Planeta

Njih mrze i hrišćani i muslimani

Kad se govori o najugroženijim manjinama na svijetu, više je kandidata za tu nesrećnu poziciju. Prema Ujedinjenim nacijama i drugim organizacijama, to su Rohindže, muslimanska manjina u Mjanmaru, izložena brutalnoj kampanji etničkog čišćenja, po nekim procjenama i genocida, uz više od 10.000 ubijenih, piše Indeks.

Prema nezavisnom britanskom istraživanju koje je ove godine naručio tadašnji ministar spoljnih poslova Džeremi Hant, a predvodio biskup Filip Mounstefrn, hrišćani su najprogonjenija vjerska grupa, a njihov progon takođe se “približava međunarodnoj definiciji genocida”. U opasnosti su da “budu izbrisani” u nekim djelovima svijeta, pogotovo na Bliskom istoku. U Iraku se, na primjer, njihov broj smanjio s 1,5 miliona 2003. na stotinjak hiljada danas.

Širom Zapada antisemitski incidenti i napadi takođe su u porastu. Jevrejska groblja redovno su vandalizovana simbolom pod kojim je izvršen Holokaust. Više od 40 odsto Jevreja u Francuskoj i Njemačkoj je, prema anketi, razmišljalo o emigriranju jer se više ne osjećaju sigurno. A u SAD-u su desničarski teroristički napadi na dvije sinagoge u kojima je ubijeno 13 ljudi pokazali da ni tamo Jevreji nisu sigurni.

Međutim, jedna se manjina – ili preciznije rečeno, manjina unutar manjine – gotovo nikad ne spominje u ovom kontekstu. To su bivši muslimani, ljudi koji su odlučili da napuste vjeru, odnosno oni koji su je izgubili. U manje-više svim ostalim religijama danas apostaza ili odbacivanje vjere u najgorem slučaju rezultira osudom porodice i šire zajednice te društvenim izopštenjem. Zakon se u takva pitanja ne upliće.

Kazna za one koji napuste islam je – smrt

Za muslimana koji napusti svoju vjeru ili se preobrati u neku drugu u nekim je hadisima (svetim spisima u kojima su zabilježene riječi i postupci proroka Muhameda, a na kojima se temelji islamski zakon zvan šerijat), ali ne i u samom Kuranu, predviđena najteža moguća kazna, smrtna. Nasuprot tome, stručnjak za islamsko pravo Vel Halaku, među ostalima, tvrdi da zakon o napuštanju islama uošte ne proizlazi iz Kurana, koji predviđa kaznu za taj grijeh samo nakon smrti.

Ipak, smrtna kazna je predviđena ne samo vjerskim propisima već i državnim zakonom u osam većinski muslimanskih zemalja: Avganistanu, Brunejima, Mauritaniji, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Sudanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jemenu. U drugim zemljama, poput Sirije, Iraka i Jordana, napuštanje vjere je takođe ilegalno, ali uz manju kaznu. U zemljama poput Irana, Pakistana i Egipta bivše muslimane takođe je moguće osuditi, čak i na smrt, širokom interpretacijom zakona o bogohuljenju i direktnim pozivanjem na šerijat i fetve (pravne odluke islamskih muftija).

No, nasilje ili prijetnje smrću prema bivšim muslimanima, baš kao i prema muslimankama koje “uprljaju čast” porodice i zajednice nepoštovanjem vjerskih propisa, uglavnom ne vrši sama država, već pojedinci koji na sebe preuzimaju vršenje Alahovih odredbi – kako u muslimanskim zemljama tako i u manjinskim muslimanskim zajednicama na Zapadu.

Bivše muslimanke podižu svoj glas na užas islamista – i zapadnih ljevičara i liberala

Uprkos tome, posljednjih godina stvorio se pravi mali pokret bivših muslimana, a posebno muslimanki koje o svom napuštanju islama, razlozima za to i posljedicama s kojima su se morale da se suoče zbog toga što progovaraju javno. Njihov glavni zahtjev je naprosto sljedeći: da se njihova sloboda od religije poštuje baš kao i prava i slobode svih drugih manjina.

Začudo, taj je zahtjev daleko kontroverzniji nego što bi trebalo da bude. S jedne strane, očekivano, napadaju ih i prijete im smrću muslimanski fundamentalisti. S druge strane, zapadni ljevičari, liberali i feministi, koji prema islamu i muslimanima u pravilu gaje ono što se često naziva “blagi šovinizam niskih očekivanja”, žestoko ih kritikuju i dočekuju njihove poruke s prezirom jer se ova manjina unutar manjine ne uklapa u redukovani narativ o ugnjetavanoj muslimanskoj manjini i islamofobnoj većini. Boreći se protiv demonizacije muslimana, sami upadaju u zamku demonizacije bivših muslimana.

Rodonačelnica i najpoznatija pripadnica ove zajednice ili pokreta zasigurno je Ajan Hirsi Ali. Ova autorka, aktivistkinja i bivša političarka rođena je u Somaliji 1969. Otac joj je bio jedan od vođa opzicije u Somalijskom građanskom ratu, zbog čega ga je režim Siada Barea zatvorio. S pet godina je, kao i milioni djevojčica i djevojaka iz subsaharske Afrike, Egipta, Jemena i Indonezije, bila žrtva ženskog genitalnog sakaćenja koje se vrši kako bi im se smanjio seksualni užitak i na taj način ih održalo “nevinima”.

Ajan Hirsi Ali: Potčinjavanje, Nevjernica, Jeretkinja

S devet godina se sa porodicom odselila prvo u Saudijsku Arabiju, pa u Etiopiju i na kraju u Keniju. Pod uticajem saudijske vjerske škole (maedrese) koju je pohađala počela je da simpatizira radikalno Islamsko bratstvo. No, na kraju je, kako bi izbjegla dogovoreni brak koji nije htjela, pobjegla u Holandiju 1992. i tamo zatražila i dobila azil. Njeno razočaranje islamom kulminiralo je napadom Al Kaide na Ameriku 11. septembra 2001. godine. 2002. je odbacila islam, postala nevjernica i počela javno da kritikuje islam i islamsku kulturu.

2003. je postala parlamentarna zastupnica. 2004. je zajedno s holandskim rediteljem Teom van Gogom napisala scenario za kratki film Potčinjavanje, koji je problematiziovao nešto što je dotad bilo gotovo pa tabu na Zapadu: tretman žena u islamskim društvima. Da stvar bude još kontroverznija, u filmu su prizori zlostavljanja muslimanskih žena popraćeni odlomcima iz Kurana koje opravdavaju obespravljivanje žena i dominaciju muškaraca nad njima.

Prijetnja smrću pričvršćena nožem za tijelo ubijenog reditelja

Samo dva mjeseca nakon što je film prikazan, islamista marokanskog porijekla ubio je Van Goga nasred ulice u Amsterdamu i nožem za njegovo tijelo pričvrstio pismo u kojem je zaprijetio da Hirsi Ali čeka isto. Tako je počelo novo poglavlje njenog života, u kojem je morala stalno da bude pod policijskom zaštitom.

2006. godine, nakon kontroverze oko njene prijave za azil i dobijanja holandskog državljanstva, preselila se u SAD. U međuvremenu je objavila niz bestselera: Djevica u kavezu (2004), Nevjernica (2006), Nomatkinja: Od islama do Amerike – lično putovanje kroz sukob civilizacija (2010.) i jeretkinja: Zašto je islamu odmah neophodna nužna reforma.

No, kako je primijetio Rič Lauri u časopisu Politiko, iako bi Hirsi Ali kao izbjeglica iz patrijarhalne afričke zemlje koja zagovara prava žena trebala biti “feministička heroina”, na Zapadu je ne doživljavaju tako jer je “disidentkinja pogrešne religije”. Andres Entoni je u recenziji Jeretkinje zaključio da je “zbog odbacivanja islama (u sadašnjem obliku) ne preziru samo islamski fundamentalisti već i mnogi zapadni liberali”. Smatraju je “islamofobkinjom koja mrzi samu sebe i traumatiziranom apologetkinjom zapadnog imperijalizma”.

Jasmin Muhameded – Nepokrivena: Kako zapadni liberali jačaju radikalni islam

Vrlo sličnu životnu priču ima i Jasmin Muhamed, kanadska sekularna i feministička aktivistkinja i autorka egipatsko-palestinskog porijekla. Njeni roditelji su doselili u SAD, a potom preselili u Vankuver u Kanadi sedamdesetih, gdje se ona rodila. Nakon što su se njeni roditelji, koji su sami odgojeni u vrlo sekularnom duhu, razveli, njena majka je u lokalnoj džamiji upoznala konzervativnog muslimana koji je ponudio da je uzme za svoju drugu ženu – iako je poligamija u Kanadi ilegalna.

Kao samohrana majka s troje djece u stranoj zemlji, ona je pristala, no za Jasmin i njene sestre to je značilo da im se život promijenio preko noći.

https://www.youtube.com/watch?v=LI69afSwmCo&feature=emb_logo

“Prije njega mogla sam da se igram s djecom naših susjeda, s barbikama, plivam, vozim bicikl, idem na rođendane, slušam muziku… Bilo je to normalno djetinjstvo. A kad je on ušao u naše živote, sve je odjednom postalo haram, sve je postalo zabranjeno. Moja mama je počela da pokriva kosu, morali smo da počnemo da čitamo tu knjigu (Kuran) čije riječi nisam razumjela, morale smo da počnemo da se molimo pet puta na dan. Opirala sam se tome od početka”, prepričala je Muhamed u podkastu s američkim autorom, neuronaučnikom, ateistom i voditeljem Semom Harisom.

Kad je imala 12 godina, ispričala je svom učitelju kako je njen islamistički očuh tuče i maltretira. Učitelj je sve prijavio policiji, ali sudija je odlučio da njena poroica, budući da su Arapi, ima pravo da je odgaja je na svoj način.

Mučno iskustvo s nikabom

S 20 godina je bila prisiljena da uđe u dogovoreni brak, no za razliku od Ajan, nije mogla pobjeći na Zapad i zatražit azil jer je već živjela u zapadnoj zemlji. Morala je da počne da nosi nikab, odnosno pokriva ne samo kosu već i čitavo lice.

“To zaista pomaže u dehumanizuju, to je pomoglo pretvoriti me ni u šta, kako bi me on (muž) mogao lako kontrolisati. Naprosto potiskuje vašu čovječnost. To je kao pokretna komora za deprivaciju čula i više niste povezani s čovječanstvom. Ne vidite dobro, ne čujete dobro, ne možete da govorite dobro, ljudi vas ne vide, samo vi vidite njih…više niste dio ovog svijeta”, opisala je svoje mučno iskustvo s nikabom.

Na kraju je saznala da je njen suprug pripadnik Al Kaide kojeg je podučavao Osama bin Laden lično. 1996. je poslat u Kanadu gdje je trebalo da vodi ćeliju podrške teroristima koji su izveli napad 11. septembra 2001. Sve je to saznala tek kad se razvela od njega. A to je uspjela tek kad je imala spontani pobačaj, nakon čega je uspjela kradom otići advokatu i zatraži razvod, starateljstvo nad prvim djetetom i zabranu pristupa. On je deportovan u Egipat, gdje je dobio 15 godina robije.

Šta ju je onda nagnalo da javno počne da krituje islam i zauzima se za prava bivših muslimana? Upravo Sem Haris, odnosno (ne)slavna epizoda emisije “Real Time with Bill Maher” u kojoj ga je glumac Ben Aflek napao kao rasistu zbog njegove kritike islama.

Šta kad žena smeđe kože misli isto što i bijeli muškarac kojeg optužuju za islamofobiju?

“To me natjeralo da progovorim. Svačija kritika na tvoj račun uglavnom je bila da si bijeli muškarac iz Amerike. A ja sam mislila: ok, ja sam Arapkinja smeđe kože i žena i kažem isto što on kaže pa ćete možda morati da odgovorite na samu poruku”, poentirala je Muhamed.

“Rastužuje me što oni smatraju muslimanke nekom drugom vrstom, koja je potpuno drukčija od njih”, komentarisala je zapadne feministkinje i ljevičare: “Ako vjerujemo da su svi ljudi jednaki, zašto koristimo drugačija mjerila za te ljude?”

Govoreći o tezama svoje knjige Nepokrivena: Kako zapadni liberali jačaju radikalni islam, Muhamed je iznijela jednostavan, ali prodoran zaključak: “Ono što (izbjegavanjem kritike islama) radimo jeste da poručujemo: mi ne želimo da te kulture napreduju, one trebaju ostati onakve kakve su bile prije 1400 godina… zašto ljudi u tim zemljama ne zaslužuju progres? Zašto homoseksualci u tim zemljama ne zaslužuju ne biti pogubljeni? Zašto žene u tim zemljama ne zaslužuju – ne osloboditi bradavicu, nego osloboditi lice?”

Slična pitanja postavlja i čitav niz drugih bivših muslimanki i muslimana. Sara Haider i Mumaned Sjed osnovali su organizaciju Bivši muslimani Sjeverne Amerike. Haider, koja je rođena u porodici šijitskih muslimana u Pakistanu, doselila je u Teksas sa sedam godina, ali je postala nevjernica već sa 16 godina. Cilj njenog udruženja je, kako sama kaže, “normalizovati neslaganje” u muslimanskim zajednicama i pružiti podršku “odmetnicima od islama koji žive s prijetnjom koja utiče na svaki aspekt njihovog života”.

Iza “govora mržnje” stoji jednostavan zahtjev: Niko ne smije da se boji za život jer je odbacio vjeru

Marjam Namazi je britanska sekularna aktivistkinja rođena u Iranu i čelnica Vijeća bivših muslimana Britanije, koja je 2015. pokrenula kampanju na društvenim mrežama pod heštegom #ExMuslimBecause. U manje od dvije nedjelje korisnici iz više od 70 zemalja upotrijebili su ovaj hešteg više od 100.000 puta uz svoja svjedočanstva o razlozima zbog kojih su napustili ovu religiju. 2017. su sudjelovali u londonskom Prajdu kako bi upozorili na to da se u 13 muslimanskih zemalja primjenjuje smrtna kazna za homoseksualce.

Armin Navabi, kanadski sekularni aktivista rođen u Iranu, pokrenuo je onlajn zajednicu Atheist Republic, a zajedno s Jasmin Muhamed, Alijem A. Rizvijem i Faisalom Saeedom Al Mutarom pokrenuo je i podkest “Secular Jihadists from the Middle East”.

Svi ovi aktivisti su, u manjoj ili većoj mjeri, bili izloženi hajkama na društvenim mrežama, pokušajima cenzure, odnosno “deplatformiranja” prilikom držanja govora na univerzitetima i zasuti kritikama da su islamofobi koji koriste “govor mržnje” protiv muslimana.

Ironično, upravo su ti ljevičarski napadi razlog više zbog kojeg su ovi glasovi itekako relevantni u obrani liberalnih načela: pluralizma, individualizma, slobode govora i vjere – i slobode od vjere. Ali glavni i osnovni razlog je jednostavan koliko je i moralno neupitan, svim relativizacijama uprkos: da nitko ne bi smio strahovati za svoj život samo zato što je odbacio vjeru.

33

avatar
1000
17
16
0
 
25
100X imperiumSeljak covjekJezivoPantelija
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Seljak covjek
Gost
Seljak covjek

“Šta ju je onda nagnalo…”

Jezivo
Gost
Jezivo

Jezivo je da se u skoro trecoj deceniji 21-og vijeka o ovome pise.

Jelena Savojska
Gost
Jelena Savojska

Svako ima pravo da vjeruje u sta hoce, ako cu ja zbog toga sto ne vjerujem ici u taj neki pakao e neka idem..meni je bitno da mi je savjest mirna i da mogu mirno da spavam…

Englez
Gost
Englez

Ovakva ponasanja su daleko od Evrope, Rusije, Balkana, Amerike, Juzne Amerike.Samo dalje od ovih prostora.

X imperium
Gost
X imperium

Rusija– preko 32 miliona muslimana.

D porto melez
Gost
D porto melez

Vasilije je na pola puta za Vatikan dobar je bio tamo će bit.

D porto melez
Gost
D porto melez

Ja sam sin jedinac i majka mi je u inostranstvo imala para i nije htjela da mi šalje nego pošalje mene 300 eura pošalje bratu 300 eura i tako svaki put.

Ni po babu ni p
Gost
Ni po babu ni p

Mozda ih neljudi mrze, ljudi sigurno ne pa kojoj god religiji od ovih oko 4000 aktuelnih pripadaju

Anonimni777
Gost
Anonimni777

Svi smo mi ljudi od krvi i mesa,samo sto se budale i primitivci primaju na vjeru i ne postuju neku drugu sem svoje.

Charlie Sheen
Gost
Charlie Sheen

Pročitao sam Kuran. Ako se pridržavaš bukvalno … nije dobro, da budem maksimalno blag. Ima i u Novom Zavjetu dijelova koji su upitni, ali u Kuranu nema nekih sivih zona.

100
Gost
100

Ja znam bas dosta ljudi koji su odbacili islam

Pantelija
Gost
Pantelija

Ja znam samo jednog Nemanja Kusturica ex Emir. Dok je bio musliman nesto je i valjao a sad…. ?

100
Gost
100

On se samo vratio vjeri pradjedovoj.

Crni panter
Gost
Crni panter

Vjerovanje je slobodan cin i ne postoji niti ijedna religija koja prihvata vjerovanje na silu.Doticne osobe ako su napustile neku religiju i nasli neki drugi vid ispunjenja neka im je sa srecom, ali ta odluka im nedaje,niti iko drugi, pravo da kritikuju to sto su napustili.Neka one/ono zive svoj zivot a neka vjernike puste da zive svoje zivote shodno vjerskim… Više »

Arsb
Gost
Arsb

Oni itekako imaju pravo da kritikuju religiju koju su napustili zato sto je ta ista religija bila represivna i netolerantna prema njima. Oni samo objašnjavaju zasto su odlucili da napuste tu religiju i sve sto su rekli je tacno

Crni panter
Gost
Crni panter

Vjerovanje je stvar licne prirode i licnog ubjedjenja.Bez licnog ubjedjenja u ispravnost religijskih ucenja nema vjerovanja.Ako znamo da tu religiju praktikuje skoro 2 milijarde ljudi i po ovome sto si napisao ispada da svi oni zive u neznaju: neznanju o toleranciji i ne razaznaju represiju.Cudna konstatacija ako uzmemo u obzir broj ovih gore navedenih koji su napustili i kritikuju i… Više »

expert123
Gost
expert123

Dosta je tesko ovdje zauzeti stav ili stranu. Hriscani u Evropi treba da prihvate muslimane u vjerskom smislu kao potpuno jednake i ravnopravne.Dakle i meslimani mogu da uzivaju razne vrste sloboda , i islam se prilagodjava raznim promjenama i novim vremenima. Jednostavno muslimanima su najblizi hriscani i jevreji kao sljedbenici knjige jer su to abrahamovske ili ibrahimovske religije koje imaju… Više »

Saudi
Gost
Saudi

Verujete u Boga koliko god hoćete ali nemojte drugim ljudima da namećete svoja verovanja. Svaka država mora biti sekularna

Jasarko
Gost
Jasarko

Svaka drzava mora biti seksualna😁

Ime
Gost
Ime

Sta pricas ti nevjernice , Bog je tu nas stvorio i poslije svi mi dobri idemo u raj , a tebe ceka pakao. Jer onaj ko vjeruje u Boga ide u raj a onaj kao ti ide u pakao . Jednostavno , ne znam kakva nauka i trice , sve je prosto.

Bole
Gost
Bole

A kako ti znas da si dobar?

Mileusnic
Gost
Mileusnic

Odlican tekst

Send this to a friend