Kako je uhvaćen Bin Laden: Od lažnog imena do sahrane na otvorenom moru

Godine frustracije i strpljivih napora, tehnološke inovacije, izgubljeni životi, greške, potrošen novac. Put do Osame bin Ladena bio je težak, a uspjeh na tom putu mogao je doći samo kao posljedica sjajnog povezivanja tačaka. Prva tačka bilo je ime. I to lažno.

Abu Ahmed al-Kuvaiti po prvi put se pominje vlastima u Mauritaniji od strane operativca Al Kaide. To je bio očigledan pseudonim, a ime je značilo “otac Ahmeda iz Kuvajta”. Kada je pet zarobljenika na tajnim lokacijama pitano za to ime, četvorica su ga povezali sa Bin Ladenom. Međutim, dva najvažnija zarobljenika ili su minimizirala važnost ili negirala postojanje takvog čovjeka u Al Kaidi. Upravo to je moglo da znači samo jedno – taj čovjek je važan.

Dvije godine kasnije, tačnije 2007. CIA je saznala pravo ime Kuvaitija – Ibrahim Said Ahmed. Preko njegovog imena i neke promjene u mobilnom telefonu, pronađena je i njegova lokacija, a ubrzo je otpočelo i sistematsko nadgledanje.Ljudi na terenu nisu mogli da vide ništa unutar kompleksa u kom je Ahmed živio sa porodicama svoje braće, ali su saznali neke vrlo važne informacije.

Prvo, stan koji se prostirao na dva gornja sprata zgrade, pripadao je nekom ko nije dio Ahmedove porodice. Niko iz tog stana nije napuštao područje, a postojale su indicije da su braća radila upravo za nepoznate stanovnike tog stana. Operativci su otkrili i da je Ahmed i dalje dio organizacije Al Kaide.

Sa tim saznanjima predstavnici Centralne informativne agencije su otišli u Ovalni kabinet Bijele kuće. Obama je toliko bio upoznat sa Bin Ladenovim likom, da je odavno prestao da ga zamišljao kao nekog ko čuči u pećini ili nekom planinskom kampu. Ipak, svi su bili iznenađeni da bi mogli da ga pronađu u skupocjenom kompleksu. Poslije dugog posmatranja, samo je jedna osoba iz tog skrivenog stana dozvolila sebi pojavljivanje – visoki muškarac u tradicionalnoj paštunskoj haljini i sa molitvenom kapom. CIA je utvrdila da je skrivena porodica velika – tri žene, mladić i više od desetoro djece, od kojih i nekoliko tinejdžera. Broj žena i djece odgovarao je teoriji Agencije da Bin Laden u bjekstvu sa sobom vodi veći dio svoje porodice.

Svi su bili uzbuđeni, ali je Obama bio oprezan, iako je, piše Gardijan, jednim dijelom vjerovao da je to istina. Napad je planiran do februara 2011. godine, a 14. marta te godine bio je zakazan sastanak sa Obamom. Na tom sastanku taj kompleks bio je označen “objektom visoke važnosti” i pretpostavljalo se da je to najvjerovatnije Osama bin Laden. “Džon”, vođa tima CIA, ocijenio je tu informaciju sa 95 odsto pouzdanosti. Veliki broj analitičara ocjenjivao je nivo pouzdanosti te informacije. Obama je tada rekao da se sa pozicije predsjednika SAD svakoga dana bavi vjerovatnoćama i da mu situacija oko Bin Ladena djeluje kao bacanje novčića – 50 prema 50. Opcija napada podrazumijevala je da više od 30 bombi bude bačeno na to područje, a predsjednik SAD se interesovao za to koliko ljudi živi u tom području i veličinu potencijalne kolateralne štete. Kada je čuo da u najbližem okruženju živi više od dvadesetoro djece i veliki broj odraslih, Obama je taj plan odbacio.

Dvije nedjelje kasnije viceadmiral Vilijam MekRejven je donio novi plan. Manje bombi, manje eksplozija, preciznije gađanje. Još je, međutim, kolatelarna šteta bila potencijalno velika, a nije bilo garancija da će Bin Laden biti ubijen. Treća i najprihvatljivija opcija, bila je da se sačeka trenutak kada visoki, mršavi čovjek izlazi na svakodnevno vježbanje i da ga tada gađa mala raketa iz drona. Obamu je najviše privlačila mogućnost da Bin Laden ne bude ubijen u napadu, da ga američke snage zarobe i da mu se zatim sudi.

Završni sastanak je obavljen 28. aprila, popodne. Jedan po jedan oficir je imao priliku da glasa za jednu od tri opcije i da ponudi argumente za tu opciju. Predsjednik SAD je okupljenima rekao da će o svemu obavijestiti okupljene sjutradan ujutru. Tadašnja prva dama godinama kasnije tvrdi da je Obama te večeri bio posebno nervozan i da je ostao budan nekoliko sati duže od nje. Sjutradan je obavijestio oficire da pripreme planove za raciju. Situacija je bila napeta, a još je napetijom činilo to što je akcija morala da bude pomjerena za jedan dan jer se iznad potencijalnog područja paljbe nadvila magla.

U situacionoj sali i kompleksu malih soba Bijele kuće okupio se veliki broj činovnika koji su pripremali čitavu operaciju, a daleko iznad kompleksa koji je predstavljao metu bila su dva “black hawk” helikoptera. Tek povremeno bi se na ekranu pojavila i neka informacija, iz centra u Lengliju. Približavajući se kompleksu sa sjeverozapada, helikopteri su postali vidljivi i iz vizure satelita.

Napad nije počeo kako treba zbog problema sa helikopterom. Vidjelo se samo da su se helikopteri prizemljili poslije svega nekoliko sekundi od otpočinjanja akcije i iz sale su tražene povratne informacije. Ipak, kada su iz helikoptera počeli da istrčavaju marinci, zabrinutost je počela da opada. Bin Ladenova porodica je kasnije svjedočila o tome da ih je probudio jak udarac i da se čula kratka pucnjava. Najvjerovatnije, pucao je Ahmed, preko čijeg imena je čitava operacija i pokrenuta. Marinci su ubili Ahmeda i ranili njegovu ženu. Da su se, kako je planirano, marinci spustili konopcima iz helikoptera, ušli bi kroz terasu i odmah uhapsili ili ubili Bin Ladena, ali je ovako on imao više od 15 minuta da se pripremi za njihov upad.

Trojica vojnika popela su se uz stepenice, skenirajući iz različitih uglova prostoriju u kojoj se nalazio. Jedan od njih je uočio visokog muškarca sa velikom bradom, kako se u tradicionalnoj pakistanskoj odjeći moli. Zapucali su, a on se povukao. U spavaćoj sobi, dvije uplakane žene ležale su preko ranjenog Bin Ladena. Jedan od vojnika pomjerio je žene sa puta i ispalio nekoliko metaka u grudi vođe Al Kaide. Bili su sigurni da je to on, iako je pred njima bila groteskna slika sa rupom na desnoj strani čela. U sali za sastanke se čuje “Džeronimo”. To je bila ključna riječ.

“Izgleda da smo ga uhvatili”, rekao je Obama okupljenima. A onda se na ekranu pojavio snimak nepovrijeđenih žena i vojnika koji vuku torbu za tijelo – Bin Ladenovo tijelo je vuklo noge i ostavljalo krvavi trag. Na kraju je tijelo zatvoreno u najlonsku vreću. Svi su bili nestrpljivi jer su helikopteri morali da napuste vazdušnu zonu Pakistana. Gore, u vazduhu, sav zaplijenjeni materijal morao je da bude sačuvan što brže. Bijeloj kući je kasnije bila potrebna i DNK provjera, ipak, bili su prilično sigurni da je to on.

Poslije svih provera, Obama se pojavio pred medijima.

“Dobro veče. Večeras mogu da izvijestim američki narod i svijet da su SAD sprovele operaciju u kojoj je ubijen Osama bin Laden, vođa Al Kaide i terorista koji je odgovoran za ubistvo hiljada nevinih žena, djeca i muškaraca”, rekao je predsjednik SAD.

Nakon mnogo rasprava odlučeno je da je naprigodnija sahrana na moru. Kamera je zabilježila kako u bijelom pokrovu tijelo tone.

Posmrtni ostaci Osame bin Ladina nestali su zauvijek.