Izgledi da se pregovorima okonča rat u Avganistanu su veći nego ikada, ali proces uspostavljanja mira sa talibanima mogao bi da bude podriven suprotstavljenim političkim agendama.
Dugogodišnji rivali Rusija i Sjedinjene Države podržavaju različite pregovore sa drugačijim akterima, dodatno komplikujući ovaj već komplikovan proces.
Naglašavajući konfuzija, talibani su prošle nedjelje prvo sjeli za pregovarački sto sa američkim pregovaračima u Kataru, a zatim se sastali sa uticajnom delegacijom avganskih političkih moćnika na pregovorima oko “avganskog unutrašnjeg dijaloga” ove nedjelje.
Dva simultana pregovaračka procesa?
Američki mirovni predstavnik Zalmaj Halilzad (Zalmay Khalilzad) održao je seriju direktnih pregovora sa talibanima u Dohi, prijestonici Katara, što je rezultiralo osnovnim nacrtom mogućeg mirovnog sporazuma.
U međuvremenu, Moskva je organizovala dvije mirovne konferencije – posljednju 5 i 6. februara – na kojima su se okupili predstavnici zemalja u susjedstvu Avganistana, pripadnici političke opozicije i isti oni talibanski pregovarači koji su se sastali sa američkom delegacijom u Dohi.
Moskva negira da stoji iza organizacije sastanaka, čiji je domaćin oraganizacija vođa avganske dijapsore sa sjedištem u ruskoj prijestonici. No, malo je vjerovatno da bi se takav visokoprofilni događaj mogao biti održana bez blagoslova Kremlja.
Iz oba procesa isključena je vlada u Avganistanu, sa kojom talibani odbijaju da se sastanu. Oni vide vladu u Kabulu kao marionetu Zapada i kažu da će pregovarati direktno sa Vašingtonom.
Analitičari kažu da Moskva pokušava da se predstavi kao faktor moći kako bi otežala mirovne pregovore u kojima učestvuje SAD.
Tomas Rutig (Thomas Ruttig), jedan od direktora Mreže analitičara Avganistana, nezavisnog instituta za istraživanje u Kabulu, kaže da su ruski mirovni pregovori podstaknuti “ruskim političkim podbadanjem [uperenim na SAD].”
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov rekao je 4. februara da SAD pokušavaju da “uspostave monopo” nad mirovnim pregovorima sa talibanima, tako što održavaju pregovore u tajnosti dok susedne zemlje “drže u mraku”.
Harun Mir, politički analitičar iz Kabula, kaže da je strategija Talibana da vode pregovore za dva paralelna pregovaračka stola.
“Talibani insistiraju da pregovaraju prvo sa SAD i da onda preskače pregovore sa avganistanskom vladom i da iniciraju dijalog sa različitim političkim grupama u Avganistanu. Zbog toga su do sada bili dosta uspješni u stvaranju podjela među političkom elitom u Avganistanu, koja je tokom posljednjih 18 godina podržavala konstitutivni proces”, kaže Mir.
Šta su posljedice pregovora za dva stola?
Analitičari kažu da su ozbiljna posljedica ovakve situacije rastuće podjele između administracije predjsednika Ašrafa Ganija i plejade uticajnih opozicionih političara, uključujući bivšeg predsjednika Hamida Karzaija.
Među učesnicima sastanaka u Moskvi su ključni politički moćnici i protivnički kandidati Ganiju na predsjedničkim izborima koji se održavaju u julu.
Rutig kaže da je to što Moskva nije uključila vladu Avganistana u pregovore “uvredljivo” i da odaje jak utisak poteza napravljenog zbog predsjedničke kampanje, u kojoj Rusija podržava jednu stranu.
“Bilo bi bolje da postoji ujedinjena “kabulska ekipa”, ali možda je to ipak iluzorno. Ali [jedinstvo] očigledno nije po volji ruske vlade: oni se miješaju i stvaraju podjele”, kaže Rutig.
Gani je navodno bijesan zbog toga što je njegova administracija izostavljena i iz američkih i iz ruskih pregovora.
Predsjednički kabinet iskritikovao je sastanak u Moskvi, rekavši da su avganstanski političari koji su prisustvovali sastanku to učinili “da bi ostvarili moć”. Paralelno sa tim, Kabul strahuje da će Vašington postići dogovor sa Talibanima u Dohi, iza njihovih leđa.
Analitičar Mir kaže da se neuključivanjem vlade u Kabulu u američke i ruske pregovore sa talibanima želi da “smanjiti legitimitet avganistanske vlade na minimum i da se [vlada] dalje gurne u poziciju da se cjenjka sa SAD-om, pa da se na taj način izvuče maksimalna korist”.
Ko je vjerovatni pobjednik, a ko gubitnik?
Grem Smit (Graeme Smith), analitičar za Avganistan i konsulant Međunarodne krizne grupe (International Crisis Group), kaže da niko nije ni pobijedio, ni izgubio, jer svi akteri imaju interes za postizanja krajnjeg cilja.
“Ako ovi pregovori rezultiraju inkluzivnim unutrašnjim dijalogom u Avganistanu, avganistanski narod bi konačno mogao da bude oslobođen najsmrtonosnijeg rata u svijetu. Ako pregovori ne uspiju da uključe sve strane i ako [pregovori] ne daju rezultate, narod bi mogao da se nađe u građanskom ratu”, kaže Smit.
Skrajnuta i frustrirana, slaba i vrlo nepopularna vlada Avganistana mogla bi da ispadne najveći gubitnik od svih do sada.
Mir kaže da ne riziku samo vlada da postane gubitnik, nego i “svi koji su branili konstitutivne procese tokom posljednjih 18 godina.”
Analitičari kažu da su pregovori Rusiji dali šansu da ispolira sliku globalnog značaja Moskve, dok su nanijeli svjež udarac Zapadu.
Rutig kaže da je uloga Moskve u pregovorima još jedna potvrda da se “vratila u stratešku igru”.
