Kako je Kovid-19 stvorio nove diktature

Iako je koronavirus zahvatio cijeli svijet, neke zemlje ne priznaju njegovo postojanje na svojoj teritoriji, a drugi koriste tu situaciju kako bi osnažili svoje ionako autoritarne režime te prisvojili još više ovlašćenja. Kontroverzni filipinski predsjednik Rodrigo Duterte opet je zadivio svojim drakonskim mjerama – ovlastio je policiju i vojsku da mogu da pucaju i ubiju one koji krše samoizolaciju, prave probleme ili prema procjeni policije ugrožavaju zdravlje njih i druge.

To je po njemu najbolji način da se spriječi neposlušnost. Doduše, policija i vojska ovih dana u siromašnim četvrtima Manile imaju pune ruke posla jer su se ljudi tamo pobunili da im se ne dostavlja hrana, ljekovi i ostale najnužnije potrepštine te da se u tim dijelovima grada već osjećaju nestašice pa i glad.

Voljeni predsjednik

Turkmenistanski vođa Gurbanguli Berdimuhamedov s titulom Arkadaga (Zaštitnik) prvo je zabranio da se uopšte u javnom prostoru koristi termin “korona” te u zatvor tjerao sve one koji nose zaštitne maske, posljednjih dana je ipak dao nalog da se napravi rebalans budžeta zbog epidemije, koju ne priznaje. Natjerao je sve strance (što je izazvalo i malu napetost s Rusijom) da se testiraju, a potom im to naplatio.

Svojim građanima koji putuju po zemlji naložio je da uz lična dokumenta moraju imati rendgen snimak pluća i nalaz krvne slike, ne stariji od par dana. A stanovnici svoje kuće moraju dezinfikovati stepskom rutvicom (garmalom), sasušenim cvijetom koji se zapali a potom dimom “dezinfikuju” prostori. Nikakvi drugi dezinficijensi se ne smiju koristiti, a i nema ih u slobodnoj prodaji. Treba li napomenuti da je voljeni predsjednik autor nekoliko knjiga o liječenju biljem? Tako je to u zemlji gdje se ni termin korona ne smije upotrijebiti pod prijetnjom kazne.

Azerbejdžanski dugogodišnji predsjednik Ilham Alijev iskoristio je situaciju da, u brizi za stanovništvo, onemogući sijanje panike i nepotrebno uznemiravanje ljudi. To po njemu radi “peta kolona” i “neprijatelji nacije” s kojima se treba obračunati jer ovu situaciju koriste da bi podrivali vlast i pokušali je destabilizovati. U ovih par mjeseci epidemije, u Azerbejdžanu, javljaju tamošnje opservatorije za ljudska prava, pohapšeno je na desetine opozicionih političara, novinara i boraca za ljudska prava prema Zakonu o širenju panike.

Vlasti negiraju da se ljudi hapse zbog političkih uvjerenja, pa navode slučaj borca za ljudska prava Tofika Jagubua koji je, kažu, na putu napao vozača koji je udario u njegov automobil, te je izazvao incident.

Zemlja na ivici ekonomskog kolapsa

U susjednoj Jermeniji uvedeno je vanredno stanje, a i u medijima i po društvenim mrežama smije se o koroni objavljivati isamo ono što kažu zvanični organi. Već je nekoliko portala zatvoreno, a mnogi blogeri i novinari morali su pod prijetnjom zatvora obrisali svoje postove i skinuli svoje tekstove. Inače, u regiji Nagorni Karabah, koja je pod armenskim “protektoratom”, uprkos epidemiji, održani su, krajem prošle sedmice, predsjednički i parlamentarni izbori.

U najsiromašnijoj zemlji postsovjetske Srednje Azije Tadžikistanu zvanično nema oboljelih. No, tamo ionako ima tek 2.000 testova na nešto manje od 10 miliona stanovnika. Nakon što jedino gledamo bjeloruski fudbal, sada bi na naše ekrane mogao doći i tadžikistanski, čije prvenstvo počinje danas. U tamošnjem fudbalskom Savezu nadaju se čak i zaradi od prenosa utakmica po svijetu. Škole i fakulteti rade.

Ali zemlja je na rubu ekonomskog kolapsa. Naime, više od trećine budžeta Tadžikistana puni se novčanim doznakama gastarbajtera, (uglavnom onih koji rade u Rusiji). No, mnogi su sada izgubili posao i vraćaju se kući gdje nema kapaciteta ni za normalnu medicinsku pomoć, a kamoli u ekstremnim uslovima.

Iako bjeloruski otac nacije Aleksandar Lukašenko ismijava koronavirus i tjera Bjeloruse na vazduh, a ne na sjedenje u zagušljivim stanovima, ipak je, pišu ruski mediji, zatražio pomoć i savjet Rusije oko suzbijanja epidemije, a prema posljednjim podacima ta zemlja ima nagli porast zaraženih, u svega nekoliko dana od 38 priznatih već su došli do gotovo 400. Dolazi li vrijeme da se s bjeloruskog ipak prebacimo na tadžikistanski fudbal?

Sveštenstvo u Gruziji ne odustaje od liturgija

U zakavkaskoj državi Gruziji uveden je policijski sat od 21 do 6, ali njih ne muči državna vlast, koja je, doduše, zapovjedila da se one koje se uhvati u kršenju samoizolacije prvo kazni sa 1000 dolara, a ako ih uhvate u ponovnom kršenju, prijete im i do tri godine zatvora. No, Gruzija ne zna kako da nagovori svoje sveštenstvo da odustane od liturgija i pričešćivanja vjernika istom kašičicom.

Naime, u Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi rekli su da neće obustaviti bogosluženje i pričešćivanje jer bi to pokolebalo vjeru kod ljudi baš u ovim armagedonskim vremenima, kad je crkva jedina utjeha. Iz GPC-a su čak poručili da su oni postojaniji i vjerniji od Ruske pravoslavne crkve, a pogotovo od muslimana, koji su u vrijeme korone odustali od molitvi, odnosno klanjanja, te pozvali vjernike da ostanu u svojim kućama.

Vlast se boji da pritisne čelništvo Gruzijske pravoslavne crkve, ali skromno upozorava da bi to moglo da doprinese širenju zaraze.