Postoji samo jedan aktivan brod američke mornarice koji je u vlasništvu strane vlade. I to, ni manje-ni više, Sjeverne Koreje.
23. januara 1968. godine Sjeverna Koreja je napala i oduzela USS Pueblo, polunaoružani špijunski brod koji se kretao u međunarodnim vodama u blizini njihove obale. Barem je tako tvrdila američka vlada. Poslat je kako bi sakupio što više podataka o “misterioznoj“ vojsci još misterioznije nacije, a na njemu se nalazila osjetljiva špijunska oprema za enkripciju i obavještajne dokumente.
Jedan član posade je ubijen, a 82 ostalih su zarobljeni i maltretirani narednih godinu dana.
Pedesetogodišnjica od otimanja broda obilježava se 23. januara i sjajan je podsjetnik da su veze između Vašingtona i Pjongjanga bile napete i prije nego što su Donald Tramp i Kim Džong-un razmijenjivali uvrede na nivou osnovne škole.
A dobra je lekcija i za danas.
Iako su ove dvije zemlje u čudnim odnosima više od pola vijeka, neki periodi su bili gori od ostalih. Te 1968. godine, čak i po današnjim kriterijumima, bilo je jako opasno. Kao i danas, obje zemlje su razmijenile oštre note upućene jedna drugoj. Odmah nakon otimanja broda, američka mornarica insistirala je na tome da se posada vrati i da se Sjeverna Koreja izvini, a željeli su čak da traže i kompenzaciju shodno sa međunarodnim pravom.
Pjongjangu se ovo nije dopalo. Narednih par mjeseci obilježile su tenzije i mali okršaji između SAD i Sjeverne Koreje. Nekoliko dana ranije specijalne snage Sjeverne Koreje su skoro uspjele da ubiju predsjednika Južne Koreje u Plavoj kući, koja je ekvivalent Bijeloj kući u SAD.
S druge strane, vrhovni general Pak Čang-kuk izjavio je da se USS Pueblo kretao vodama Sjeverne Koreje, a ne međunarodnim. Pjongjang je tražio SAD da to prizna i da se izvini i obeća da se tako nešto više nikada neće ponoviti – dokumentovano. Vašington je prvo ignorisao ideju, ali su na kraju pristali i tako obustavili jednogodišnju diplomatsku sramotu kojoj su bili izloženi.
U tim mjesecima, SAD koje su bile u ratu sa Vijetnamom stekle su veliko vojno prisustvo oko Južne Koreje, gdje su raspoređivale nekoliko avio prevoznika. SSSR, ključni sjevernokorejski saveznik poslao je brodove u Japansko more. Scenografija je izgledala kao da se priprema jedan ozbiljan konflikt.
U međuvremenu zarobljena američka posada u Pjongjangu preživljavala je teror – glad, saslušanja, premlaćivanja i psihološko mučenje trajali su nešto manje od godinu dana. Komandant Lojd M. Bučer je čak izveden pred lažan streljački vod da bi „priznao“ svoje greške kada su zaprijetili da će ubiti njegove ljude.
Za Sjevernokoreance, brod je bio pravo bogatstvo za špijunažu zahvaljujući svoj tehnologiji koju je posjedovao i priručnicima za rukovanje. Zanimljivo je da je posada SAD u momentu preuzimanja broda pokušala da uništi mnoge stvari na njemu, ali stručnjaci vjeruju da je velika vrijednost pala u ruke Sjeverne Koreje, tačnije pripadnika KGB-a u SSSR-u.
Inače, tadašnji američki predsjednik Lindon Džonson susreo se sa ozbiljnim zahtjevima da se osveti Sjevernoj Koreji. Štaviše, postojali su i ratni planovi, koji su uključivali nulekarne napade. Srećom, Džonson je bio uzdržan i želio je diplomatskim putem i tajnim pozivima da riješi spor.
Džek Čevers, koji je napisao knjigu o incidentu sa Pueblom, zapitao se da li bi Trampova administracija pokazala ovakvu uzdržanost ako bi se suočila sa sličnom provokacijom.
Posada je puštena na slobodu pred Božić, a SAD su se izvinile Sjevernoj Koreji i potpisale dokument da se tako nešto više neće ponoviti.
Šteta je ipak učinjena – Sjeverna Koreja je ponizila Ameriku i postigla svoj cilj. Danas, trofej Hladnog rata usidren je u rijeci Potong kao dio ratnog muzeja u Pjongjangu.
Otimanje američkog broda dobar je podsjednik da je režim Kima Džonga-una, sada već trećeg nasljednika diktature, nepredividiv etnitet koji ne poštuje međunarodna pravila. Tokom Drugog svjetskog rata SAD i SSSR su imali jasan dogovor oko špijunskih brodova – ne dirajte nas, nećemo ni mi vas. SAD je pogrešno procijenila Pjongjang smatrajući da će poštovati ista pravila. Ali, nijesu.
I, takva potcjenjivanja ništa manje nijesu opasna ni danas.
