Nestanak saudijskog novinara Džamala Kašogija u Turskoj poljuljao je povjerenje u Rijad i među bliskim saveznicima, i ovaj slučaj bi, pored političkih, mogao imati i velike ekonomske posljedice.
Nekoliko sponzora i medijskih grupacija, zabrinutih zbog sudbine novinara, odlučilo je povući se s ovomjesečne investicione konferencije u Rijadu, a, kako mediji pišu, Velika Britanija i Sjedinjenje Države razmišljaju o bojkotovanju velike konferencije.
Pustinjski “Davos” bez Velike Britanije i SAD?
Kašogi, kritičar saudijske vlade koji je pisao za Vošington post (Washington Post), nestao je 2. oktobra nakon posjete konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu.
Vlasti u Istanbulu vjeruju da su Kašogija ubili saudijski agenti – što Rijad odbacuje kao “laži”.
<<<Turska vlada: Imamo dokaz da je Kašogi isječen na komade u konzulatu<<<
Američki predsjednik Donald Tramp je rekao da će “kazniti” Saudijsku Arabiju ukoliko bude odgovorna.
Nekoliko sponzora i medijskih grupacija odlučilo je povući se s ovomjesečne investicione konferencije u Rijadu, nazvane Davos u pustinji, kao rezultat zabrinutosti zbog sudbine Kašogija.
Diplomatski izvori su izjavili za BBC da ministar finansija SAD-a Stiven Mnučin i ministar vanjske trgovine Velike Britanije Lijam Foks, možda neće prisustvovati događaju, čiji je domaćin prestolonasljednik Mohamed bin Salman kako bi promovisao svoj program reformi.
Američke i evropske diplomate razmatraju zajedničku izjavu o osudi ukoliko se potvrdi da su Kašogija ubili saudijski agenti.
Kada se misterija Kašogi riješi, priča se ne završava
CNN navodi da postoje dvije verzije priče u svijetu koje se odnose na nestanak Džamala Kašogija.
“Nema preklapanja. Nema dogovorenih činjenica, osim različitih tumačenja, ali ne ostavlja prostor za razumnu sumnju… U diplomatiji, sumnja je dobra. Ostaje prostor za povratak i izvinjenje. Priliku da se kaže žao mi je, zacrveni i nastavi dalje.
Saudijska verzija ne ostavlja prostor za grešku. Ponavlja se od Rijada do Abu Dabija. Kašogi nije ubijen, to je ta verzija. Još gore, čitavu sagu su sastavili rivali Saudijske Arabije kako bi ukaljali reputaciju kraljevstva.”
CNN prenosi i da postoje neriješeni detalji oko nestanka Kašogija i to ne samo u detaljima preko priče, već u cijelom narativu.
“To je, prije svega, potencijalno opasno za prestolonasljednika Saudijske Arabije, koji je bio glavna sila u kraljevstvu duže od dvije godine. Ako se javno iznesu dokazi, koji sugerišu da je Kašogi nastradao nasilnom smrću ili su ga oteli saudijski agenti, kraljevstvo nema verziju priče koja bi mogla da odgovori na to.”
Tramp je na strani Saudijske Arabije i nije sam
Najčudniji detalj reakcije na moguću otmicu i ubistvo saudijskog kritičara i novinara Vošington posta Džamala Kašogija u Turskoj je ideja među američkom vanjskopolitičkom elitom da Saudijska Arabija visoko cijeni svoj dugogodišnji savez sa Vašingtonom i da se zato nikada ne bi umiješala u takvu grozotu, piše kolumnista Vošington posta Kolbert King i navodi da s tim nije saglasan.
“Dinastija Saud, koja vlada tim kraljevstvom, nije Vlada… Porodica nudi lice vjerske pobožnosti. Ali Saudijska Arabija je među najgorim, mizoginim kršiocima ljudskih prava na licu Zemlje. Ućutkavanje kritike je obrazac saudijske umjetnosti.”
Autor ističe i da je Saudijska Arabija SAD satjerala uz zid sa embargom na naftu 1973. godine.
“Oni su 2008. godine okretali glavu od predsjednika Džordža Buša, kada je apelovao na njih da snize cijene. Oni su besprijekorno povećali proizvodnju nafte u 2015. godini kako bi snizili cijene, zadržali tržišni udio i potkopali razvoj američkog naftovoda.
Naši dobri drugovi?
Ne postoji ništa što bi sugerisalo da su za Saudijsku Arabiju SAD nešto više od dobrog međunarodnog kupca i korisnog tjelohranitelja protiv agresije njihovog rivala, Irana.”
Autor na kraju zaključuje da će Džamal Kašogi javno biti oplakan i ožaljen, ali da u saudijsko-trampovskom viđenju stvari, ‘naš hrabri kolega je samo dosadan i komplikovan signal na radaru’.
Saudijski nestanak sa ruskim odjekom
Blumbergov kolumnista Leonid Beršidski piše da kada je saudijski novinar nestao nakon ulaska u konzulat svoje zemlje u Istanbulu, a turski izvori tvrdili da je tamo ubijen, nije mogao a da ne pomisli na ubistvo ruske novinarke Ane Politkovskaje (Anna Politkovskaya) od prije 12 godina – kao i na neobičnu ali nepotpunu sličnost između dvije najveće svjetske naftne diktature.
“Ubistvo Politikovskaje u liftu njene zgrade 2006. godine progoni od tada ruskog predsjednika Vladimira Putina; to je bila jedna od prekretnica u njegovoj tranziciji od korisnog saveznika Zapada nakon napada 11. septembra do statusa lažnog autoritarnog vladara. Kašogijev nestanak 2. oktobra trebalo bi, po svim pravilima, da bude slična prekretnica za prestolonasljednika Mohameda.”
Autor objašnjava i da je prošle godine napisao da se pod princom Mohamedom Saudijska Arabija Putinizira, a ne modernizuje.
“Kao ruski novinar koji je kritikovao Putina oštrije nego Kašogi princa Mohameda, ne bojim se za moju ličnu sigurnost; u ruskoj ambasadi u Berlinu sam uspio da završim birokratiju. Kašogi se navodno plašio za svoj život i to s pravom.”
Može li “veliki reformator” Saudijske Arabije preživjeti smrt u konzulatu?
Nestanak novinara u Turskoj poljuljao je povjerenje u Rijad čak i među bliskim saveznicima, ocjenjuje Gardijan (The Guardian).
Početkom 2016. godine, kada je Mohamed bin Salman još bio zamjenik prestolonasljednika i Donald Tramp kandidat za američkog predsjednika, tadašnji 30-godišnji Saudijac pozvao je britanske zvaničnike u Rijad da ga posjete. Imao je jednu stvar na umu, rekla su dva zvaničnika koja su prisustvovala tog dana – kako se suočiti sa Vladimirom Putinom.
Uloga ruskog predsjednika na Bliskom Istoku iznenada se proširila i njen uticaj na čitavu Evropu i SAD rastao je jednako brzo. Mladi princ izgledao je znatiželjno o tome šta je nepredvidljivi Putin radio: aneksija, zastrašivanje, odstupanje, negiranje objektivnih činjenica. Ali se ipak vraćao na jedno pitanje, zvaničnici su se prisjetili: kako se Putin uvijek izvuče?
“Bio je fasciniran njime,” rekao je jedan od Britanaca za Observer. “Činilo se kao da mu se divio. Dopadalo mu se ono što je on radio. Dvije godine kasnije princ Mohamed je upleten u krizu goru od bilo koje ranije za vrijeme kratke vladavine najmoćnijeg tridesetogodišnjaka na svijetu”, piše Gardijan.
Događaji, kako su ih opisali turski zvaničnici, su zapanjujući i poljuljali su povjerenje u princa Mohameda, čak i među njegovim najbližim saveznicima, koji su do prošle sedmice nedvosmisleno pružali podršku njegovom ambicioznom programu reformi. Uz mnogo dokaza Turske protiv Saudijske Arabije koji su sada javno otkriveni, Ankara – i Rijad – obraćaju se Vašingtonu kako bi pronašli izlaz iz krize naizgled beskrajnih razmjera.
Turskoj ne treba istražna pomoć za utvrđivanje sudbine Kašogija, piše list, te dodaje da joj je neophodno političko pokriće da rukovodi problemom koji može imati značajne tržišne i investicione posljedice.
