Kuba, nekada vodeći svjetski proizvođač šećera, sada prvi put mora da ga uvozi u znatnim količinama. Šećer je činio najveći dio ukupnoga kubanskog izvoza. Ali je propast kubanskog velikog brata Sovjetskog saveza, ključnog i gladnog kupca, promijenila sve.
Na to su se kasnije nadovezali izostanak ulaganja u sjeme, đubrivo i pesticide. Potom je bila i sezona razornih uragana.
Kuba je početkom devedesetih godina prošlog vijeka proizvodila osam miliona tona šećera godišnje. Decenijama poslije zaustavila se na dva.
Tada je šećer činio gotovo 75 odsto kubanskog izvoza. Do 2015. udio je pao na 13 odsto.
U septembru prošle godine zemlju je poharao uragan Irma, koju je slijedila duga kišna sezona. Šećerna trska teško je nastradala, zbog čega Kuba sada uvozi šećer iz Francuske.
Kubanski je šećer smećkast. Francuski se dobija od šećerne repe pa je bijele boje, a zrnca su pravilnija.
“Vrlo je dobar, vrlo sladak, nije neka razlika. Osim boje”, kaže 40-godišnja domaćica Felicija Navaro.
Od 2001. do 2017. Kuba je iz Francuske uvezla samo tri tone šećera. U ova tri ljetnja mjeseca taj je broj skočio na 40.000 tona. Ponižavajuće za zemlju koja je bila najveći svjetski proizvođač i jedan od najvećih izvoznika šećera, prenosi Poslovni dnevnik.
Do 1960. jedan od najvećih kupaca kubanskog šećera bile su Sjedinjene Države. Kasnije su ih zamijenili Sovjeti.
Do kraja godine Kuba će proizvesti samo 1,1 tonu šećera. To bi, naravno, bilo dovoljno za kubanske potrebe, ali zemlja mora ispuniti izvozne ugovore s Kinom.
Za iduću godinu predviđa se rast proizvodnje na tonu i po, ali to je jako daleko od proizvodnje osamdesetih godina prošlog vijeka.
Kuba za to okrivljuje poluvjekovni američki trgovinski embargo.
