Koronavirus poremetio posmrtne obrede u Iranu

Kambiz kaže da je dan kada je sahranio svoju 96-godišnju baku, koja je umrla pošto je zaražena korona virusom, bio “najtužniji i najusamljeniji” dan u njegovom životu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

On je bio jedini član njene velike porodice koji je prisustvovao sahrani na teheranskom groblju Behešt Zahra.

Porodica nije organizovala tradicionalno okupljanje poslije sahrane da ne bi ugrozila druge, ali i u skladu s uputstvima vlade usmjerenim na usporavanje širenja korona virusa u Iranu.

Ožalošćeni rođaci i prijatelji, koji nisu smjeli da posete njegovu baku u bolnici, mogli su samo da pozovu da izraze saučešće ili da pošalju poruke preko društvenih medija.

Međutim, u društvu koje stavlja veliki akcenat na snažne porodične veze i u kome se ljudi dodiruju i grle da izraze naklonost, Kambiz (to nije njegovo pravo ime) za RSE kaže da se osjećao posebno usamljeno i da je to iskustvo za njega bilo traumatično.

“Svi su jako tužni jer ne možemo održati obred i žaliti zajedno, što je utjeha za žive”, kaže on. “Oduzeto nam je (to iskustvo)”.

Da bi obuzdala smrtonosnu epidemiju Covid-19, iranska vlada zabranila je pogrebne obrede, dok zahtjeva od Iranaca da strogo poštuju higijenske rutine i pravila fizičkog distanciranja.

Od pandemije je do 6. aprila zvanično umrlo više od 3.730 Iranaca a zaraženo više od 60.500, mada mnogi Iranci i međunarodni posmatrači vjeruju da je broj preminulih i ukupnih slučajeva daleko veći.

Vlasti su saopštile da su preminuli od Covid-19 sahranjeni prema protokolu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Mrtve, prema izvještajima, u vrećama za tijelo polažu u grobove obučeni pogrebni radnici u zaštitnim odjelima koji ih potom pokrivaju krečom.

Članovima porodice u nekim slučajevima je dozvoljeno da se pomole pre ukopa, uz poštovanje pravila o distanciranju i bez grljenja ili ljubljenja.

Direktive su dovele do veoma neobičnih scena sahrana koje su mnogi opisali kao “nadrealne”.

Mnogim Iranacima je tugovanje u samoći povećalo bol gubitka njihovih najmilijih.

Obredi žaljenja odmah poslije sahrana, kao i nedelju dana kasnije i 40 dana nakon smrti, prilika su da se porodice i prijatelji okupe i utješe jedni druge.

Sada su, međutim, ljudi prinuđeni da tuguju u izolaciji svojih domova.

Za razliku od Kambiza, koji je mogao da se oprosti od svoje bake, Siavaš nije uspio da vidi svog brata, koji je prije dvije nedjelje umro od raka u gradu Rašt na sjeveru Irana.

Siavaš ga je posjetio u junu, ali je zbog epidemija korona virusa spriječen da opet ode u grad na Kaspijskom moru da posljednji put vidi brata i prisustvuje njegovoj sahrani. On kaže da je nedavno izgubio i bliskog prijatelja u Teheranu koji je umro od Covid-19 i od kojeg takođe nije mogao da se oprosti.

Siavaš kaže da je mnogima uskraćen poslednji pozdrav kao rezultat smrtonosne pandemije. “Kad ne oplakujete voljenu osobu, ne mislite da je mrtav”, kaže on za RSE.

The burial of Dr. Mehdi Variji, who lost his life while treating #Covid19 patients in a Tehran’s district 21. He is buried next to his father who martyred during 1980s war. Unlike his father, no one is at his burial service. pic.twitter.com/0tA38EGdN3

— Fereshteh Sadeghi فرشته صادقی (@fresh_sadegh) March 21, 2020

“Neizražena tuga”

Situacija je dovela do zabrinutosti zbog traume s kojom su suočene mnoge ožalošćene porodice u vrijeme kada su poremećeni tradicionalni posmrtni rituali. Mnogi pacijenti sa Covid-19 navodno su umrli sami u bolničkoj izolaciji.

“Ako u vašoj porodici, među prijateljima i poznanicima, znate nekoga ko je izgubio voljenu osobu od korona virusa, ne zaboravite da (dijelite) njihovu tugu”, napisao je na Tviteru (Twitter) 27. marta ljekar i proreformski politički aktivista Hadi Jazadani.

“Pošto ne možete da žalite s njima (lično), uzmite telefon i pozovite ih”, napisao je on.

Portparol Ministarstva zdravlja Kianuš Jahanpur rekao je prošle nedjelje da će se mnogi Iranci suočiti s “neizraženom tugom”, dodajući da bi vjerska učenja i sredstva komunikacije mogli da pomognu u nošenju sa žalošću.

On je takođe pozvao psihologe i psihijatre da ukažu na mehanizme suočavanja.

Zbog poziva Irancima da izbjegavaju okupljanja i ne održavaju obrede žaljenja za svojim najmilijima, prošlog mjeseca je blizu Teherana održana velika pogrebna povorka sa stotinama ljudi za bivšeg komandanta moćne Revolucionarne garde (IRGC), gdje su pravila fizičkog distanciranja skaredno kršili ožalošćeni.

Potencijalni zdravstveni rizici povorke izazvali su gnijev na društvenim medijima i protesta Kianpura koji je na Tviteru napisao “Samo treba da plačeš”, reagujući na slike koje prikazuju ožalošćene jedne pored drugih dok dodiruju kovčeg zvaničnika IRGC-a.