama ima potencijal da unaprijedi svjetske energetske sisteme. Uz to, transformacija svjetske ekonomije mogla bi biti tako snažna, kao što je bilo otkriće struje i nafte prije jednog vijeka”, navode autori, a prenosi Post.

U zaključku autor kaže da će budućnost pripadati onima koji djeluju mudro, ali odlučno uprkos nedovoljnom znanju.