Planeta

Hoće li Koreja iskoristiti četvrtu šansu za mir?

IIustracija, foto: Pixabay

Sjeverna Koreja juče se obratila “svim Korejcima u zemlji i inostranstvu” i pozvala na ujedinjenje Korejskog poluostrva bez miješanja drugih zemalja. No, sličnih pokušaja je već bilo.

Atlete Sjeverne i Južne Koreje marširaće pod jednom zastavom tokom ceremonije otvaranja Zimskih olimpijskih igara, koje se održavaju za mjesec dana. Korejska zastava ujedinjenja je kako veliki simobl pomirenja, tako i podsjetnik na podijeljenost Koreje, koja traje još od 1945. godine. Iako je pitanje ponovnog ujedinjenja bilo temelj dijaloga Seula i Pjongjanga, istorija pokazuje da takvi napori obično nisu daleko odmicali.

Šta misle Korejci?

Stanovnici Južne Koreje nisu previše optimistični po pitanju ujedinjenja. Prema istraživanju iz 2017. godine, koje je sproveo Nacionalni univerzitetski institut za mir i studije o ujedinjenju iz Seula, 24,7 odsto Južnokorejaca ne misli da je ujedinjenje moguće. Samo 2,3 odsto smatra da je ono moguće “za pet godina”, dok 13,6 odsto njih misli da bi moglo da se dogodi “za 10 godina”.

Ipak, isto istraživanje pokazuje da 53,8 odsto stanovnika Južne Koreje vjeruje da je ujedinjenje neophodno.

Tri pokušaja

Prvi put nakon rata Sjeverna i Južna Koreja su sjele za pregovarački sto 1971. godine, kada su se dogovorile o osnovnim principima ujedinjenja. Dogovorili su se da ujedinjenje treba da se ostvari kroz nezavisne napore dvije države, mirno, i uz promociju nacionalnog jedinstva, uz prevazilaženje ideologija i sistema.

Pregovori su ipak ubrzo propali, jer je Sjeverna Koreja željela da unutrašnjim dijalogom odvoji jug od Amerike i Japana, dok je tadašnji lider Južne Koreje Park Čung-Hi pregovore vidio kao sredstvo da konsoliduje vlast.

Ujedinjenje je ponovo izgledalo kao moguće kasnih 1980-ih godine, dok se hladni rat privodio kraju. Olimpijske igre u Seulu 1988. godine viđene su kao način za popravljanje odnosa sa komunistima u svijetu, i veliki broj njih je i došao na igre. Kako je rastao status Seula u svijetu tako je i Pjongjang sve više želio da pregovara. Do 1991. godine ponovo se došlo na ideju o ujedinjenju, i potpisan je Osnovni dogovor, po kojem nisu viđene kao dvije države već kao jedna sa “privremenim statusom”.

Međutim, odnosi su se opet zategli do 1992. godine, jer Pjongjang nije prihvatio inspekcije Međunarodne agencija za atomsku energiju i protestovao je protiv vojnih vježbi Seula i Vašingtona.

Posljednji pokušaj dogodio se 2000. godine, ali su ga napori sjevera ka nuklearnom razvoju ograničili.

Četvrti pokušaj?

Ono što su pokazala tri pokušaja je da ujedinjenje nije održivo ukoliko Pjongjang ne odbaci nuklearne ambicije.

Ipak, trenutni predsjednik Južne Koreje Mun Džae-in otvoreniji je za nastavak pregovora bez takvih uslova, piše “Konversejšn”, što bi moglo da se pokaže kao prekretnica.

Predsjednik Mun suočava se sa istim problemima kao i njegovi prethodnici. Ali dok prijetnja sa sjevera raste moraće da radi bliže sa zemljama koje nameću sankcije Pjongjangu, što bi moglo da ugrozi podršku ujedinjenju.

Send this to a friend