Iranska parlamentarka i sociologinja Parvana Salahsuri kaže da je nakon što je odlučila da se prijavi za jednu od nekoliko uticajnih pozicija u parlamentu shvatila da za to nema nikakve šanse jer je žena, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
“Zastupnici to shvataju kao mušku poziciju i ne bi prihvatili prisustvo žene“, kazala je 55-godišnja reformistkinja.
Salahsuri je jedna od 17 žena koje su 2016. godine izabrane za parlament koji ima 290 poslaničkih mjesta, što je bio rekordan broj u Iranu od kada je nakon Islamske revolucije prije četiri decenije uspostavljeno konzervativno vjersko liderstvo.
Žene se tamo rutinski suočavaju s pravnom i kulturnom diskriminacijom koja daje manju težinu njihovom svjedočenju pred sudom, zabranjuje im ulazak u mnoge sportske arene, provodi strogi kodeks oblačenja, a u nekim slučajevima im zabranjuje putovanja bez pratnje.
Salahsuri je rekla da su se ona i druge žene u parlamentu suočile s dodatnim otporom muških kolega, koji su odbacivali njihove prijedloge, vršili pritisak na njih da ne govore i onemogućili im rad na visokim pozicijama.
Nekoliko žena se prijavilo za visoke pozicije u parlamentarnom odboru u protekle tri godine, ali nijedna nije uspjela.
“U ovim situacijama postaje jasno u kojoj mjeri muškarci podržavaju žene i, što je još važnije, koliko oni vjeruju u žene”, kaže Salahsuri.
Ona je citirala prijedlog kojim bi se uspostavila kvota od jedne šestine za žene na izbornim listama, ali kaže da su se muškarci snažno suprotstavili prijedlogu.
Predsjednik Hasan Rohani osvojio je izbore 2013. godine na osnovu relativno umjerene platforme, koja je uključivala pozive za “jednake mogućnosti za žene” i relaksiranje nekih ograničenja na medije. Međutim, njegovi kritičari kažu da u oba područja nije ostvario rezultate.
“Parlament je dio diskriminatorne makrostrukture zemlje”, kazala je Salahsuri.
Međutim, ona navodi da su parlamentarke uspješno podigle kolektivni glas žena, ističući neke od problema s kojima se suočavaju, uključujući obaveznu islamsku haljinu ili hidžab.
Prijedlog zakona o zabrani braka za devojčice mlađe od 13 godina odbio je parlamentarni Odbor za pravosuđe zbog protivljenja onih koji smatraju da je prijedlog zakona u suprotnosti s islamskim zakonom.
Nedavno je usvojen prijedlog zakona kojim se pooštrava kazna za napade kiselinom, čije žrtve su najčešće žene. Ali još uvijek je potrebno odobrenje od tvrdokornog Vijeća čuvara — tijela koje se sastoji isključivo od starijih muškaraca.
Salahsuri i njene koleginice predložile su druge mjere, uključujući i nacrt zakona koji bi olakšao putovanja sportistkinja i drugih žena pozvanih da prisustvuju međunarodnim kulturnim, naučnim i sportskim događajima izvan zemlje.
Prema iranskom zakonu, ženama je potrebna dozvola očeva ili muževa da putuju izvan zemlje. Tako je 2015. godine suprug jedne iranske fudbalerke odbio da da odobrenje za njeno učešće na turniru u Maleziji.
Parlamentarke su se takođe zalagale za veću ulogu žena sudija koje trenutno služe u savjetodavnom svojstvu.
Salahsuri je više puta kritikovana zbog podizanja ženskih pitanja i poziva na oslobađanje opozicionih ličnosti Mir Husein Musavi, njegove supruge, univerzitetske profesorice Zahre Rahnavard i reformističkog sveštenika Mehdija Karubija, od kojih su svi bili u kućnom pritvoru od 2011. godine zbog osporavanja iranskog establišmenta i isticanja navodnih kršenja ljudskih prava.
Salahsuri se navodno suočila sa zlonamjernim onlajn i oflajn napadima i seksualnim uvredama zbog njenog govora u septembru 2018. godine u kojem je kritikovala nedostatak slobode u Iranu, kao i siromaštvo i korupciju, i predložila da se “vojna tijela” ne bi trebala miješati u politiku.
Njene kolege su tada rekli da je Salahsuri bila “šokirana” intenzitetom verbalnih napada s kojima se suočila. Za njenog muškog kolegu, Golamreza Hejdarija, koji je takođe kritikovao državnu politiku u govoru istog dana, rečeno je da je bio pošteđen takvih napada.
Salahsuri je za portal Kabaronlajn izjavila da će ona i njene koleginice nastaviti da se bave ženskim pitanjima u parlamentu.
“Sistem djeluje na način koji ponižava žene”, rekla je ona, dodajući da se zakoni moraju promijeniti kako bi se okončala takva diskriminacija.
Ipak, smatra da je ipak došlo do sporog napretka.
“Mislim da smo uspjeli biti djelotvorni u određenoj mjeri, ali ne u potpunosti”, zaključuje ona.
