Planeta

Jednostavan vodič: Šta su klimatske promjene

BBC Njuz istražuje šta znamo i šta ne znamo o promjeni vremenskih uslova na Zemlji.

Naučnici kažu da globalno zagrijevanje može da izazove katastrofalne posljedice po planetu.

Ljudske aktivnosti povećale su emisiju ugljen dioksida, što je povećalo temperaturu. Među mogućim posljedicama su ekstremni vremenski uslovi i topljene polarnog leda.

Šta, dakle, znamo o zemaljskoj klimi koja se mijenja?

Šta su klimatske promjene?

Zemljina prosječna temperatura je oko 15 stepeni Celzijusa, ali je u prošlosti znala da bude mnogo viša i mnogo niža.

Klima ima prirodne fluktuacije, ali naučnici kažu da temperatura sada raste brže nego u većini ranijih slučajeva.

Sunčevu energiju koja se emituje nazad u svemir sa Zemljine površine apsorbuju gasovi efekta staklene bašte i re-emituju u svim pravcima.

To istovremeno zagrijeva nižu atmosferu i površinu planete. Bez tog efekta, Zemlja bi bila oko 30 stepeni Celzijusa hladnija i vrlo nepristupačno mjesto za život.

Naučnici vjeruju da ovom prirodnom efektu staklene bašte pridodajemo i mi, gasovima koje otpuštaju industrija i poljoprivreda i time zadržavamo više energije i povećavamo temperaturu.

Ovaj fenomen je poznat kao klimatske promjene ili globalno zagrijevanje.

Šta su gasovi efekta staklene bašte?

Gas efekta staklene bašte sa najvećim uticajem na zagrijevanje je vodena para. Ali ona se u atmosferi zadržava svega nekoliko dana.

Ugljen dioksid (CO2), međutim, zadržava se mnogo duže. Trebalo bi stotine godina za povratak na pred-industrijske nivoe, a prirodni rezervoari kao što su okeani mogu da upiju samo određenu količinu.

Većina emisija ugljen dioksida koje proizvodi čovjek potiče od sagorijevanja fosilnih goriva. Kad se sijeku šume koje apsorbuju ugljenik i ostavljaju da istrunu ili se spaljuju, taj pohranjeni ugljenik se oslobađa i doprinosi globalnom zagrijevanju.

Otkako je industrijska revolucija započela oko 1750. godine, nivoi ugljen-dioksida porasli su za više od 30 odsto. Koncentracija CO2 u atmosferi veća je nego bilo kada u posljednjih 800.000 godina.

Drugi gasovi efekta staklene bašte kao što su metan i azotsuboksid takođe se oslobađaju preko ljudskih aktivnosti, ali njih ima mnogo manje nego ugljen-dioksida.

Koji su dokazi zagrijevanja?


Svijet je oko jedan stepen Celzijusa topliji nego što je bio prije široko rasprostranjene industrijalizacije, tvrdi Svjetska meteorološka organizacija.

Dvadeset najtoplijih zabilježenih godina u istoriji desilo se u posljednje 22 godine, a 2015-18 čine najtoplije četiri.

Širom planete, prosječan nivo mora povećao se za 3,6 milimetara godišnje između 2005. i 2015. godine.

Većina ovih promena dešava se zato što, kako se zagrijeva, voda povećava zapreminu.

Međutim, smatra se da led koji se otapa nije glavni razlog rasta nivoa mora. Povlači se većina glečera u svjetskim oblastima s umjerenom klimom.

A satelitski snimci pokazuju dramatično opadanje arktičkog morskog leda poslije 1979. godine. Grenlandski ledeni omotač posljednjih godina doživio je rekordno otapanje.

Satelitski podaci pokazuje da Zapadni antarktički ledeni omotač takođe gubi masu. Nedavna studija ukazuje na to da je istočni Antarktik takođe vjerovatno počeo da gubi masu.

Posljedice klime koja se mijenja mogu da se vide i po vegetaciji i kopnenim životinjama. Među njima su ranija vremena cvjetanja i sazrijevanja plodova kod biljaka i promjene teritorija kod životinja.

Koliko će temperatura rasti u budućnosti?

Promjena u globalnoj površinskoj temperaturi između 1850. godine i kraja 21. vijeka najvjerovatnije će nadmašiti 1,5 stepeni Celzijusa, sugeriše većina simulacija.

Svjetska meteorološka organizacija kaže da ako se trenutni trend zagrijavanja nastavi, temperature bi do kraja ovog vijeka mogle da porastu za 3-5 stepeni Celzijusa.

Porast temperature od 2 stepena Celzijusa odavno se smatra uvodom u opasno zagrijavanje. U skorije vrijeme, naučnici i kreatori politike tvrde da je ograničavanje porasta temperature na 1,5 stepeni Celzijusa bezbjednije.

Izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2018. godine sugerisao je da bi postizanje cilja od 1,5 stepeni zahtijevalo “brze, dalekosežne i neprikosnovene promjene u svim segmentima društva.”

Ujedinjene nacije vode političku inicijativu za stabilizovanje emisija gasova efekta staklene bašte. Kina emituje više CO2 nego bilo koja druga zemlje. Slijede je SAD i zemlje članice EU, mada su emisije po glavi stanovnika mnogo veće tamo.

Ali čak i ako sada dramatično smanjimo emisiju gasova efekata staklene bašte, naučnici kažu da će se ti efekti nastaviti. Velikim vodenim i ledenim masama su potrebne stotine godina da reaguju na promjene temperature. A potrebne su decenije da se ugljen dioksid izbaci iz atmosfere.

Kako će klimatske promjene uticati na nas?

Velika je neizvjesnost povodom toga koliki će uticaj na nas izvršiti klima koja se mijenja.

Mogla bi da izazove nestašicu pijaće vode, dramatično da izmjeni našu sposobnost za proizvodnju hrane i poveća broj smrti od poplava, oluja i toplotnih talasa. To je zato što se očekuje da će klimatske promjene povećati učestalost ekstremnih vremenskih događaja – iako je povezivanje svakog pojedinačnog takvog događaja sa globalnim zagrijavanjem komplikovano.

Kako se svijet zagrijava, više vode isparava, što dovodi do veće vlažnosti u vazduhu. To znači da će mnoge oblasti doživheti intenzivnije kiše – a na nekim mhestima veće snuhežne padavine. Ali će se rizik od suše u kopnenim oblastima tokom vrelih lheta povećati.

Očekuje se više poplava od oluja i dizanja nivoa mora. Ali velika je vherovatnoća da će doći i do veoma jakih regionalnih varijacija prema ovim obrascima.

Siromašnije zemlje, koje su slabije opremljene da se nose sa brzim promhenama, mogle bi najviše da ispaštaju.

Predviđaju se izumiranja biljaka i životinja jer se staništa muhenjaju brže nego što vrste mogu tome da se prilagode. A Svhetska zdravstvena organizacija (SZO) je upozorila da bi zdravlje miliona ljudi moglo da bude ugroženo učestalošću malarije, bolesti koje se prenose preko vode i neuhranjenošću.

Kako se više CO2 ispušta u atmosferu, količina koju more upija se povećava, zbog čega voda postaje kiselija. To može da predstavlja ogromne probleme po koralne grebene.

Globalno zagrijavanje dovešće do daljih promhena koje će dovesti do daljeg zagrijavanja. To uključuje otpuštanje velikih količina metana kako se permafrost – smrznuta zemlja uglavnom na višim nadmorskim visinama – bude otapao.

Naša reakcija na klimatske promjene biće jedan od najvećih izazova sa kojima ćemo se suočiti u ovom vijeku.

Send this to a friend